Broj: Gž-3364/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. d.d. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u O. društvu Z. & B., protiv tuženika F. P. P. O. – S. M., M., OIB:…, kojeg zastupa Ž. Ć., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj pod poslovnim brojem 71P-98/16 od 1. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 18. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj pod poslovnim brojem 71P-98/16 od 1. rujna 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj dioničko društvo O. M., skraćena tvrtka O. d.d. M., jedini isključivi vlasnik čestice zemlje 108, površine od 1849 m2, upisane u Z.U. 9 k.o. K., kao i čestice zemlje 109 površine od 6960 m2, upisane u Z.U. 9 k.o. K. – M., u naravi ograđeni maslinik s objektom i infrastrukturom, čime je ovlašten na temelju te presude zatražiti i postići uknjižbu u zemljišnim knjigama svog prava vlasništva za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, a što je ovaj dužan trpjeti (točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 10.937,50 kuna.

 

Protiv navedene presuda žali se tužitelj, kako iz žalbenih navoda proizlazi zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine označene kao čest. zem. 108 u površini od 1849 m2, upisane u Z.U. 9 k.o. K. kao i čest. zem. 109 u površini od 6960 m2, upisane u Z.U. 9 k.o. K. - M. što u naravi predstavlja ograđeni maslinik s objektom i infrastrukturom uz ovlaštenje uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao od svog pravnog prednika U. s.p.o. M. temeljem članka 67. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 66/01), a sve kao osnov upisa prava vlasništva, koja je pak predmetnu nekretninu stekla aktom o eksproprijaciji broj 03-4524/1 od 8. rujna 1958. i br. 03-5130/1 od 8. rujna 1958., te je i osnovom nesmetanog dugogodišnjeg i savjesnog posjeda, ostvarenog po pravnim prednicima u razdoblju kroz četrdeset godina, stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

Raspravljajući po navedenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio sljedeće:

- da je rješenjem NO K. M., Sekretarijata za financije, oba od 8. rujna 1958., eksproproprirana nekretnina u korist države, a za potrebe S. za m. u. u M. i  to čest. zem.108 u površini od 1849 m2 i čest. zem. 109  u površini 6960 m2, obje , k.o. K.;

- da su prema posjedovnom  listu 1942 za k.o. M. na predjelu V., predmetne nekretnine, upisane kao k.č.4930 maslinjak površine 5 513 m2, k.č.4930 maslinjak površine 8000 m2 i k.č. 4931 šuma površine 3739 m2 i to kao posjed Z. T. u. Z.;

- da su se prema Popisu osnovnih sredstava tužitelja od 13. ožujka 1997. između ostalih vodile i masline na predjelu V. i to 162 stabla;

- da je prema Potvrdi Trgovačkog suda u Splitu broj R3-4153/2002 od 6.svibnja 2002. razvidan prvi upis u registru tog suda bio za U. zadružno poduzeće za otkup, preradu i promet maslina i njenih prerađevina na malo i veliko M., i to pod brojem Fi-981/59 od 11. prosinca 1959., a da je zadnji upis iz 1994. na način da je umjesto poduzeće U. d.d. M. upisana O. d.d. M.;

- da je očevidom na licu mjesta održanom dana 4. prosinca 2002. utvrđeno je da predmetne nekretnine predstavljaju maslinik koji je uredno održavan i od okolnog zemljišta odvojen betonskim zidom i metalnim stupovima sa žicom, da se u južnom dijelu nalazi gospodarski objekt, te da na zemljištu postoje vodo i elektro infrastruktura, a da se šumsko zemljište nalazi južno od maslinika i izvan opisanih ograda;

- da su prema nalazu vještaka mjernika Z. H., identificirane predmetne nekretnine sastojeće od čest. zem. 108 površine 1849 m2 i dijela čest. zem. 109 površine 6 007 m2, obje u k.o. K., koje da se prema evidenciji katastra nalaze u k.o. M.-M., a oznaka dio čest. zem. 4930 i 4931 površine 6115 m2, da je kao posjednik upisana Z. t. u. Z., te da su na čest. zem. 109 sagrađeni gospodarski objekt veličine 10,8x8,8 m i roštilj veličine 3x3m;

- da je prema Uvjerenju Područnog ureda za katastar S. I. M. od 9. rujna 1992., razvidno da su od revizije katastra tj. 1956. predmetne nekretnine upisane kao posjed samostana M., da su 1959. na osnovu prijavnog lista upisane na Ekonomiju M., 1959. na S. za m. i u. M., zatim pravnog sljedbenika te stanice -T. u. Z., da novom izmjerom te nekretnine odgovaraju čest. zem. 4930 i čest. zem. 4931 k.o. M., i da su upisane na T. u. Z., Pogon M. i da je takvo stanje upisa i danas;

- da je iz Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj P-366/91 od 10.lipnja 1992. u postupku tužitelja samostana. u M. protiv tuženog Poduzeće U. M., radi utvrđenja primljeno na znanje povlačenje tužbe u toj pravnoj stvari;

- da je Rješenjem Referade za imovinsko pravne poslove Općine M. klasa: 943-01/91-01/132 od 3. ožujka 1993., odbijen zahtjev samostana M., za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini označenoj sa čest. zem. 109 k.o. K.;

- da je prema prijedlogu za pokretanje stečajnog postupka pokrenutog od strane Fine pod brojem klasa: UP-I/110/07/12-01/102 od 8. travnja 2014, utvrđeno da je predmetni prijedlog dostavljen Trgovačkom sudu u Splitu te da se isti odnosi na tuženika u ovom postupku O. d.d. M. te da je u postupku predstečajne nagodbe 10. svibnja 2013. Nagodbeno vijeće HR03 donijelo rješenje o obustavi tog postupka te da je protiv tog rješenja dužnik O. d.d. M. podnijela žalbu, koju je drugostupanjskog tijelo odbilo te je podnesen prijedlog za pokretanje stečajnog postupka;

- da je prema dopisu Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem 4ST-1332/15 od 28. veljače 2015. utvrđeno da je u postupku radi utvrđivanja pretpostavke za otvaranje stečajnog postupka nad tuženikom bilo određeno ročište za 22. studenog 2016. koje je odgođeno zbog spriječenosti zz tuženika te je određeno da će se naknadno zakazati novo ročište;

- da je rješenjem Općinskog suda u Makarskoj pod poslovnim brojem IR-101/71 od 23. studenog 1971. određena naknada bivšem vlasniku samostanu M. za eksproprimano zemljište označeno kao čest. zem. 108 površine od 1849 m2 i čest. zem. 109 površine od 6007 m2 u ukupnom iznosu od 103.840,00 novih dinara;

- da je rješenjem istog suda pod istim poslovnim brojem od 24. ožujka 1972. utvrđeno da ispravljeno ranije rješenje pod istim brojem od 23. studenog 1971. na način da je navedeno da bivšem vlasniku pripada naknada od ukupno 117.840,00 novih dinara, a dopunskim rješenjem pod istim brojem od 30. siječnja 1973. izvršena je dopuna istog rješenja na način da je odlučeno da na dosuđenu naknadu teku kamate po stopi od 6% počev od 8. rujna 1958. do konačne isplate;

- da je rješenjem Okružnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-608/73 od 13. rujna 1974. preinačeno prvostupanjskog rješenje na način da je povećana naknada bivšem vlasniku na iznos od 157.120,00 dinara i da je korisnik eksproprijacije poduzeće U. M. obvezan tu naknadu isplatiti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, a slučaju prekoračenja tog roka da od tada pa do isplate teku kamate po stopi od 12% dok je prvostupanjskog rješenje ukinuto u dijelu kojim je odlučeno o kamatama po stopi od 6% i u tom dijelu predmet vraćen na ponovnu odluku;

- da je djelomičnim rješenjem Službe za imovinskopravne poslove SDŽ Ispostava Makarska klasa: UP/I-944-07/97-01/148 od 15. ožujka 2012. prihvaćen zahtjev ovdašnjeg tuženika za povrat nekretnina položenih u k.o. K. na način da je istom kao pravnom slijedniku samostana u M. vraćeno u vlasništvo čest. zem. 108 površine 1849 m2 i čest. zem.  u površini od 6960 m2 sve k.o. K.;

- da su prema verificiranom zemljišnoknjižnom izvatku za Z.U. 9 k.o. K. sa stanjem na dan 20. srpnja 2017. nekretnina označena kao čest. zem. 108 i čest. zem. 109 upisane kao vlasništvo pravnog prednika tuženika – samostana u M.;

- da je prema potvrdi Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem R3-4153/2002 od 6. svibnja 2002. utvrđeno kako je prvi upis u registru tog suda bio za U. Zadružno poduzeće za otkup, preradu i promet maslina i njenih prerađevina na malo i veliko M. pod brojem  Pi-981/59 od 11. prosinca 1959. a zadnji upis iz 1994. na način da je umjesto poduzeća U. d.d. M. upisana O. M.;

- da su u uvjerenju Područnog ureda za katastar Split Ispostava Makarska od 9. rujna 1992. od revizija katastra od 1956. predmetne nekretnine upisane kao posjed samostana M. te da se od 1959. na osnovu prijavnog lista upisane na Ekonomiju M., a potom iste godine na Stanicu za maslinarstvo i uljarstvo M., zatim pravnog sljedbenika te Stanice – T. u. Z., time da novom izmjerom te nekretnine odgovaraju čest. zem. 4930 i čest. zem. 4931 k.o. M. i da su upisani na T. u. Z. -pogon M.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da je pravni slijednik Stanice za maslinarstvo i uljarstvo M., kao korisnika eksproprijacije jer ta stanica nije upisana u Potvrdi Trgovačkog suda u Splitu broj R3-4153/2002 od 6. svibnja 2002., prema kojoj je prvi upis za U. Zadružno poduzeće za otkup, preradu i promet maslina i njenih prerađevina, na malo i veliko, M. i to temeljem rješenja Fi-1/59 od 11. prosinca 1959., a osnivač tog poduzeća je Zadružni poslovni savez kotara M.. Osim toga, tužitelj nije dokazao da bi korisnik eksproprijacije izvršio svoje obveze u pogledu namirenja naknade za ekspropriranu nekretninu u smislu članka 66. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list", SFRJ  broj 12/57), otklanjajući pri tom primjenu odredbe članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 u daljnjem tekstu: ZV) budući predmetne nekretnine po završenoj pretvorbi pravnog prednika tužitelja društvenog poduzeća U. M. nisu procijenjeni u kapital društva. Nadalje, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao ni postojanje pretpostavki iz članka 47. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj 21/96, 71/97 i 73/00- dalje:ZP), a što je razvidno i iz obrazloženja djelomičnog rješenja Službe za imovinskopravne poslove SDŽ Ispostava Makarska od 15. ožujka 2012., prema kojem predmetne nekretnine ne predstavljaju tehnološku cjelinu, a što je i zaključak suda obzirom na utvrđenja prilikom očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, kojom prilikom ni sam tužitelj nije isticao da bi u blizini predmetnih nekretnina imao druge procijenjene nekretnine u svom vlasništvu pa da bi se radilo o tehnološkoj cjelini.

 

U navedenom, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz slijedećih razloga:

 

Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a ("Narodne novine", broj 79/06 od 17. srpnja 2006.) odredbom članka 7. i članka 390. ZV-a dodan je članak 390.a, a prema kojoj je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koji su po nadležnom tijelu iskazane u kapital društva.

 

Dakle, ovom odredbom kumulativno su propisane pretpostavke pod kojima trgovačka društva kao pravni slijednici ranijih društvenih poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva postoje vlasnicima nekretnina. Odredbom pak, članka 47. ZP-a određeno je da se dionice, udjeli, prava i stvari koje nisu procijenjene vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju ovog zakona, prenose Hrvatskom fondu za privatizaciju ako ne postoje razlozi za obnovu postupka odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.

 

Upravo ovu okolnost predstavljaju li predmetne nekretnine jedinstvenu tehnološku cjelinu ili ne, sud prvog stupnja drži pravilno utvrđenom u postupku vođenom pred nadležnim tijelom Službe za imovinskopravne poslove SDŽ Ispostave Makarska  po prijedlogu tuženika, a za povrat predmetne nekretnine, pozivajući se pri tom članak 12. stavak 1. i 2. ZPP-a, kao da se radi o presuđenoj stvari i riješenom prethodnom pitanju. 

 

Međutim, iako se u konkretnom slučaju iz stanja spisa ne može zaključiti da se radi o pravomoćnom donesenom djelomičnom rješenju nadležne Službe za imovinskopravne poslove SDŽ, Ispostave Makarska u postupku povrata predmetnih nekretnina za odgovoriti je da sukladno pravom stavu Vrhovnog suda u Republici Hrvatskoj, izraženom u odluci pod brojem Revx-33/09 od 7. listopada 2009., ne postoji prepreka da sud u parničnom postupku kao prethodno pitanje ocjeni predstavlja li određena nekretnina dio iste jedinstvene tehnološke cjelinu u smislu održavanja djelatnosti određenog trgovačkog društva ili ne.

 

Utvrđujući tako, osnovom nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, prilikom identifikacije predmeta spora na licu mjesta da se u konkretnom slučaju ne radi o prostornoj odnosno tehnološkoj jedinstvenoj cjelini nekretnina, koje su pravomoćnim rješenjem o eksproprijaciji izvlaštene od ranijeg vlasnika, pravilno sud otklanja primjenu odredbe članka 268. Zakona o udruženom radu ("Službeni list", SFR broj 53/76), na koju primjenu upućuje odredbe članka 388. stavak 2. ZV-a i prema kojoj su vlasnici nekretnine mogli zahtijevati vraćanje nekretnine koja je postala društveno sredstvo bez pravne osnove, odnosno nekretnina koje su faktično korištene od društveno pravnih osoba u roku od 5 godina odnosno, najkasnije u roku od 10 godina.

 

Naprotiv, tužitelj tijekom postupka ni u žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o izuzetku iz primjene odredbe članka 47. ZP-a jer tužitelj nije dokazao da bi se radilo o kompleksu zemljišta, koje čini sastavni dio proizvodno-tehnološke cjeline tužitelja i koje čini jedinstveni gospodarski i funkcionalni kompleks.

 

S druge strane, suprotno navodima žalbe, tužitelj tijekom postupka nije dokazao ni pravno sljedništvo u odnosu na Stanicu za maslinarstvo i uljarstvo M., u čiju korist je predmetna nekretnina eksproprirana i kojoj je pravomoćnim rješenjem NOK-a Makarska Sekretarijata za financije broj 03-5130/1-1958 od 8. rujna 1958. dopušteno stupanje u posjed predmetnih nekretnina, pa da bi se u konkretnom slučaju radilo o poštenom, zakonitom i istinitom posjedu tužitelja od dana donošenja istog.

Naime, iz sadržaja citiranog rješenja NOK-a Makarska, Sekretarijata za financije, oba od 08.rujna 1958., utvrđeno je da se radilo o eksproprijaciji nekretnina radi postojanja općeg interesa u korist države, a za potrebe Stanice za maslinarstvo i uljarstvo u M. i to čest. zem.108 u površini od 1849 m2 i čest. zem. 109  u površini 6960 m2, u svrhu proširenja rasadnika maslinarskih sadnica.

 

Prema uvjerenju Područnog ureda za katastar Split Ispostava Makarska od 9. rujna 1992. proizlazi da su predmetne nekretnine 1959. na osnovu prijavnog lista upisane na Ekonomiju M. odnosno 1959. na Stanicu za maslinarstvo i uljarstvo M., zatim pravnog sljedbenika te Stanice i to T. u. Z. pogon M..

 

Iz pregledane, pak, potvrde Trgovačkog suda u Splitu od 6. svibnja 2002. razvidno je da je temeljem rješenjem br. Fi-35/66 od 8. siječnja 1966. upisan prestanak U. poljoprivredno dobro M. zbog pripajanja T. u. u Z. s danom 1. siječnja 1966. da bi temeljem Odluke radnika kolektiva pogona U. M. od 11. svibnja 1972., bio izvršen upis organiziranja OOUR-a pod nazivom Udružene uljare Z. Z., OOUR tvornica A. M., koje je rješenjem pod poslovnim brojem Fi-138/81 od 9. veljače 1981. zbog organiziranja i konstituiranja upisano kao RO A. sn.sol.o M. upisano na reg. uložak I-1327, da bi rješenjem pod poslovnim brojem Fi-4484/78 od 9. veljače 1981. bio izvršen upis konstituiranja osnovne organizacije pod tvrtkom A. radna organizacija za proizvodnju prehrambenih proizvoda sn.sol.o OOUR – M. O.-a U. sn.sol.o M., a rješenjem pod poslovnim brojem Fi-1314/89 od 29. prosinca 1989. upisan prestanak OOUR-a zbog izdvajanja iz sustava RO A. sn.sol.o M. i organiziranja poduzeća U. s.p.o. M. na broju reg. uloška I-2254, a za koju je pak, rješenjem pod brojem Fi-2048/93 od 29. travnja 1993. izvršena promjena upisa statusa s pretvorbom društvenog poduzeća u dioničko društvo pod nazivom tvrtke poduzeće U. dioničko društvo M. i rješenjem pod brojem Fi-4400/94 od 12. svibnja 1994. izvršen upis promjene tvrtke.

 

Prema odredbi u vrijeme osnivanja pravnog prednika tužitelja poduzeća U. s.p.o. M. na snazi je bio Zakon o poduzećima (SL SFRJ broj  77/88, 40/89, 46/90), koji je u članku 187.a. propisivao nastanak novih poduzeća u slučaju statusne promjene poduzeća podjelom, spajanjem ili pripajanjem dotadašnjim poduzeća pri čemu su se njihovi međusobno odnosi regulirali posebnim ugovorom.

 

No u tom pravcu tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi upravo pravnom predniku tužitelja U. s.p.o. M. nakon izdvajanja iz sustava RO A. n.sol.o M. pripale predmetne nekretnine na osnovu međusobnog sporazuma.

 

Slijedom naprijed izloženog kako tužitelj nije dokazao pravno sljedništvo u odnosu na korisnika eksprorpijacije predmetnih nekretnina Stanice za maslinarstvo i uljarstvo M. odnosno T. u. Z. kao upisanog posjednika predmetnih nekretnina to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je smatrao da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju u odnosu na istog.

 

Utoliko je pravilno sud prvog stupnja temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja budući nije našao da su ostvareni žalbeni razlozi niti bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a radi čega je odlučeno kao u izreci.

 

Potvrđena je odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

 

U Splitu 18. siječnja 2018.