Broj: Gž Ob-213/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marka Pribisalića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. V., iz K. S., zastupana po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T., protiv tuženika S. V., iz K. N., zastupan po punomoćniku M. R., odvjetniku u T., radi utvrđenja i diobe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-314/16 od 9. prosinca 2016. i dopunske presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-314/16 od 5. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-314/16 od 9. prosinca 2016.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

b) ukida u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke, kao što se ukida i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-314/16 od 5. listopada 2017., te se predmet u ukidanom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da bračnu stečevinu – zajedničku imovinu stranaka predstavlja dio čest. zem. 1039/1, površine 682 m2, K. O. K. N., i dio čest. zem. 1039/6, površine 121 m2, K.O. K. N., označeno kao lik A-B-C-D-A u vještvu (dopunjeno) stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. "S. 16. 07. 2013.", a koje vještvo je sastavni dio ove presude, te kuća, garaža i pomoćne prostorije ukupne tlocrtne površine 269 m2, označeno kao lik G-H-I-J-K-V-U-T-G u vještvu (dopunjeno) stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. "S. 16. 07. 2013.", a koje vještvo je sastavni dio ove presude, te da udio tužitelja u naprijed navedenoj zajedničkoj imovini predstavlja ½ dijela cjeline, a udio tuženika ½ dijela cjeline.

II. Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretninama iz točke I. tužbenog zahtjeva tako da:

a) tužitelju na ime njenog suvlasničkog dijela od ½ dijela nekretnina iz točke I tužbenog zahtjeva pripada u materijalni posjed i vlasništvo: uporabna cjelina "A" označena crvenom bojom oznake 1. hodnik, 2. novi prostor (kupatilo), 3. kuhinja, 4. dnevni boravak, 5. lođa, G. garaža, a kako je to označeno i navedeno u tlocrtu podjele nekretnine na dvije diobene cjeline – uporabne cjeline prema korisnim vrijednostima 1:100 elaborata i vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i arhitekturu dipl. ing. arh. M. J. "T. D. broj:SU-62-07. lipanj 2007.", a koje vještvo je sastavni dio ove presude, te dio čest. zem. 1039/1 i 1039/6 K.O. K. N., označen kao lik E-F-R-P-E dio dvora površine 33 m2 označen crvenom bojom, dio čest. zem. 1039/1 i 1039/6 K.O. K. N., označen kao lik O-S-T-U-V-L-M-N-O dio vrta površine 234 m2 označen crvenom bojom, sve kako je to označeno i navedeno u vještvu (dopunjeno) stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. "S. 16. 07. 2013.", pa se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužitelju u posjed naprijed opisanu nekretninu slobodnu od osoba i svojih stvari.

 

b) tuženiku na ime njegovog suvlasničkog dijela od ½ dijela nekretnina iz točke I tužbenog zahtjeva pripada u materijalni posjed i vlasništvo: uporabna cjelina "B" označena zelenom bojom oznake 1. hodnik, 2. soba, 3. soba, 4. soba, 5. kupatilo, 6. WC, 7. lođa, N. Nadstrešnica, K. Komin i P. Peradarnik, a kako je to označeno i navedeno u tlocrtu podjele nekretnine na dvije diobene cjeline – uporabne cjeline prema korisnim vrijednostima 1:100 elaborata i vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i arhitekturu dipl. ing. arh. M. J. "T. D. broj:SU-62-07 lipanj 2007.", a koje vještvo je sastavni dio ove presude, te dio čest. zem. 1039/1 i 1039/6 K.O. K. N., označen kao lik O-P-R-S-O dio dvora površine 6 m2 označen zelenom bojom, dio čest. zem. 1039/1 i 1039/6 K.O. K. N., označen kao lik A-B-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-C-D-A dio vrta površine 261 m2 označen zelenom bojom, sve kako je to označeno i navedeno u vještvu (dopunjeno) stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. "S. 16. 07. 2013."

 

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 19.914,29 kn."

 

Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu te presudu ukine i vrati spis na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da bračnu stečevinu stranaka predstavlja dio čest. zem. 1039/1 k.o. K. N. i dio čest. zem. 1039/6 k.o. K. N., kao i obiteljska kuća sagrađena na dijelu čest. zem. 1039/1, koja se sastoji od prizemlja, dimenzija 15/12 m te zahtjev iste kojom će se obvezati tuženik da pristupi diobi predmetnih nekretnina na način da tužiteljici pripadne u materijalni posjed i vlasništvo 1/2 dijela navedenih nekretnina, a tuženiku 1/2 istih nekretnina i da su stranke suvlasnici za 1/2 dijela predmetnih nekretnina.

 

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da su stranke živjele u bračnoj zajednici od sklapanja braka 1973., a od 1986. u predmetnoj obiteljskoj kući, nakon čega tužiteljica 1992. odlazi živjeti kod svojih roditelja,

 

- da je do tada već bila sagrađena obiteljska kuća na način da se u njoj moglo stanovati,

 

- da je tuženik u isključivom posjedu predmetne nekretnine,

 

- da između stranaka nije sporno da je predmetna nekretnina u naravi obiteljska kuća – prizmenica, s garažom i okućnicom, stečena njihovim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i da predstavlja njihovu zajedničku imovinu,

 

- da je između stranaka sporan doprinos u stjecanju zajedničke imovine, koja je, prema tužiteljici jednaka, dok je prema stajalištu tuženika njegov doprinos veći od doprinosa tužiteljice,

 

- da je tužiteljica tijekom trajanja bračne zajednice radila kao prodavač kod poslodavca "K." S., dok je tuženik radio u B., a tijekom popodnevnih sati i vikendom radio je privatno kao bravar,

 

- da je otac tužiteljice A. V. darovao tužiteljici zemljište u K. N. temeljem Ugovora o darovanju od 7. svibnja 1985.,

 

- da je tužiteljica darovano zemljište temeljem Ugovora o kupoprodaji od 23. svibnja 1985. prodala i da je novac od prodaje zemljišta u visini od približno 30.000,00 DEM utrošen u izgradnju predmetne obiteljske kuće,

 

- da je tuženik, nakon što je tužiteljica napustila bračnu zajednicu tijekom 1992. godine, izveo određene radove na obiteljskoj kući, pa je tako na postojeći betonski zid sa tri strane okućnice postavio željezne stupove i ogradu, izveo priključak na vanjsku električnu mrežu, platio ukapčanje na električnu mrežu, platio instaliranje telefonskog priključka, sagradio montažnu garažu u koju svrhu je trebao prethodno betonirati septičku jamu, te je dovršio izgradnju kamina iza predmetne kuće,

 

- da se u konkretnom slučaju radi o materijalno, odnosno fizički odijeljenom dijelu predmetnih nekretnina oznake čest. zem. 1039/1 površine 682 m2 i čest. zem. 1039/6 površine 121 m2, sve k.o. K. N., koje predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka, a što nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta Z. R. proizlazi da se predmetna nekretnina sastoji od dijela čest. zem. 1039/1 površine 682 m2 i dijela čest. zem. 1039/6, površine 121 m2, ukupno 803 m2, na kojoj je sagrađena kuća prizemnica s ravnom AB pločom, garažom u sklopu kuće i pomoćnim objektom uz sjevernu fasadu, ograđeno sa sjeverne, zapadne i južne strane, a s istočne strane graniči asfaltnom cestom za R.,

 

- da prema nalazu i mišljenju vještaka lik ABCDA predstavlja predmetnu nekretninu ukupne površine od 803 m2, koja se sastoji od kuće, garaže, pomoćnog objekta i okućnice, a lik GHIJKVUTG da predstavlja kuću, garažu i pomoćne prostorije ukupne tlocrtne površine 269 m2, s time da je crvenim i zelenim linijama prikazana podjela na uporabne cjeline AB,

- da se okućnica ukupne površine od 534 m2 sastoji od vrta i dvora koji se dijeli na lik EFRPE, koji predstavlja dio dvora površine 33 m2 i pripadak je uporabnoj cjelini A, a lik OSTUVLMNO da predstavlja dio vrta površine 234 m2 i pripadak je uporabne cjeline A, dok lik OPRSO predstavlja dio dvora, površine 6 m2 i pripadak je uporabne cjeline B te lik ABEFGHIJKLMNCDA da predstavlja dio vrta površine 261 m2 i pripadak je uporabne cjelini B,

 

- da su stranke na ročištu od 11. travnja 2013. učinile nespornim da bi služnost preko dijela označenog kao SOPRS u korist uporabne cjeline A, a na teret uporabne cjeline B predstavljala služnost staze u postojećoj širini, a u dužini 1,25 m od vanjskog istočnog zida prema istoku,

 

- da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Z. R. proizlazi da je ponovnim očevidom utvrdio da u prostoru označenom kao "kupatilo", uporabne cjeline A, ne postoje stepenice, lik R-R1-F1-F dužine 6,28 m i širine 1,25 m na skici vještva da predstavlja dio u posjedu uporabne cjeline A, na kojem pravo služnosti prolaza pješice ima kolnik uporabne cjeline B, a lik SS1-R1 i R dužine 1,25 m i širine 1,25 m, na skici vještva da predstavlja dio u posjedu uporabne cjeline B, na kojem pravo služnosti prolaza pješice ima korisnik uporabne cjeline A,

 

- da sud prihvaća nalaze i mišljenja vještaka geodeta i vještaka građevinske struke,

 

- da tužiteljici u vlasništvo pripada uporabna cjelina A, a sve na način kako je to identificirao vještak u dopuni nalaza i mišljenja, dok tuženiku pripada uporabna cjelina B,

 

- da sud prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka materijalnom diobom i to na način da tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela od 1/2 idealnog dijela pripada u vlasništvo i posjed uporabna cjelina A, a tuženiku uporabna cjelina B.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica napustila bračnu zajednicu tijekom 1992. i da je tuženik nakon napuštanja bračne zajednice tužiteljice izveo određene radove na predmetnoj obiteljskoj kući pa je na postojeći betonski zid sa tri strane okućnice postavio željezne stupove i ogradu, izveo priključak na vanjsku električnu mrežu i platio ukapčanje na električnu mrežu, platio instaliranje telefonskog priključka, sagradio montažnu garažu u koju svrhu je trebao prethodno betonirati septičku jamu, te je dovršio izgradnju kamina iza predmetne kuće. Tuženik da je tijekom trajanja bračne zajednice stranaka od 1973. pa do 1992. ostvarivao nešto veću plaću od tužiteljice jer je pored redovnog rada radio u popodnevnim satima i vikendom, ali je isto tako razvidno da je u isto vrijeme kada je tuženik ostvarivao dodatnu zaradu, tužiteljica radila u zajedničkom domaćinstvu stranaka, brinula se o odgoju i podizanju dvoje tada mlt. djece, kćerke Ž. rođene … i J. rođene … Tužiteljica da je u izgradnju predmetne nekretnine doprinijela iznosom od oko 30.000,00 DEM, koji je ostvaren prodajom nekretnine koju joj je prethodno darovao otac. Stoga da su stranke približno jednako doprinosile u stjecanju predmetne nekretnine u naravi obiteljske kuće – prizemnice sa garažom i okućnicom, koja nesporno predstavlja njihovu bračnu zajednicu pa imaju jednako pravo na suposjed, slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim predlaže donošenje odluke kojom se utvrđuje da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka i da udio tužiteljice u stjecanju imovine iznosi 1/2 dijela cjeline, a udio tuženika 1/2 dijela cjeline, sve pozivom na odredbe članka 271., 279., 281. stavak 1. i 2., članka 280. stavak 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje: ZBPO). U konkretnom slučaju tužiteljici da na ime njenog suvlasničkog dijela od 1/2 nekretnina 1039/1 i 1039/6 pripada u materijalni posjed i vlasništvo uporabna cjelina "A" označena crvenom bojom, oznake 1. hodnik, 2. novi prostor (kupatilo), 3. kuhinja, 4. dnevni boravak, 5. lođa, G. garaža, a kako je to označeno i navedeno u tlocrtu podjele nekretnine na dvije diobene cjeline – uporabne cjeline prema korisnim vrijednostima 1:100 elaborata i vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i arhitekturu dipl. ing. arh. M. J. "T. D. broj: SU-62-07. lipanj 2007.", a koje vještvo je sastavni dio presude, te dio čest. zem. 1039/1 i 1039/6 k.o. K. N., označen kao lik E-F-R-P-E dio dvora površine 33 m2 označen crvenom bojom, dio čest. zem. 1039/1 i 1039/6 k.o. K. N., označen kao lik O-S-T-U-V-L-M-N-O dio vrta površine 234 m2, označen crvenom bojom, sve kako je to označeno i navedeno u vještvu (dopunjeno) stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. "S. 16. 07. 2013.", pa se nalaže tuženiku da preda tužiteljici u posjed naprijed opisanu nekretninu slobodnu od osoba i svojih stvari, dok tuženiku na ime njegovog suvlasničkog dijela od 1/2 dijela nekretnina iz točke I tužbenog zahtjeva pripada u materijalni posjed i vlasništvo: uporabna cjelina "B" označena zelenom bojom oznake 1. hodnik, 2. soba, 3. soba, 4. soba, 5. kupatilo, 6. WC, 7. lođa, N. Nadstrešnica, K. Komin i P. Peradarnik, a kako je to označeno i navedeno u tlocrtu podjele nekretnine na dvije diobene cjeline – uporabne cjeline prema korisnim vrijednostima 1:100 elaborata i vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i arhitekturu dipl. ing. arh. M. J. "T. D. broj: SU-62-07 lipanj 2007.", a koje vještvo je sastavni dio presude, te dio čest. zem. 1039/1 i 1039/6 k.o. K. N., označen kao lik O-P-R-S-O dio dvora, površine 6 m2, označen zelenom bojom, dio čest. zem. 1039/1 i 1039/6 k.o. K. N., označen kao lik A-B-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-C-D-A, dio vrta, površine 261 m2, označen zelenom bojom, sve kako je to označeno i navedeno u vještvu (dopunjeno) stalnog sudskog vještaka.

 

Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i zauzeti pravni stav da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima, obzirom na podjednaki doprinos u stjecanju istih, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, što žalbenim navodima tuženik nije ni doveo u sumnju.

 

Prema Zakonu o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO-a), koji se u ovom predmetu primjenjuje, imovina bračnih drugova ima status zajedničkog vlasništva.

 

Zajedničko vlasništvo je pravo vlasništva više osoba na nepodijeljenoj stvari kada udjeli nisu određeni, ali su odredivi. Svaki zajedničar je ovlašten zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podjeli tako da se odredi njegov suvlasnički dio-idealni dio određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva.

 

Prema odredbi članka 271. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina, dok je člankom 279. ZBPO-a bilo propisano da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini, ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.

 

Člankom 280. stavak 1. i 2. ZBPO-a propisano je da kad je sporazumom među bračnim drugovima ili presudom suda utvrđen dio svakoga bračnog druga u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari, svaki bračni drug može zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku podijeli tu imovinu. Odluku o diobi sud može donijeti u parničnom postupku ako je tom sudu podnesena tužba iz člana 279. ovoga zakona i ako je jedan od bračnih drugova podnio prijedlog da se u tom postupku među njima podijeli njihova zajednička imovina. 

 

Nadalje, prema odredbi članka 281. stavak 1. i 2. ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog duga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

 

Dakle, tužiteljica je ovlaštena zahtijevati određeni suvlasnički dio na cijeloj nekretnini koji joj pripada na ime njezinog doprinosa u stjecanju zajedničke imovine, što je ista konačnim tužbenim zahtjevom i tražila, slijedom čega je osnovano prvostupanjski sud zaključio da predmetne nekretnine predstavljaju zajedničku imovinu stranaka za po 1/2 dijela svakog, jer je udio istih u stjecanju te imovine podjednak.

 

Međutim, ovaj sud drugog stupnja ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda glede razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka.

 

Razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina propisano je odredbama članka 47. do 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV), kojim odredbama je propisan samo način razvrgnuća suvlasničke zajednice, ali ne i postupak razvrgnuća kod suda. Na sam postupak razvrgnuća primjenjuju se pravna pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku od 24. srpnja 1934. (Službene novine broj 175 – IXLV) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa koji su donijeti prije 6. travnja 1041. ("Narodne novine" broj 63/91).

 

Kao načini razvrgnuća suvlasničke zajednice prema odredbama ZV-a su fizička dioba (članak 50. stavak 2.), geometrijska dioba (članak 50. stavak 3.), civilna dioba (članak 50. stavak 4.), razvrgnuće isplatom (članak 51.), razvrgnuće na nekoliko stvari istodobno (članak 52.) i razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva (članak 53.).

 

Iz tijeka postupka je razvidno da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud temelji svoju odluku, iako to izričito ne navodi, na odredbi članka 53. ZV-a. No, za istaknuti je kako etažiranje nije istovjetno geometrijskoj diobi, jer geometrijska dioba znači takvu diobu koja se može provesti povlačenjem crte na katastarskom planu tako da se od jedne zemljišne čestice stvaraju nove, koje kao takve tada u cijelosti pripadaju pojedinom dotadašnjem suvlasniku.

 

Međutim, sud u konkretnom slučaju nije mogao odrediti razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka na način da jednoj u isključivo vlasništvo pripadne jedan dio kuće, a drugoj drugi, sve da o tome i postoji sporazum između stranaka, ako za to nisu ispunjeni uvjeti koje ZV propisuje za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnina (članak 73. stavak 3. ZV-a).

 

Naime, odredbom članka 73. stavak 3. ZV-a određeno je kako se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna upotrebna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela. Ovdje je za istaknuti kako je odredbom članka 67. stavak 6. ZV-a propisano kako vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički ili im se namjera protivi isključivo uporabi samo u korist određenog posebnog dijela nekretnine.

 

Kako iz naprijed navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni svi uvjeti koje ZV propisuje za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine, to je pobijana odluka u tom dijelu nezakonita, a za istaći je i to da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o dvostrukom ukidanju sukladno odredbi članka 366. a ZPP-a obzirom da je prvostupanjski sud ranijom odlukom glede razvrgnuća odlučio rješenjem (procesno), a sada meritorno.

 

Imajući u vidu naprijed navedeno, valjalo je ukinuti i dopunsku presudu glede ustanovljenja prava stvarne služnosti staze na teret dijela čest. zem. 1039/1, označenog likom S-S1-R1-R dužine 1,25 m i širine 1,245 m u korist uporabne cjeline "A", te pravo stvarne služnosti staze na teret dijela čest. zem. 1039/1 k.o. K. N., označenog likom R-R1-F1-F dužine 6,25 i širine 1,25 u korist uporabne cjeline "B", a kako je to prikazano i označeno u vještvu sudskog vještaka Z. R., od 16. srpnja 2013., kao i da se ustanovljuje stvarno pravo služnosti crpljenja vode iz bunara te korištenja septičke jame koji bunar i septička jama se nalazi na uporabnoj cjelini "B", a koji su prikazani u nalazu i mišljenju vještaka Z. R. od 16. srpnja 2013., a u korist vlasnika uporabne cjeline "A".

 

Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, a djelomičnim odbijanjem, valjalo prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I, te temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, ukinuti u dijelu pod točkom II izreke, kao i dopunsku presudu.

 

Kako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, to je valjalo ukinuti i odluku o trošku postupka, sukladno članku 166. ZPP-a.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će postupiti sukladno naprijed navedenom, te će nakon što dopuni postupak u navedenom pravcu glede ukidnog dijela donijeti novu i zakonitu odluku.

 

U Splitu, 14. veljače 2018.