Broj: Gž-350/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

                                                                     

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz D., F…, OIB: … zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku iz D., V…, protiv tuženice  M. B. iz D., Ž…, OIB: …, zastupane po punomoćniku N. K. I., odvjetniku iz D., …, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i  tuženice izjavljenima protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-38/16 od 21. veljače 2017., dana 13. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažavaju se žalbe tužitelja Z. Š. i tuženice M. B., ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-38/16 od 21. veljače 2017. u toč. I., II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u suposjedu krajnje desne prostorije u podrumu obiteljske kuće koji se nalazi na čest. zgr. 725 k.o. Dubrovnik, veličine cca 60 m ²_, na adresi F … u D., na način da je promijenila bravu ulaznih vrata i time onemogućila tužitelju ulazak u predmetni podrum isključivši ga od tadašnjeg suposjeda u potpunosti pa se nalaže tuženici da uspostavi posjedovno stanje kako je bilo u času smetanja te joj se zabranjuje ovakvo ili slično smetanje ubuduće i pod prijetnjom ovrhe.

 

              II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se utvrđuje smetanje preostalog dijela podruma obiteljske kuće koji se nalazi na čest. zgr. 725 k.o. D… osim krajnje desne prostorije.

 

              III. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.300.00 kuna zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              IV. Odbija se prijedlog za osiguranje privremenom mjerom koji glasi:

 

              1. "Nalaže se tuženici u roku od 2 (dva) sata po primitku ovog rješenja o privremenoj mjeri da ili vrati prijašnju bravu na glavna ulazna vrata podruma obiteljske kuće koji se nalazi u čest. zgr. 725 k.o. D., veličine cca 60 m ², na adresi F … u D., ili uruči tužitelju ključeve novopostavljene brave, te time omogući istomu nesmetan pristup navedenom podrumu, sve pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 kn, koja će se za slučaj neizvršenja ove privremene mjere od tuženice naplatiti prisilnim putem i izreći joj nova stroža kazna.

 

              2. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti rješenja u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda ukoliko se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijene tako da mjera više nije potrebna.

 

              3. Žalba protiv ovog rješenja o određivanju privremene mjere nije dopuštena."

 

Protiv citiranog rješenja u toč. II. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno isto rješenje u toč. II. izreke ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Tvrdi da je prvostupanjski sud u dijelu u kojem se pobija prvostupanjsko rješenje pogrešno utvrdio činjenično stanje pa je time ostvaren žalbeni razlog propisan odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), jer je pogrešno utvrdio kako nije u suposjedu cijelog prostora podruma obiteljske kuće, već isključivo u suposjedu krajnje desne prostorije predmetnog podruma, slijedom kojeg pogrešnog utvrđenja je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i ostvaren žalbeni razlog propisan odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP u svezi čl. 356. istog Zakona. Svjedokinja E. Š. i Đ. Š., supruga i sin tužitelja izjavili su da su parnične stranke bile u suposjedu podrumskih prostorija, pa i početkom 2016., pa iz izvedenih dokaza proizlazi da je bio u suposjedu cijelog podrumskog prostora, jer ga treba promatrati kao cjelinu, koji je suposjed izvršavan ulazom kroz glavna vrata, s pomoću ključa te prolaskom kroz ulaznu i središnju prostoriju do krajnje desne, ostavljanjem stvari u podrumu.

 

Protiv istog rješenja suda prvog stupnja u toč. I. i III. izreke, žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na dokazima koje krivo interpretira. Od tih dokaza dva su iskazi svjedoka, supruge i sina tužitelja, kao pristranih izainteresiranih za ishod postupka i koje sud nekritički prihvaća. Zapisnik o posvjedočenju činjenice Javnog bilježnika I. R. ne dokazuje ništa relevantno, jer tuženici nije bilo dopušteno sudjelovanje u takvom "posvjedočenju". Prvostupanjski sud radi utvrđivanja činjeničnog stanja nije izveo dokaz očevidom na licu mjesta, iako je to trebao učiniti, jer činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Iz zapisnika o očevidu od 19. svibnja 2016., u predmetu poslovni broj Psp-11/16, vidljivo je da sud nije mogao pristupiti u "krajnju desnu prostoriju", iz jednostavnog razloga, jer je zatvorena gipsanom pregradom. Prilikom tog očevida prvostupanjski je sud utvrdio da ta gipsana pregrada odgovara fotografijama koje je tuženica dostavila u spis. Stoga je očito da svjedoci, a ni tužitelj, ne govore istinu kada iskazuju da su kroz podrum prolazili do krajnje prostorije, jer je godinama zatvorena gipsanom pregradom. Ističe da je očevid u predmetu Psp-11/16 obavljen 19. svibnja 2016., dok je tužitelj predmetnu tužbu podnio 28. lipnja 2016., pa je jasno da ni u jednom trenutku nije imao pristup krajnjoj prostoriji. Zagrađena je prije više godina, i prije pokretanja postupka Psp-11/16, pa i prije izvedenog očevida. Javnobilježničko posvjedočenje je bilo 8. travnja 2016., tri mjeseca prije podnošenja tužbe, pa ostaje nejasno kako je prvostupanjski sud zaključio da je tužba pravodobna. Tužitelj u tužbenom zahtjevu nije odredio vremensko određenje o tome kada se smetanja dogodilo, što je bitan dio tužbenog zahtjeva. U spisu predmeta suda prvog stupnja poslovni broj Psp-11/16 spor među strankama se vodio oko smetanja posjeda od srane tužitelja i to čitavog prostora, bez spominjanja krajnje prostorije. Sud zanemaruje taj postupak, jer ako posjed nije prestao, jer je ostvareno pravo na njegovu zaštitu, nema mjesta ni suposjedu, pa ni osnovanosti predmetne tužbe. Ističe da je iz Ugovora o zakupu koji je priložen u oba parnična predmeta vidljivo da je tuženici na korištenje dan prostor podruma od 60 m², bez ikakvog isključivanja "krajnje prostorije". U tom se dijelu nalazi razvodna kutija koju je ugradila tuženica, crjepovi te njezine stvari i tužitelj je nikada nije koristio. Tome u prilog govori i pismo odvjetnici V. K. od 1. lipnja 2015. u kojem je tuženicu pozvao da mu preda navedeni prostor u suposjed, što ne bi učinio, da je doista bio u suposjedu.     

Nakon smetanja opisanog u predmetu Psp-11/16, tuženica je na vrata stavila lokot koji je tužitelj prerezao, a ključ od brave na vratima prilagodio tako da otvara vrata. Uklanjanjem jedne brave i otvaranjem druge, a nakon početka parničnog postupka Psp-11/16, tužitelj nije stekao suposjed, već samo nastavio sa smetanjem i nema pravo na posjedovnu zaštitu. Prigovara odluci o parničnim troškovima. Predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno isto rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalbe su osnovane. 

 

Iz spisa predmeta slijedi da je tužitelj zatražio posjedovnu zaštitu u odnosu na "podrum obiteljske kuće izgrađene na čest. zgr. 725 k.o. D., na adresi F. S. 27", time što je promijenjena brava ulaznih vrata podruma pa je onemogućen ulaziti u predmetni podrum, čime je isključen iz dotadašnjeg suposjeda.

 

Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem utvrdio da je tužitelj bio posjednik prava služnosti prolaza kroz središnji dio podrumskih prostorija, a u isključivom posjedu "krajnje desne prostorije predmetnog poslovnog prostora" te da je promjenom brave na podrumskim prostorijama tuženica smetala posjed tužitelja "krajnje desnog prostora u podrumu". Svoj zaključak temelji na iskazima svjedoka: E. i Đ. Š., supruge i sina tužitelja te činjenici da iz spisa poslovni broj Psp-11/16, odnosno Zapisnika Javnog bilježnika proizlazi da je tužitelj bio u posjedu ključeva kojim su se otvarala vrata predmetnog podrumskog prostora, slijedom čega zaključuje da je neposredno prije podnošenja tužbe, kroz razdoblje dulje od 30 dana imao " suposjed cijelog ili bar nekog dijela predmetnog podrumskog prostora".

 

Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., i 13. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

U konkretnom slučaju ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP tužbeni zahtjev mora biti određen tako da može poslužiti kao ovršna isprava, što znači da u izreci rješenja, mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što tuženik mora učiniti, trpjeti ili propustiti.

 

Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) tužbeni zahtjev u posjedovnoj parnici sastoji se od tri elementa: deklaratornog preambula - utvrđenja čina smetanja posjeda, naredbe uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i zabrane takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

 

Iz spisa je razvidno da je tužitelju pobijanim rješenjem u toč. I. izreke pružena posjedovna zaštita utvrđenjem da ga je tuženica smetala u "…suposjedu krajnje desne prostorije u podrumu obiteljske kuće koja se nalazi na čest. zgr. 725 k.o. Dubrovnik, veličine cca 60 m²…", na način da je promijenila bravu ulaznih vrata i onemogućila mu ulazak u predmetni podrum te joj je naložena uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

Tijekom postupka, nije izveden dokaz očevidom na licu mjesta, nije definiran predmet spora i nije jasno naznačeno na kojem je dijelu nekretnine izvršeno eventualno smetanje (su) posjeda tužitelja, iz kojeg je dijela podruma isključen iz suposjeda.

 

Isto tako, u izreci pobijanog rješenja općenito je naložena uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i nije jasno određeno što tuženica mora učiniti, trpjeti ili propustiti u tom kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva.   

Stoga je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i kao takva ne može predstavljati ovršnu ispravu, pa je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi čl. 381. ZPP.

 

Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje prvostupanjskog suda u toč. I., II. i III. izreke i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

U nastavku postupka prvostupanjski će sud identificirati predmet spora i zatražiti od tužitelja da točno označi dijelove (prostorije podruma) obiteljske kuće na čest. zgr. 725 k.o. Dubrovnik te potom izvođenjem odgovarajućih dokaza utvrdi zadnji mirni posjed podruma obiteljske kuće na čest. zgr. 725 k.o. Dubrovnik, odnosno prostorija podruma i čin smetanja, te ponovno odluči o tužbenom zahtjevu tužitelja, u smislu odredbe čl. 441. ZPP vodeći računa o osnovanim prigovorima tuženice glede pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, jer iz zapisnika o očevidu na licu mjesta u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj Psp-11/16 od 19. svibnja 2016. doista je utvrđeno da je pregrađen "prolaz u krajnju prostoriju" (list 59 spisa Psp-11/16).

 

Nepobijano rješenje suda prvog stupnja u toč. IV. izreke kojim je odlučeno o privremenoj mjeri ostaje neizmijenjeno.

 

U Zadru, 13. veljače 2018.