Broj: Gž-931/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu,OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća te Denis Pancirov Parcen kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Zorana Kežića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. V., OIB:…, K., K. zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku u U., protiv tuženika 1. M. Ć., OIB:…, F., B. i 2. A. Ć., OIB:…, F. B., oboje zastupani po punomoćniku D. Š., odvjetniku u P., radi uređenja odnosa među suvlasnicima, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-101/2016-12 od 29. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-101/2016-12 od 29. prosinca 2016.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I. Na nekretnini označenoj kao k.č.br. …, upisanoj u zk.ul. … k.o. B., uređuju se odnosi među suvlasnicima i to tužiteljice s jedne strane i  tuženika M. Ć. i A. Ć. s druge strane, na način kako slijedi:

 

A) Tužiteljici pripada u posjed:

1. podrum 2. koji se sastoji od:

stepenište za pristup s površinom od 1,41 m2,

prostorija 1-ulaz, nat i ograđeno s površinom od 6,35 m2,

prostorija 1 s površinom od 21,73 m2,

prostorija 2 s površinom od 17,61 m2

podrum 2. ukupne površine od 47,10 m2;

2. stan 3. koji se sastoji od:

1. predsoblje s površinom od 3,90 m2,

2. WC s površinom od 3,25 m2,

3. ostava s površinom od 6,60 m2,

4. d. boravak i kuhinja s površinom od 32,80 m2,

5. terasa s površinom od 9,88 m2,

6. predsoblje s površinom od 2,30 m2,

7. kupaonica s površinom od 4,75 m2,

8. spavaća soba s površinom od 12,60 m2

9. spavaća soba s površinom od 10,00 m2

stan 3. ukupne površine od 86,08 m2;

3. stan 4 koji se sastoji od:

1. garsonijera s površinom od 20,55 m2,

2. kupaonica s površinom od 2,95 m2,

3. terasa s površinom od 4,25 m2,

4. nogostup uz kuću s površinom od 2,20 m2

stan 4. ukupne površine od 29,95 m2.

B) Tuženicima M. Ć. i A. Ć. pripada u suposjed:

apartman 1. koji se sastoji od:

1. prostorija 1. s površinom od 27,31 m2

2. prostorija 2 s površinom od 8,50 m2,

3. prostorija 3 s površinom od 2,62 m2

4. prostorija 4 s površinom od 3,04 m2

5. natkrivena ulazna terasa s površinom od 4,29 m2

apartman 1. ukupne površine od 45,76 m2

apartman 2. koji se sastoji od:

1. prostorija 1 s površinom od 19,70 m2

2. prostorija 2 s površinom od 9,55 m2

apartman 2. ukupne površine od 29,25 m2

3.  podrum 1. koji se sastoji od:

1. prostorija 1- ulaz, nat i ograđeno s površinom od 6,35 m2

2. prostorija 1 s površinom od 21,73 m2

3. prostorija 2 s površinom od 17,61 m2

podrum 1. ukupne površine od 45,69 m2

4. stan 1. koji se sastoji od:

1. predsoblje s površinom od 3,90 m2

2. WC s površinom od 3,25 m2

3. ostava s površinom od 6,60 m2

4. boravak i kuhinja s površinom od 32,80 m2

5. terasa s površinom od 9,88 m2

6. predsoblje s površinom od 2,30 m2

7. kupaonica s površinom od 4,75 m2

8. spavaća soba s površinom od 12,60 m2

9. spavaća soba s površinom od 10,00 m2

stan 1. ukupne površine od 86,08 m2

5. stan 2. koji se sastoji od:

1. garsonijera s površinom od 20,55 m2

2 kupaonica s površinom od 2,95 m2,

3. terasa s površinom od 4,25 m2

4. stepenište za pristup s površinom od 1,68 m2

stan 2. ukupne površine od 29,43 m2

6. stan 5. koji se sastoji od:

1. predsoblje s površinom od 8,65 m2

2. soba s površinom od 7,50 m2

3. kupaonica s površinom od 4,30 m2

4. soba s površinom od 11,20 m2

5. dnevni boravak i kuhinja s površinom od 17,15 m2

6. terasa s površinom od 3,30 m2

stan 5. ukupne površine od 52,10 m2

7. stan 6. koji se sastoji od:

1. dnevni boravak i kuhinja s površinom od 18,95 m2

2. terasa – pokriveni dio s površinom od 1,98 m2

              - nepokriveni dio s površinom od 1,16 m2

3. predsoblje s površinom od 4,55 m2

4. kupaonica s površinom od 4,50 m2

5. soba s površinom od 7,40 m2

6. soba s površinom od 12,60 m2

stan 6. ukupne površine od 51,14 m2

8. stan 7. koji se sastoji od:

1. predsoblje s površinom od 8,65 m2

2. soba s površinom od 7,50 m2

3. kupaonica s površinom od 4,30 m2

4. soba s površinom od 11,20 m2

5. dnevni boravak i kuhinja s površinom od 17,15 m2

6. terasa s površinom od 3,30 m2

stan 7. ukupne površine od 52,10 m2

9. stan 8. koji se sastoji od:

1. dnevni boravak i kuhinja s površinom od 18,95 m2

2. terasa- pokriveni dio s površinom od 1,98 m2

             - nepokriveni dio s površinom od 1,16 m2

3. predsoblje s površinom od 4,55 m2

4. kupaonica s površinom od 4,50 m2

5. soba s površinom od 7,40 m2

6. soba s površinom od 12,60 m2

stan 8. ukupne površine od 51,14 m2

te su tuženici M. Ć. i A. Ć. dužni trpjeti da se na temelju ove presude izvrši uređenje odnosa između suvlasnika na naprijed navedeni način na nekretnini označenoj kao k.č.br. …, upisanoj u zk.ul…. k.o. B..

II. Nalaz i mišljenje građevinskog vještaka A. B., dipl. ing. građ. od 11. studenog 2014. sastavni je dio ove presude.

III. Nalaže se tuženicima M. Ć. i A. Ć. naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka isplatom 4.081,25 kn u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobijaju tuženi, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažu da Županijski sud u Puli preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, podredno da ukine pobijanu presudu te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet postupka je uređenje odnosa među suvlasnicima nekretnine označene kao kč.br….upisanoj u ZU … k.o. B..

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženih glede bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), premda u žalbi ne ukazuje koju bi to bitnu povredu prvostupanjski sud učinio, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dakle po službenoj dužnosti utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

Žalbeni navodi da je presuda u cijelosti neprovediva, te da se ne može provesti u zemljišnim knjigama je irelevantan, jer tužiteljica ne traži upis u zemljišnu knjigu, već samo da se temeljem presude urede odnosi među suvlasnicima onako kako je sud odredio izrekom prvostupanjske presude.

 

Pogrešno žalitelji smatraju da sama činjenica da je u zemljišnim knjigama nekretnina označena kao kč.br…. u površini od …m2 upisana kao oranica, a dispozitiv se očito odnosi na zgradu, pa stoga sud "mimo tužbenog zahtjeva, temeljem nepostojećeg tužbenog zahtjeva o stjecanju prava vlasništva utvrdio pravo na posjed kao u dispozitivu presude", nije mogao odlučivati.

 

Naime, prvostupanjski sud je odlučio o tužbenom zahtjevu kako ga je tužiteljica postavila, a u historijatu tužbe iz postupka proizlazi da je na nekretnini izgrađena stambena zgrada sa više stanova kao posebnih cjelina, te s obzirom na načelo "superficies cedit solo", bez obzira što zgrada nije uknjižena, mogao je odlučivati o uređenju odnosa među suvlasnicima zgrade sagrađene na čest.zem. … k.o. B..

 

Naime, u zemljišnim knjigama kao suvlasnici upisani su tužiteljica za 1/4 dijela, prvotuženik za 2/4 (1/4 dijela stekao je darovanjem od svog sina) i drugotužena za 1/4 dijela.

 

Prvostupanjski je sud, da bi mogao donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari o pitanju suvlasničkog udjela odlučio kao u prethodnom pitanju.

 

Pravilno sud utvrđuje da s obzirom da su tuženi osporili tužiteljici pravo suvlasništva i na zgradi i na zemljištu, treba razmotriti prigovore tuženika da tužiteljica nije suvlasnica nekretnine u omjeru ili uopće onako kako to proizlazi iz zemljišne knjige (dakle za 1/4 dijela). S obzirom da pravo suvlasništva tužiteljice proizlazi iz javne isprave, onaj tko tvrdi suprotno treba to i dokazati, dakle tuženi.

 

I prema utvrđenju ovog suda pravilno prvostupanjski sud je utvrdio da iz iskaza tužiteljice nedvojbeno se utvrđuje da je logično iskazivala na okolnosti oko stjecanja suvlasništva odnosno kupnje predmetne nekretnine, sukladno Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenim 14. ožujka 2001. godine između prodavateljice R. V. i kupaca M. Ć., A. Ć., F. Ć. i J. Ć., u jednakim omjerima (naknadno njen bivši suprug F. darovao ocu, tuženiku pod 1. svoju 1/4 dijela), a kako nije imala dovoljno sredstava za kupnju nekretnine da joj je određen iznos za kupnju dao otac, opisala je bračnu situaciju između nje i bivšeg supruga, da tuženi pod 1. nije imao dovoljno sredstava za kupnju nekretnine, da je ona od 1. lipnja 1998. godine u kontinuiranom radnom odnosu sa prosječnom plaćom od 4.000,00 kuna, da je u izgradnju kuće uloženo i preko 10.000,00 EUR-a koja su njena djeca dobila od Lions kluba Novigrad radi prilagodbe te zgrade njihovim potrebama.

 

Suprotno tome, svjedok F. Ć. i njegovi roditelji iskazali su da tužiteljica ničim nije doprinijela izgradnji navedene nekretnine, a tuženi su iskazali da su oni bili jedini kupci predmetne nekretnine iako se iz ugovora o kupoprodaji utvrđuje da su svi bili kupci nekretnine. Iz građevinske dozvole koja je priložena spisu R1-3/13 koji je u dokazne svrhe pregledan u konkretnom postupku proizlazi da su investitori prema dozvoli od 7. prosinca 2001. tužiteljica, tuženi i njen bivši suprug F..

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženi nisu dokazali da su gradnjom zgrade na spornoj nekretnini temeljem članka 152.-156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) stekli pravo vlasništva u suvlasničkim omjerima većim od onih kojih proizlaze iz zemljišnoknjižnog stanja, odnosno da je tužiteljicin suvlasnički dio manji od onog koji je upisan u zemljišnim knjigama ili da ga tužiteljica uopće nema pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

Odredbom paragrafa 266. Zakona o sudskom vanparničnom postupku koji se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91) propisuje u stavku 1. da svaki suvlasnik, koji u pitanjima uprave i iskorištavanja zajedničke stvari drži povrijeđenim u svom pravu, može se radi zaštite svoga prava obratiti sudu na čijem području se nalazi zajednička stvar. Sud će, ukoliko nema spora o samome pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini suvlasnog dijela u zajedničkoj stvari, donijeti odluku u izvanparničnom postupku, a po propisima Građanskog zakonika, a stavkom 2. istog paragrafa određeno je da to važi posebno, kada se suvlasnik ima prinuditi, da se pokori odluci većine, ili kad po propisima Građanskog zakonika sudac ima za odlučiti da li ima mjesta važnim promjenama na zajedničkoj stvari, da li se takve promjene imaju izvršiti bezuvjetno ili po datom osiguranju i da li se ima postaviti ili smijeniti upravitelj zajedničke stvari, a stavkom 3. da će sud isto tako postupiti po izvanparničnom postupku kad se u pitanju redovnog upravljanja i iskorištavanja zajedničke stvari glasovi suvlasnika tako podjele, da nema zakonske većine, a po Građanskom zakoniku ima sudac o tome odlučiti.

 

Tužiteljica posjeduje stan, garsonijeru i podrum koji se nalazi u predmetnoj nekretnini, a ostali dio nekretnine koriste tuženici. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog sudskog vještaka o načinu korištenja zgrade pri čemu je pošao od zatečenog načina korištenja objekta (korištenje dvorišta nije zatraženo).

 

U smislu odredbe članka 42. stavka 1. ZV-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari.

 

Ovaj parnični postupak se mogao voditi bez obzira na činjenicu što su tuženi osporili pravo suvlasništva tužiteljici, budući da je prvostupanjski sud o veličini suvlasničkog dijela tužiteljice riješio kao prethodno pitanje i uredio odnose prema pravu suvlasništva upisanom u zemljišnu knjigu, jer tuženi nisu dokazali da podaci iz javne isprave nisu točni.

 

Međutim ovaj parnični postupak nije prepreka da tuženi u posebnom parničnom postupku dokažu drugačije suvlasničke omjere i nakon toga zatraže diobu ili pak uređenje odnosa među suvlasnicima.

 

Kako žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u pitanje pravilna utvrđenja suda prvog stupnja, to je žalba tuženika odbijena kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

U Splitu, 18. siječnja 2018.