Broj: Gž-2551/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. D. iz P., OIB: …, i 2. T. D. iz P., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z., V. Z. i T. K. iz P., protiv tuženika: 1. B. P. iz P., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica L. P.-J., odvjetnica u P., 2. M. D. iz P., OIB: …, i 3. D. D. iz P., OIB: …, drugotuženicu M. D. i trećetuženika D. D. zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-223/2017-22 od 14. srpnja 2017., u sjednici održanoj dana 8. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-223/2017-22 od 14. srpnja 2017. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-136/15 od 3. ožujka 2015. proglasi nedopuštenom i da se naloži tuženicima da tužiteljima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.487,50 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos tekuću od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena (točka I. izreke). Tužiteljima je naloženo da solidarno nadoknade prvotuženiku B. P. parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 14. srpnja 2017. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev prvotuženika B. P. za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.450,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

 

Protiv prvostupanjske presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, podredno preinači tako da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženicima da tužiteljima nadoknade parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.

 

Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

Žalba je neosnovana.

 

Neosnovano tužitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP), time što je odmah na prvom ročištu za glavnu raspravu odbio sve dokazne prijedloge tužitelja, zaključio glavnu raspravu i potom objavio presudu, čime je onemogućio tužitelje da raspravljaju pred sudom.

 

Prema odredbi članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

U postupanju prvostupanjskog suda nije bilo takvog nezakonitog postupanja o kojem govori prethodno citirana odredba, jer su tužitelji uredno pozvani na ročište za glavnu raspravu i uredno obaviješteni o svim poduzetim radnjama suda i protivne stranke te im je time omogućeno da raspravljaju pred sudom.

 

Neprihvaćanje nekog od predloženih dokaza ne dovodi i do postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer time nije povrijeđeno pravo stranke da iznosi svoje argumente u sporu i očituje se o argumentima suprotne strane.

 

Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 1. ZPP-a). U smislu odredbe članka 220. stavka 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, slijedom čega proizlazi da sud nije dužan provesti sve predložene dokaze, već samo one koji su dostatni da bi se utvrdile odlučne činjenice. U konkretnom slučaju je sud na temelju pregleda priloženih isprava i uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-136/15 utvrdio sve pravno relevantne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu, zbog čega je s pravom odbio kao nepotrebno provođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po geodetskom vještaku.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom prvostupanjskog postupka i donošenjem pobijane presude nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao trećih osoba za proglašenje nedopuštenom ovrhe u pogledu nekretnina k.č.br. 117/2 i k.č.br. 143/1 upisanih u zk. ul. 363 k.o. Š., a koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-136/15 od 3. ožujka 2015. Tužitelji, naime, tvrde da su suvlasnici predmetnih nekretnina i da ih drže u posjedu, pa tako i dijelove na koje se odnosi ovršna isprava odnosno da su vlasnici metalnih rešetki i postojećeg ogradnog zida radi čijeg uklanjanja je određena ovrha, kao i dijela parcele koji je po ovršnoj ispravi oduzet prvotuženiku izgradnjom postojećeg zida a radi čije predaje u posjed prvotuženiku je također određena ovrha.

 

Prema odredbi članka 59. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, u daljnjem tekstu: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

 

Prema odredbi članka 60. stavka 1. OZ-a ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora rješenjem uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

 

Dakle, tužbu radi nedopustivosti ovrhe treća osoba može podnijeti samo ako je od strane ovršnog suda upućena na pokretanje parnice.

 

Tužitelji su kao treće osobe na pokretanje ove parnice upućeni rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-136/15 od 27. siječnja 2017.

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio ove odlučne činjenice:

 

- da se po prijedlogu ovrhovoditelja B. P., prvotuženika u ovoj parnici, protiv ovršenika M. D., drugotuženice u ovoj parnici, i D. D., trećetuženika u ovoj parnici, kod prvostupanjskog suda vodi ovršni postupak poslovni broj Ovr-136/15 radi ostvarenja tražbine po pravomoćnoj presudi ovoga suda poslovni broj P-1426/01-89 od 13. srpnja 2007.,

 

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-1426/01-89 od 13. srpnja 2007. naloženo tuženicima M. D. i D. D. da s fasade zgrade tužitelja B. P. sagrađene na k.č.br. 143/2 k.o. Š., a koja gleda prema k.č.br. 143/1 k.o Š., skinu željezne rešetke postavljene na prozoru u prizemlju i na prozoru na prvom katu te zatvore rupe koje ostanu nakon skidanja rešetki i dovedu fasadu u stanje u kojem je bila prije postavljanja rešetki, da poruše postojeći ogradni zid (pri zemlji betonski, gore pletena žičana ograda, a na vrhu bodljikava žica) koji je u cijelosti sagrađen na k.č.br. 116/3 k.o. Š., vlasništvo tužitelja B. P., te da sagrade betonski zid širine 25 cm i dužine 1 m duž granične linije između k.č.br. 116/3 k.o. Š., vlasništvo tužitelja B. P., i k.č.br. 117/2 k.o. Š., vlasništvo tuženice M. D., a sada suvlasništvo tužitelja, a koja ide od sjeverne točke A do točke B (proširenje dijela zgrade na k.č.br. 117/2 k.o. Š., a sve kako je prikazano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka H. Č. iz P. od 13. ožujka 2007.) te da tužitelju predaju u posjed slobodan od osoba i stvari dio k.č.br. 116/3 k.o. Š. koji su mu oduzeli izgradnjom postojećeg zida na k.č.br. 116/3 k.o. Š.,

 

- da je, kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnih izvadaka, a što nije ni sporno, prvotuženik B. P. još uvijek uknjižen kao vlasnik k.č.br. 143/2 zgr. i k.č.br. 116/3, obje k.o. Š., dok je nekretnine k.č.br. 143/1 zgr. i k.č.br. 117/2 tuženica M. D. nakon pravomoćnosti presude poslovni broj P-1426/01 od 13. srpnja 2007. darovala tužiteljima D. D. i T. D., koji su njezina djeca, 17. lipnja 2013., s time da je uknjižba vlasništva izvršena 18. lipnja 2013.

 

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je u trenutku kada su tužitelji stekli predmetne nekretnine k.č.br. 117/2 i k.č.br. 143/1 zgr. k.o. Š. pod brojem Z-9170/05 na temelju prijedloga od 12. srpnja 2005. na tim nekretninama bila upisana zabilježba spora na k.č.br. 117/2 koji se vodi pod poslovnim brojem P-1426/01,

 

- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-136/15 od 3. ožujka 2015., koje je postalo pravomoćno jer je žalba ovršenika odbijena rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-351/15-2 od 27. studenoga 2015., radi ostvarenja tražbine po predmetnoj presudi određena ovrha kojom je B. P. kao ovrhovoditelj ovlašten na trošak M. D. i D. D. kao ovršenika povjeriti građevinskom obrtu ili pravnoj osobi registriranoj za izvođenje građevinskih radova da s fasade zagrade sagrađene na k.č.br. 143/2 k.o. Š., a koja gleda prema k.č.br. 143/1 k.o. Š., skine željezne rešetke postavljene na prozoru u prizemlju i na prozoru na prvom katu, zatvori rupe koje ostanu nakon skidanja rešetki te dovede fasadu u stanje u kojem je bila prije postavljanja rešetki, poruši postojeći ogradni zid (pri zemlji betonski zid, gore pletena žičana ograda, a na vrhu bodljikava žica) koji je u cijelosti sagrađen na parceli ovrhovoditelja k.č.br. 116/3 k.o. Š., te da sagradi betonski zid širine 25 cm i visine 1 metar duž granične linije između k.č.br. 116/3 i k.č.br. 117/2, obje k.o. Š., a koja ide od sjeverne točke A do točke B (proširenje dijela zgrade na k.č.br. 117/2 k.o. Š.), a sve kako je prikazano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka H. Č. iz P. od 13. ožujka 2007. te je ovršenicima naloženo da u roku od tri dana od dostave rješenja na račun suda solidarno polože iznos od 76.736,93 kune potreban za podmirenje troškova koji će nastati ovrhom opisanih radnji a nadalje je ovrhovoditelj ovlašten da sam uz pomoć sudskog ovršitelja i vještaka geodetske struke uspostavi prijašnje posjedovno stanje dijela k.č.br. 116/3 k.o. Š. i stupi u samostalni posjed dijela te nekretnine duž granične linije između k.č.br. 116/3 i k.č.br. 117/2, obje k.o. Š., a koja ide od sjeverne točke A do točke B (proširenje dijela zgrade na k.č.br. 117/2 k.o. Š.), a sve kako je to prikazano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka H. Č. iz P. od 13. ožujka 2007., koji su ovršenici oduzeli izgradnjom postojećeg zida na k.č. 116/3 k.o. Š.,

 

- da je u parnici vođenoj kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-142/14 po tužbi M. D. protiv B. P., koja je pokrenuta nakon dovršetka parnice poslovni broj P-1426/01, pravomoćnom presudom poslovni broj P-142/14-48 od 21. svibnja 2015. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je dosjelošću stekla dio nekretnine k.č.br. 116/3 oranica upisana u zk. ul. 850 k.o. Š. koji je na skici mjerenja sastavljenoj po sudskom vještaku A. H. od 19. ožujka 2002., koja je skica sastavni dio presude, obojan žutom bojom, tlocrtno je u obliku trokuta i omeđen linijama koje se pružaju točkama A-B-C pa da je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica izvrši cijepanje nekretnine k.č.br.116/3 oranica upisana u zk. ul. 850 k.o. Š. na način da se parcelacijskim elaboratom izrađenim po vještaku geodetske struke od predmetne parcele odcijepi sporni dio i pripoji nekretnini k.č.br. 117/2 upisanoj u zk. ul. 363 k.o. Š. i da se naloži tuženiku da tako izrađeni parcelacijski elaborat potpiše jer će u protivnom nedostatak tog potpisa zamijeniti presuda.

 

S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da pitanje vlasništva metalnih rešetki koje su prednici tužitelja – drugotuženica M. D. i trećetuženik D. D. postavili na prvotuženikovoj zgradi k.č.br. 143/2 zgr. k.o. Š. nije ni od kakvog utjecaja na (ne)dopuštenost predmetne ovrhe. Pritom je prvostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje da su u konkretnom slučaju u pogledu vlasništva metalnih rešetki treba primijeniti odredbe članka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) koje uređuju prava na dijelovima stvari. Naime, prema članku 6. stavku 1. ZVDSP-a dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti, a da ne bude time uništen on ili sama stvar (bitni dio), ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije što drugo određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da na dijelovima stvari koji nisu bitni (odvojivi dijelovi) postoje ona ista prava kao i na cijeloj stvari, osim ako na takvu dijelu postoji na posebnom pravnom temelju neko pravo u korist neke druge osobe. U konkretnom slučaju je naloženo skidanje predmetnih metalnih rešetki s fasade prvotuženikove zgrade te uopće nije relevantno čije su one vlasništvo odnosno jesu li vlasništvo tuženika (ovršenika) M. D. i D. D., prvotužitelja D. D. i drugotužiteljice T. D. ili pak bilo koje treće osobe, budući da provedbom ovrhe neće se ni na koji način dovesti u pitanje pravo stvarnog vlasnika tih rešetki, jer svatko tko na njih polaže pravo može zahtijevati da mu se predaju u posjed, no nije ovlašten samo zbog činjenice da je njihov vlasnik zahtijevati da ostanu na  nekretnini ovrhovoditelja odnosno prvotuženika B. P.

 

Što se pak tiče uklanjanja spornog zida prvostupanjski sud smatra da s obzirom na činjenicu da se zid kojega je potrebno ukloniti prema pravomoćnoj presudi ovoga suda poslovni broj P-1426/01-89 od 13. srpnja 2007. nalazi u cijelosti na k.č.br. 116/3 k.o. Š., koja je vlasništvo prvotuženika B. P., promjena vlasništva na susjednoj nekretnini k.č.br. 117/2 k.o. Š. nije ni od kakvog utjecaja na provođenje ovrhe po navedenoj presudi. Polazeći od načela jedinstvenosti nekretnine određenog u članku 9. ZVDSP-a po pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda zid je vlasništvo onoga na čijoj se nekretnini nalazi, a to znači prvotuženika, zbog čega je neosnovana tvrdnja tužitelja da je sam zid njihov. U vezi spornog trokuta nekretnine koji se nalazi na k.č.br. 116/3 k.o. Š. u pogledu kojega je drugotuženica vodila parnicu protiv prvotuženika, koju je izgubila jer je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-142/14-48 od 21. svibnja 2015. odbijen njezin tužbeni zahtjev, prvostupanjski je sud s obzirom na ishod navedene parnice zaključio da drugotuženica taj dio zemljišta nije mogla prenijeti tužiteljima iz ove parnice D. D. i T. D., zbog čega ni oni nisu postali vlasnici spornog trokuta zemljišta kojega su po pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda poslovni broj P-1426/01-89 od 13. srpnja 2007. drugotuženica M. D. i D. D. dužni predati prvotuženiku u posjed.

 

Konačno je prvostupanjski sud zaključio da pravomoćna presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-1426/01 od 13. srpnja 2007. djeluje i u odnosu na tužitelje jer je u zemljišnoj knjizi bila upisana zabilježba spora odnosno da se između prvotuženika kao tužitelja i drugotuženice i trećetuženika kao tuženika vodi parnica pod poslovnim brojem P-1426/01, koja zabilježba spora je bila upisana u zemljišnoj knjizi i u vrijeme kada su tužitelji na temelju ugovora o darovanju uknjižbom u zemljišnu knjigu stekli pravo vlasništva na k.č.br.117/2 k.o. Š.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelji nisu dokazali svoje takvo pravo koje sprječava ovrhu u smislu odredbe članka 59. stavka 1. OZ-a.

 

Prema odredbi članka 375. stavka 5. ZPP-a ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

 

Ovaj sud u potpunosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava pa se ova drugostupanjska presuda neće posebno obrazlagati u pogledu utvrđenoga činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

 

Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

Stoga je trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i tužiteljima naloženo da nadoknade prvotuženiku troškove postupka.

 

U Splitu 8. veljače 2018.