Broj: Gž-68/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. R. iz P., P., OIB: …, zastupanoga po punomoćnicima P. B. i M. B., odvjetnicima u M., protiv tuženika-protutužitelja M. R. iz P., U. S. R., OIB: …, zastupanoga po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., radi razvrgnuća suvlasništva na nekretnini te radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama od 5. prosinca 2017. pod poslovnim brojem P-1260/15, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se u cijelosti tuženikova žalba, dok se tužiteljeva žalba djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava tako da se:

- potvrđuje prvostupanjska presuda u djelu u kojem je razvrgnuto suvlasništvo stranaka (točka 1. izreke), u djelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 29.163,50 kuna s kamatom od presuđenja do isplate, u djelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.500,00 kuna, te u dijeli kojim je odbijen protutužbeni zahtjev za zadržanjem stvari.

 

Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.146,50 kuna (preko iznosa od 29.163,50 kuna do iznosa od 34.310,00 kuna), te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Odluka o troškovima postupka ostaje ne izmijenjena.

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno

 

I.

 

"1.Razvrgava se suvlasništvo stranaka na nekretnini upisanoj u PU 820 k.o. P., u naravi trosoban stan u prizemlju, koji se sastoji od: tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice, u ukupnoj površini od 66 m2, sudskom prodajom na javnoj dražbi time da se postignuti iznos uruči strankama prema njihovim suvlasničkim dijelovima i to baš tužitelju 17/20 dijela, a tuženom 3/20 dijela.

 

II.

 

2. Dužan je tužitelj – protutuženik isplatiti tuženiku – protutužitelju, a na ime naknade za nužne i korisne troškove, ukupnu novčanu svotu u iznosu od 34.310,00 kuna, sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu od 3.500,00 kuna tužbeni zahtjev po ovom osnovu odbija kao neosnovan.

 

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

3. „Tuženik – protutužitelj ima pravo do isplate naknade za nužne i korisne troškove iz točke 1. protutužbenog zahtjeva zadržati stvar – stan koji je predmet tužbenog zahtjeva, u kojem stanu stanuje i u kojem je posljednji i pošteni posjednik“.

 

III.

 

Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

Obrazloženje

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužiteljica osporavajući presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika 2. zbog pogrešne primjene Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj- protutuženik M. R. osporavajući presudu u djelu u kojem je prihvaćen protužbeni zahtjev tuženika zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP- "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13) s prijedlogom da se presuda u osporenom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik- protutužitelj M. R. osporavajući presudu u djelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, te u djelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda u osporenom djelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se presuda preinači na način da se odbije ili odbaci tužbeni zahtjev tužitelja- protu tuženika.

 

Stranke nisu podnosile odgovor na žalbu.

 

Tužiteljeva žalba je djelomično osnovan.

 

Tuženikova žalba nije osnovana.

 

U ovom postupku sud je praktično trebao raspravljati o tri zahtjeva, i to prvo o tužiteljevom zahtjevu za razvrgnuće suvlasničke zajednice, zatim o zahtjevu tuženika za isplatu, te o zahtjevu tuženika za zadržanjem stvari.

 

Glede zahtjeva za razvrgnuće suvlasništva valja istaći kako zaista tuženik osnovano ističe da između stranaka nije bio sporan niti predmet diobe, a niti su bili sporni suvlasnički dijelovi, pa je valjalo provesti izvanparnični postupak.

 

Međutim, u situaciji kada je tuženik odmah u odgovoru na tužbu postavio protu tužbeni zahtjev, ovaj sud smatra kako nije postojala procesna zapreka za vođenje parničnog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice (diobe) a ne izvanparnični postupak, jer u ostalom sukladno odredbi članka 19. stavak 2. ZPP-a radnje što ih je proveo parnični sud, te odluke koje je donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku, pa se praktično parnični postupak više niti ne smije obustaviti nakon što je donesena prvostupanjska odluka o glavnoj stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1633/87 objavljenoj u Pregledu sudske prakse 39/101).

 

Nadalje pravilno tuženik ističe kako je odredbom članka 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV-a: "Narodne Novine" broj 51/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano da se razvrgnuće prije svega nekretnine provodi geometrijski, pa tek ako ta dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost sud će odlučiti da se stvar proda ja javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće, sve sukladno odredbi članka 50. stavak 4. ZV- a).

 

Međutim, odredbom članka 221. stavak 4. ZPP-a propisano je kako ne treba dokazivati činjenice koje su opće poznate, a što znači da sud može sam izvlačiti zaključke iz opće poznatih činjenica (takozvane notorne činjenice).

 

U ovom konkretnom slučaju, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, a što nije niti bilo sporno između stranaka predmet diobe jest stan u P. kojim ima ukupno površinu od 66 m2, a tužiteljev suvlasnički dio iznosi 17/20 djela, a tuženikov suvlasnički dio 3/20 dijela. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da bi bila opće poznata- notorna činjenica kako je nemoguće podijeliti fizički stan od 66 kvadrata, tako da tužitelj kao samostalnu uporabnu cjelinu dobije dio od 17/20 dijelova, a tuženik da dobije samostalnu uporabnu cjelinu koja bi iznosila svega 3/20 dijelova stana od 66 m2, te stoga ovaj sud smatra kako je zaista valjano prvostupanjski sud s obzirom na činjenično stanje i odredio  civilno razvrgnuće sukladno odredbi članka 50. stavak 4. ZV-a jer u ovom konkretnom slučaju nije moguće provesti geometrijsku diobu.

 

Glede tuženikovog zahtjeva za zadržanjem stana u isključivom posjedu valja ukazati tuženiku kako isti sigurno predstavlja nepoštenog posjednika u odnosu na tužitelja, jer isti zna da je stan u suvlasništvu, a sve ovo jer je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju o smrti zajedničkog prednika stranaka, koji je ranije bio vlasnik predmetnog stana.

 

Odredbom članka 165. stavak 4. ZV-a propisano je kako nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu nego mora stvar predati bez odgode, pa je stoga ispravno prvostupanjski sud zaključio kako protu tužbeni zahtjev usmjeren na ostvarenje prava zadržanja (ius retentionis) nije osnovan.

 

Glede zahtjeva za izvršena ulaganja, iako prvostupanjski sud dosta nezgrapno prihvaća činjenični opis kojeg sadržava i tužbeni zahtjev, a što je suvišno, jer se tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu odnosi samo na isplatu novca, po pravnom shvaćanju ovog suda jasno je kako je prvostupanjski sud u biti tuženiku-protutužitelju dosudio samo nužne troškove, jer je ispravno i odbio tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 3.500,00 kuna, a koji iznos ne predstavlja u luksuzne troškove, već korisne, kao što su ugradnja kuhinjskog sudopera i perilice rublja, no tuženik kao nepošteni posjednik nema pravo na naknadu ovih troškova.

 

Glede ostalih troškova ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da su isti bili nužni jer to proizlazi kako iz iskaza mnogo brojnih svjedoka, tuženika, a visinu troškova potvrđuje sud putem građevinskog vještaka.

 

Zahtjev posjednika za naknadu troškova na kojeg ima pravo nepošteni posjednik sukladno odredbi članka 165. stavak 3, ZV-a zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvar, a u ovom konkretnom slučaju stvar još nije niti predana tužitelju, a sve ovo kako bi se i provelo civilno razvrgnuće.

 

Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su u stvari nužni troškovi za održavanje predmetne nekretnine iznosili 34.310,00 kuna, no ove troškove je tužitelj dužan naknaditi isključivo prema svom suvlasničkom udjelu, dakle za 17/20 nužnih troškova.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao ne osnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u djelu u kojem je razvrgnuto suvlasništvo (točka 1. izreke), te u djelu u kojim je odbijen zahtjev za zadržanje stvari.

 

Na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo je djelom uvažiti tužiteljevu žalbu, te preinačiti prvostupanjsku presudu te obvezati tužitelja da isplati tuženiku kao prottužitelju iznos od 29.163,50 kuna, dok je za više zatraženo zahtjev valjalo odbiti, te je stoga i odbijena tuženikova žalba kojom je bio odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 3.500,00 kuna.

 

Sukladno odredbi članka 166. ZPP-a, cijeneći uspjehe je stranaka u ovom sporu, cijeneći okolnosti da je vođen parnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, umjesto izvanparničnog postupka valjalo je odluku o troškovima postupka kojom je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ostaviti ne izmijenjenu.

 

U Splitu 25. siječnja 2018.