Broj: Gž-1435/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Zubčić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća, i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.-P. P., OIB: …, iz M.,  zastupanog po punomoćniku F. V., odvjetniku iz O., protiv tuženih: ad/1 K. P. pokojnog I., odsutna i nepoznata boravišta i prebivališta zastupane po privremenom zastupniku D. V., odvjetniku iz M., ad/2  L. P., OIB:… iz Z., i ad/3 S. P., OIB: …, iz M., , radi priznanja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj 72 P-1238/2015 od 26. lipnja 2017., dana 24. siječnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužitelja L.-P. P. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj 72 P-1238/2015 od 26. lipnja 2017., u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

                            Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj 72 P-1238/2015 od 26. lipnja 2017., odbijen je tužitelj s  tužbenim zahtjevom koji glasi:

                            „Utvrđuje se naspram svim tuženicima da je tužitelj L.-P. P. vlasnik za 1/5 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1162, vinograd u Z., položene u Zu 34, K.O. M.-M., pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama suda za K.O. M.-M. zatraži i postigne upis prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo za 1/5 dijela uz istovremeni izbris tog prava vlasništva s imena i vlasništva tuženika mld. P. K. pok. I. i L. P. pok. I..“

 

              U stavku II. izreke, naloženo je tužitelju L.-P. P. da tuženici S. P. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kuna, u roku od 15 dana.

Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U sadržaju žalbe tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije u presudi naveo ni jednu odredbu materijalnog prava, čime je počinio bitnu povredu postupka, jer se presuda ne može preispitati.

 

S druge strane tužitelj smatra da je dokazao da predmetnu nekretninu uživa više od 20 godina i da je stekao vlasništvo te nekretnine dosjelošću.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavka 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka predviđenih u članku 354. stavku 2. ZPP-a, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Iako prvostupanjska presuda ima nedostataka, jer se u razlozima presude ne poziva ni na jednu zakonsku odredbu, ipak je prvostupanjski sud dao za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

Tužitelj nije u tužbi naveo pravni osnov svog zahtjeva, a u žalbi je istakao da je vlasništvo stekao temeljem dosjelošću, jer je stvarni vlasnik predmetne nekretnine bio prednik tužitelja, njegov pokojni otac L. P., koji je predmetnu nekretninu kupio još 1956. godine od stvarnih vlasnika A., ali je u kupoprodajnom ugovoru samo formalno označio kao kupca svog sina M. P., a za života je tu nekretninu uživao, a nakon njegove smrti uživa ju tužitelj.

 

U postupku nije sporno da je tuženik u posjedu nekretnine, već je sporno da li je prednik tužitelja pokojni L. P. u trenutku svoje smrti bio vlasnik nekretnine, da bi tužitelj kao jedan  od nasljednika, nasljeđivanjem postao suvlasnikom predmetne nekretnine za 1/5 dijela.

 

Na osnovu dokumentacije u spisu utvrđeno je:

 

-         da iz kupoprodajnog ugovora od 1. veljače 1957. proizlazi da su isti sklopili A. A. ud. pok. A. i S. A. pok. A. zastupane po J. P., kao prodavateljice s jedne strane i M. P. sin L. iz M. kao kupac, a predmet ugovora je između ostalih i čest. zem. 1162, vinograd u Z., ZU 34, K.O. M.-M. sa svim služnostima i pravima;

-         da iz uvida u povijesni izvadak iz katastra proizlazi je da je od revizije katastra 1956. godine čest. zem. 1162 K.O. M.-M. s površinom od 791 m2, upisana u posjedovnom listu broj 8 na ime A. A. ud. A., a iskazom promjena 1958. godine navedena čestica zemlje sa istom površinom prelazi u novi posjedovni list broj 62 na ime M. P. sin L., M.;

 

-         da preuzimanjem nove izmjere čest. zem. 1162 stare sudske oznake 1162 svojim položajem, površinom i oblikom odgovara čest. zemlje kat. oznake 1944, površine 758 m2 koja je upisana u posjedovnom listu broj 734 na ime P. M. L., M.;

 

-         da je uvidom u spis  Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj P-533/07 utvrđeno da je tužiteljica S. P. utvrđena vlasnicom nekretnine označene kao čest. zem. 1162, K.O. M.-M. za cijelo, a koja presuda je postala pravomoćna dana 15. veljače 2010.;

 

-         da u postupku Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj      P-533/07, nije učestvovao L.-P. P. kao stranka u postupku;

 

Glede zahtjeva za priznanjem prava vlasništva, a imajući u vidu da nije sporno da tužitelj drži nekretninu u posjedu, trebalo je utvrditi ima li tužitelj valjan pravni osnov temeljem kojeg drži u posjedu predmetnu nekretninu.

 

Kada je u pitanju stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: Zakona), propisuju da pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom, sukladno članku 129. stavku 1. Zakona.

 

Pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću ostvaruju se  samostalnim posjedom stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

 

Za redovnu dosjelost traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je takav posjed koji je zakonit, pošten i istinit. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed).

 

Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da tužitelj nema valjan pravni osnov temeljem kojeg drži u posjedu predmetnu nekretninu odnosno vlasnikovu stvar, i u tom pravcu je dao valjano obrazloženje.

 

Drugostupanjski sud smatra da su za takav zaključak ključne dvije činjenice, koje su utvrđene u dva pravomoćno okončana postupka čiji se intervencijski efekt direktno inkorporira u ovaj postupak.

 

Naime, sukladno članku 119. Zakona, vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

 

                            Dakle, da bi se mogla osporavati valjanost upisa prava vlasništva predmetne nekretnine, trebalo je dokazati ništavost kupoprodajnog ugovora od 1. veljače 1957. sklopljenog između A. A. i S. A. kao prodavateljica i M. P. kao kupca nekretnine.

 

Takav postupak vođen je kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj P-416/07,  po tužbi tužitelja ad/1 P. P. pok. L. ovdje tužitelja i ad/2 P. P. protiv tužene S. P., (ovdje tužene ad/3), radi utvrđenja suvlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1163/1 ZU 3514 K.O. M., a kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, koju presudu je potvrdio Županijski sud u Splitu presudom pod poslovnim brojem: Gžx-154/2014 od 28. svibnja 2015.

 

Drugi postupak, koji je zapravo u biti rješavao isto činjenično stanje kao i ovaj postupak, vođen je kod Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj:

P-1537/15, u kojem je donesena presuda od 15. srpnja 2016. kojom  je da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice S. P. protiv tuženika L.-P. P., radi predaje u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 1162, ZU 34, vinograd u Z., i ujedno donesena i privremena mjera kojom se zabranjuje tuženiku pristup na predmetnu nekretninu.

 

Ta presuda potvrđena je presudom Županijskog sud u Splitu, poslovni broj: Gž-23/2017 od 3. svibnja 2017.

 

Prema tome, kako je u ovom postupku, kao i u dva direktno povezana postupka vođena kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj: P-416/07 i    P-1537/15, utvrđeno da je pravno valjan upis M. P. sin L. iz M., prednika tuženice, kao vlasnika u zemljišnoj knjizi na temelju kupoprodajnog ugovora od 1. veljače 1957., ovaj drugostupanjski sud odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

                            Nije osnovana ni žalba tužitelja glede troškova parničnog postupka, koje je prvostupanjski sud pravilno donio temeljem odredbe članka 154. stavka 1.  i članka 155. ZPP.

 

                            U razlozima presude prvostupanjski sud je jasno naznačio za koje je parnične radnje priznao tuženici troškove parničnog postupka, a detaljno su navedeni i pojedini dosuđeni iznosi koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

                            Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

 

U Požegi 24. siječnja 2018.