Broj: Gž-668/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.Đ. rođ. Ć, OIB: …, iz V, zastupane po punomoćnici S.Z., odvjetnici u Z, protiv tuženice B.Ć., OIB: …, iz V, kao nasljednica prvotno označenog tuženika F.Ć.  (u zk. ul.747 k.o. V upisan kao Ć.F., J), zastupane po punomoćniku – sinu R.Ć. iz Z, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2364/15 od 28. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 19. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice B.Ć. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2364/15 od 28. travnja 2017.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              "Utvrđuje se da je tužiteljica A.Đ. rođena Ć, rođena 05. rujna 1954.g., OIB:… stekla pravo vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 3277 Š u površini od 3369 m2 k.o. V za cijelo, nasljeđivanjem iza smrti svog oca I (J.I.I) Ć pok. J (J) što je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju donesenim u ostavinskom postupku Općinskog suda u Z po Javnom bilježniku E.B. kao sudskom povjereniku poslovni broj 0-113/09, UPP/OS-989/09 od 7. srpnja 2009. g. dok je njezin prednik ove nekretnine stekao dosjelošću slijedom čega je tužiteljica na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti ovlaštena ishoditi uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici B.Ć. OIB: …iz V, kao nasljednici prvotno označenog tuženika F.Ć. da predmetnu nekretninu preda tužiteljici A.Đ. u posjed slobodnu od stvari i osoba u roku do 15 dana, te da joj u istom roku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.150,00 kuna."

Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe  da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. i čl. 221. a istoga Zakona.  Naime, u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja taksativno navodi radnje uvida u dokaznom postupku u kojima niti jednom riječju ne spominje podnesak od 16. listopada 2016., kao i sadržaj istoga,  kojim je preuzela postupak prvotno označenog tuženika pok. F.Ć. i u kojem se u svojstvu stranke očitovala na tužbeni zahtjev tužiteljice. Nadalje, prvostupanjski sud u postupku nije proveo sve predložene dokaze, a dokaze koje navodi je pogrešno ocijenio, čime je povrijedio odredbe parničnog postupka. Tužiteljica nije mogla steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini, makar ne temeljem nasljeđivanja, jer bi u suprotnom mogla izvršiti prijenos prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. U odnosu na okolnost stjecanja vlasništva dosjelošću smatra da je nemoguće stjecati pravo vlasništva temeljem pravnog posla i dosjelošću istovremeno, s obzirom na koliziju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva prema tim pravnim temeljima. U odnosu na stjecanje prava vlasništva nekretnine od strane prednika tužiteljice darovnim ugovorom, a onda i ugovorom o diobi, ističe da je sud prvog stupnja svojom presudom poslovni broj P-687/04 od 19. prosinca 2011. utvrdio da diobeni ugovor nije valjan, jer nije postojala suglasnost svih ugovornih strana o diobi. U pogledu punomoći kojom prednik tužiteljice ovlašćuje prednika tuženice da može izvršiti prijenos prava vlasništva na nepokretnosti predmetne nekretnine i istom raspolagati ističe da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je ista nejasna i da se ne može sa sigurnošću utvrditi na što bi se točno punomoć odnosila, budući da prednik tužiteljice nije raspolagao niti jednom drugom nekretninom k.o. V, osim predmetnom. Smatra da je dokazala da je njen pok. suprug F. predmetnu nekretninu od svog brata I. stekao temeljem usmenog i realiziranog kupoprodajnog ugovora, a kako je u tijeku u Općini V. bio postupak preoblikovanja zemljišne knjige, o čemu je prednik tužiteljice imao saznanja, to je dogovorom braće utvrđeno da se neće raditi pismeni ugovor isključivo iz razloga izbjegavanja plaćanja poreza na promet nekretnina. Prednik tužiteljice da je smatrao potrebnim imao je mogućnost sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama zaštititi svoja prava i interese, a pogotovo kada se uzme u obzir da je mjesto Vrsi malo mjesto u kojem svatko svakoga poznaje i gdje su mještani obiteljski povezani i u koje je prednik tužiteljice dolazio i u razdoblju kada se vršilo preoblikovanje zemljišne knjige, svakodnevno se kretao mjestom i družio sa članovima obitelji, prijateljima i mještanima pa je mogao imati saznanja da se vodi takav postupak. Njezin prednik da je ušao u miran i nesmetan posjed predmetne nekretnine na način da je izvršio čišćenje terena, odvoz građevinskog materijala, posadio razne sadnice, a koje sadnice je ne jednom vidio prednik tužiteljice te protiv prednika tuženice nije podnio prijavu, a niti prigovor u vezi upisa predmetne nekretnine. Ukazuje i na iskaze saslušanih svjedoka R.P. i G.P. koji potvrđuju dogovor i realizaciju kupoprodaje predmetne nekretnine između braće.

U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženice ističući da je predmetnom tužbom ustala jer se prednik tuženice nezakonito upisao kao vlasnik nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V., u kojem postupku je samo na temelju činjenice da se prednik tuženice u postupku izlaganja pred katastrom upisao u posjedovnom listu 2731, isti upisan kao vlasnik, a radi se o nezakonitom upisu. Punomoć koju je izdao prednik tužiteljice nije isprava kojom bi predniku tuženice pripalo pravo da se uknjiži kao vlasnik. Prednik tuženice je nakon smrti njezinog prednika bagerom očistio teren od ostataka srušene kuće tako da prilikom nove katastarske izmjere objekt nije mogao biti snimljen te je prednik tuženice koristeći odsutnost svog brata u postupku preoblikovanja zemljišne knjige dao neistinite podatke o posjedniku. Predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba nije osnovana.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP).

             

Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženice kojim ukazuje da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

Tuženica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219.  i čl. 221. a ZPP, koja po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da je sud prvog stupnja pobijanu odluku donio temeljem provedenog dokaznog postupka prethodno utvrdivši činjenice koje su stvarna osnova tužbe u smislu čl. 8. istoga Zakona, a ne primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi također ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je temeljem nasljeđivanja svoga oca I.Ć., a ovaj dosjelošću, stekla pravo vlasništva na čest. 3277 k.o. V. za cijelo, slijedom čega je ovlaštena na temelju donesene presude, a nakon njezine pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice, odnosno njenog prednika, kao i da se naloži tuženici da nekretninu oznake čest. 3277 k.o. V. preda tužiteljici u posjed slobodnu od stvari i osoba.

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je prednik tužiteljice, njezin otac I.Ć, temeljem darovanja od svoje braće S., D. i N.Ć. stekao predmetnu nekretninu na kojoj je nakon što je stupio u posjed 70-ih godina prošlog stoljeća izgradio obiteljsku kuću, te je istu nekretninu neometano posjedovao dugi niz godina, te ju je stekao dosjelošću, a tužiteljica nasljeđivanjem svog oca I.

Kako nalazi da punomoć koju je I. izdao predniku tuženice, svom sada pok. bratu F., po svom sadržaju ne predstavlja ovlaštenje predniku tuženice da predmetnu nekretninu uknjiži na sebe, a niti iz iste proizlazi da mu je izdana u svrhu darovanja predmetne nekretnine, kako to tvrdi tuženica, to nalazeći da je tužiteljica dokazala svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini smatra da je ista u smislu čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu  i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) ovlaštena od tuženice tražiti predaju nekretnine u posjed slobodnu od stvari i osoba.

Iz spisa predmeta proizlazi da je prednik tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V., a u kojem postupku prednik tužiteljice nije sudjelovao, ishodio upis prava vlasništva u zemljišne knjige na čest. zem. 3277 k.o.V., a što je razvidno iz zapisnika Općinskog suda u Zadru od 10. veljače 2003., te stupio u samostalan posjed te nekretnine, a što je potvrđeno iskazima saslušanih svjedoka T.D., Z.R. i T.Ć., koji su suglasno iskazivali o tome da je F.Ć. čistio ruševine kuće koja se nalazila na tom zemljištu i držao to zemljište u svom posjedu.

Međutim, upis prava vlasništva prednika tuženice u zemljišnim knjigama na predmetnoj čestici je predmnjeva koju je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica s uspjehom u predmetnom postupku oborila dokazavši pravni temelj i istinit način svog stjecanja prava vlasništva na toj nekretnini u odnosu na tuženicu, odnosno njezinog prednika, koja stvar posjeduje bez pravnog temelja.

Naime, kod tužbe o vlasništvu vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. st. 1. ZVDSP), odnosno mora dokazati pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari, odnosno predmnjevano vlasništvo (čl. 166. st. 1. ZVDSP).

U konkretnom slučaju tužiteljica je dokazala da je jedina zakonska nasljednica svog oca I.Ć., što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, donesenog po javnom bilježniku pod poslovnim brojem O-113/09 od 7. srpnja 2009., kao i da je njezin prednik I.Ć. pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao na valjanom pravnom temelju i to darovanjem svoje braće S., D. i N.Ć., a oni nasljeđivanjem majke C.Ć., a brat S.Ć. i darovanjem dijela te nekretnine od tete J.B., na kojoj nekretnini je 70-ih godina prošlog stoljeća prednik tužiteljice izgradio obiteljsku kuću i u čijem posjedu ga nitko nikada nije ometao.

Da je prednik tužiteljice bio vlasnik predmetne nekretnine potvrdili su svojim navodima i sama tuženica, kao i njezin prednik F.Ć. protiv kojega je predmetna tužba podnesena još za njegova života, samim time što su u postupku tvrdili, a isto tuženica ponavlja i u žalbi, da je prednik tužiteljice svom bratu F.Ć. predmetnu nekretninu darovao, a koja volja je izražena kroz sadržaj punomoći koju mu je ovaj ispustio 26. ožujka 2002. i na temelju čega je stupio u posjed predmetne nekretnine i ishodio uknjižbu prava vlasništva na istoj. Osim toga, ni tuženica, kao ni njezin prednik, u postupku nisu osporavali posjed i vlasništvo I.Ć. na predmetnoj nekretnini, a svojim navodima u pogledu stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine od strane samog prednika tužiteljice tuženica nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost zaključaka suda prvog stupnja iznesenih u tom pravcu.

Pravilan je zaključak suda prvog stupnja prema kojem je punomoć koju je prednik tužiteljice ispustio svom bratu F.Ć. 26. ožujka 2002. nejasna i ne može se na temelju iste sa sigurnošću utvrditi na što bi se točno odnosila, a posebno ista ne ukazuje da je došlo do darovanja predmetne nekretnine između prednika stranaka, a niti iz iste proizlazi da se predniku tuženice dopušta uknjižba na njegovo ime na predmetnoj nekretnini.

Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da prednik tuženice temeljem punomoći od 26. ožujka 2002. nije mogao steći valjani osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, dok je s druge strane tužiteljica dokazala valjani slijed stjecanja svog prava vlasništva u odnosu na istu, slijedom čega je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

              Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

 

U Zadru 19. siječnja 2018.