Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-3404/2016 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-3404/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž. iz V., B. od B. 54, zastupanog po punomoćnici D. T., odvjetnici iz K., B. 2c, protiv tuženika 1. L. M. iz V., B. od B. 9, i 2. S. M. iz V., B. od B. 9, obje zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V.-D. d.o.o. R., K. 5, radi utvrđenja vlasništva, te po protutužbi tužene 1. L. M. i 2. S. M., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V.-D. d.o.o. R., K. 5, protiv I. Ž. iz V., B. od B. 54, zastupanog po punomoćnici D. T., odvjetnici iz K., B. 2c, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja I. Ž. protiv rješenja Općinskog suda u R., Stalne službe u K., pod poslovnim brojem P-2397/2015 od 17. lipnja 2016., 25. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba tužitelja I. Ž. te ukida rješenje O. suda u R., Stalne službe u K., pod poslovnim brojem P-2397/2015 od 17. lipnja 2016. u dijelu točke I. i III. izreke te u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

"I. O d b a c u j e  se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja Ž. I. iz V., B. od B. 54, koji glasi:

             

Utvrđuje se da je tužitelj Ž. I. iz V., B. od B. 54, stekao pravo vlasništva na određenim dijelovima nekretnine označene kao gr.č. 201/3G u z.k.ul. 2549 k.o. V., iskazanim slovnim oznakama A-B-D-E-F; G-H-I-J te K-L-M-N-O u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke N. V. od dana 19. 03.2014. godine, Dopuni Nalaza i mišljenja navedenog vještaka od dana 03.07.2014. godine i 23. 07.2014. godine, broj elaborata: 144-004 Općinski sud u K.-V., broj upisnika: 038/2014, a koji Nalaz i Dopune čine sastavni dio ove presude.

              Tuženice M. L. iz V., B. od B. 9, i M. S. iz V., B. od B. 9, dužne su solidarno tužitelju I. Ž. iz V., B. od B. 54, naknaditi parnični trošak uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

             

II. Razdvaja se postupak po protutužbi L. M. iz V., B. od B. 9 i M. S. iz V., B. od B. 9 protiv Ž. I. iz V., B. od B. 54, radi predaje u posjed, podredno isplate.

 

III. Tužitelj Ž. I. iz V., B. od B. 54, dužan je tuženima M. L. iz V., B. od B. 9 i M. S. iz V., B. od B. 9, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od  9.343,75 kn (slovima: devettisućatristočetrdeset-itrikuneisedamdesetipetlipa), u roku od 15 dana."

 

Protiv navedenog rješenja u dijelu u kojem je odbačena tužba tužitelja te je odlučeno o troškovima postupka, žali se tužitelj, kako iz žalbenih navoda proizlazi  zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovnu odluku. 

 

Tužene su odgovorile na žalbu tužitelja te osporile žalbeni navod i predložile žalbu istog u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi utvrđenja stečenog prava vlasništva na određenim dijelovima nekretnine, identificirane kao čest. zem. 201/3, upisane u z.u. 2549 k.o. V., prikazana likom A-B-D-E-F-G-H-I-J te K-L-M-N-O u nalazu sudskog vještaka geodetske struke N. V. od 19. ožujka 2014. te dopuni istog od 3. srpnja 2014. i 23. srpnja 2014. i elaborata pod brojem 144-004 pod broj upisnika 038/2014.

 

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev u odnosu na predmetni dio nekretnine temelji na po pravnom predniku ostvarenom kvalificiranom posjedu predmetnog dijela nekretnine, identificirane po vještaku geodetske struke tijekom postupka, a  koja čini sastavni dio sukladno istom postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja pogrešno držeći da se time odbacuje tužbeni zahtjev, jer je smatrao da postavljenim tužbenim zahtjevom, a koji u biti predstavlja deklaratorni zahtjev, tužitelj nema pravni interes za vođenje postupka, pozivajući se na odredbu članka 186. c ZPP-a.

 

Naime,u konkretnom slučaju tužitelj na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva nekretnine na temelju zakona, prema materijalno-pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja (do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 30/10, 17/12, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu : ZV,  - članak 388. stavak 2. ZV-a) zahtjeva zaštitu stečenog prava vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine.

 

Naime, učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Stoga je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću upis u zemljišno knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne naravi.

 

Odredbom pak članka 130. stavka 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

S druge strane shodno odredbi članka 5. stavka 1. ZV-a objektom prava vlasništva može biti geometrijski određeni dio za kojeg prethodno parcelacija i nije potvrđena od nadležnog Područnog ureda za katastar.

 

Naime, ako se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine, koja faktično prema materijalno-pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, treba prihvatiti kao dopušten i određen zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog Ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite.

 

Kod tako pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva stjecatelj bi bio ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, pa i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. i članka 162. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 153/13), te dalje time, ako su ispunjene i ostale pretpostavke, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145. do 162. ZZK-a) zahtijevati upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a), čime je takva odluka provediva.

 

Dakle, zahtjev tužitelja u konkretnom slučaju upravljen je na priznanje pravnog odnosa između stranaka u odnosu na sporni dio predmetne nekretnine, u kojem se deklaratorni (utvrđenje) sagledava kao ovlaštenje tužitelja u smislu odredbe članka 130. stavak 1. ZV-a da u parničnom postupku ishodi valjanu zemljišnoknjižnu ispravu, a koja bi bila osnov za upis njegova prava vlasništva stečenog temeljem zakona, odnosno na originalni način, koji osnov tužitelj određuje činjeničnim supstratom tužbe.

 

Utoliko je uvažavanjem žalbe tužitelja pobijano rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu valjalo ukinuti, kao i u odluci o troškovima postupka temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo ukinuti, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

U Splitu 25. siječnja 2018.

Copyright © Ante Borić