Broj: Gž-439/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja D. O. iz S., B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u V., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u S., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1681/17 od 27. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1681/17 od 27. listopada 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. i pod točkom III. izrijeke kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

 

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1681/17 od 27. listopada 2017. u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu rješava:

 

"Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, isplatiti tuženiku na ime troška postupka iznos od 15.312,50 kuna, a za više zatraženi iznos od 38.437,50 kuna tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka se odbija kao neosnovan."

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kako slijedi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana predati u posjed tužitelju u miran i nesmetan posjed čest. zem. 6067/8  Z.U. 8017 k.o. S."

 

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.562,50 kuna,, dok se za više zatraženi parnični trošak u iznosu od 42.187,50 kuna zahtjev tuženika odbija.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 51.661,41 kuna."

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući tu presudu sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u dijelu odluke o troškovima postupka iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti i zahtjev prihvatiti, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i tuženik pobijajući presudu sadržajno u dijelu odluke o troškovima postupka kojim je tuženikov zahtjev odbijen iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a predlažući presudu u tom dijelu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U odgovoru na tužiteljevu žalbu, tuženik se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

 

Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 6067/8 Z.U. 8017 k.o. S.

 

U provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće :

 

-kako je iz izvatka iz zemljišne knjige za k.o. S. razvidno da je nekretnina označena kao čest. zem. 6067/8 upisna u Z.U. 8017 te da je u vlasničkom listu pravo vlasništva te nekretnine upisano na ime Z. O. pok. S. za cijelo,

 

-kako iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je kao vlasnik te nekretnine u ranijem razdoblju bio upisan Z. O. pok. S., kao i da je na temelju rješenja Narodnog odbora Općine Split od 25. studenoga 1959. nekretnina upisana kao društveno vlasništvo, s tim što je pravo korištenja, dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed, bilo upisano u korist ranijeg vlasnika Z. O.,

 

-kako je iza smrti pokojnog Z. O. proveden ostavinski postupak pred javnom bilježnicom u S. Z. M.- Š., da je u postupku donijeto rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1299/14 od 16. rujna 2014. te je nasljednikom ostavitelja proglašen D. O., tužitelj u ovom postupku, kao i da je u sastavu ostaviteljeve ostavinske imovine navedena predmetna nekretnina,

 

- kako je iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti pokojne M. O. r. O., žene Z., koje rješenje je donijela javna bilježnica u S. N. K., poslovni broj O-2309/06 od 7. kolovoza 2007., razvidno da je kao jedini nasljednik ostaviteljice proglašen D. O., da je upisano prezime tužitelja kao nasljednika O. ali kako je iz svih podataka i podatka o OIB-u razvidno da je zapravo riječ o istoj osobi, D. O.,

 

-kako je u postupku, pored ostaloga, izveden dokaz očevidom uz sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja N. B., da je sudski vještak identificirao predmet spora i dana 23. studenoga 2012. dostavio u pisanom obliku nalaz i mišljenje u kojemu je na skici mjerenja prikazao položaj i oblik predmetne nekretnine,

 

-kako iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mjeritelja proizlazi da predmetna čest. zem. 6067/8, odnosno katastarska čestica 1819/6 ukupne površine 314 m², u naravi predstavlja dvorište površine 86 m² i dio zgrade površine 228 m², što je na skici mjerenja prikazano slovima K-L-P-R-K, a što je prikazano i na fotografijama F-1, F-3 i F-4 na kojima su vidljivi i parkirani automobili s tuženikovim oznakama,

 

-kako je spomenutim očevidom na nekretninama sud utvrdio da navedena čestica predstavlja jednu od zemljišnih čestica koju koristi tuženik Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, koja zajedno s drugim česticama predstavlja poslovnu zgradu tuženika, radionice tuženika i parkiralište,

 

-kako je dio poslovne zgrade koji je izgrađen na predmetnoj čestici neodvojiv od ostatka zgrade koja se proteže na čest. zem. 6067/3, 6067/4, 6067/9 i 6067/15, a što je razvidno iz skice lica mjesta koju je sačinio sudski vještak,

 

-kako je predmetni postupak pokrenut tužbom glavnog miješanja u predmetu koji se pred prvostupanjskim sudom vođen pod poslovnim brojem I P-1761/95 te da je u spomenutom postupku sudski vještak mjeritelj A. Z. dao pisani nalaz i mišljenje dana 28. kolovoza 2006. u kojemu je utvrdio kako ukupno dvanaest čestica (od kojih i čest. zem. 6067/8) predstavlja jedinstvenu cjelinu, s tim što je na jednoj (čest. zem. 5843/6 k.o. S., odnosno kat. čest. 1967) izgrađena trafostanica.

 

Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrao kako je na predmetnoj nekretnini izgrađen dio tuženikove poslovne zgrade koji je neodvojiv od ostatka zgrade koja se proteže na čest. zem. 6067/3, 6067/4, 6067/9 i 6067/15, da nije moguće predati samo dio zgrade koji sam za sebe ne čini posebnu cjelinu, a kako tužitelj nije predložio drukčiji način izvršenja to je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

 

Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Člankom 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Člankom 162. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U smislu odredbe članka 163. stavak 1. istog Zakona, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

Imajući u vidu sve rezultate provedenog dokaznog postupka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je na predmetnoj nekretnini izgrađen dio tuženikove poslovne zgrade koji dio je neodvojiv od ostatka zgrade izgrađene na čest. zem. 6067/3, 6067/4, 6067/9 i 6067/15 te tužitelj ne može s uspjehom u postupku zahtijevati predaju u posjed nekretnine koja zapravo predstavlja nedjeljiv dio zgrade i pripadajući parklirališni prostor. Osim toga, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, predmetna nekretnina očito predstavlja dio sustava koji služi za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije jer predstavlja jedinstvenu cjelinu s nekretninom čest. zem. 5843/6 k.o. S. (kat. čest. 1967) na kojoj je izgrađena trafostanica, a koji objekt nedvojbeno služi za prijenos i distribuciju električne energije.

 

Člankom 4. stavkom 3. Zakona o energiji ("Narodne novine", broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, dalje ZE) objekti i infrastruktura za proizvodnju i distribuciju električne energije proglašavaju se objektima od interesa za Republiku Hrvatsku, a sukladno članku 40. stavak 1. tog zakona, energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima. S obzirom da ove zakonske odredbe sadržajno predstavljaju lex specialis u odnosu na odredbe ZVDSP-a, to tužitelj ne može, kao zemljišnoknjižni vlasnik stvari, s uspjehom zahtijevati predaju te stvari u posjed.

 

Očitujući se o tužiteljevim žalbenim navodima potrebno je navesti kako tužitelj neosnovano ukazuje da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka jer da nije pravilno cijenio rezultate provedenoga dokaznog postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je za svoja utvrđenja dao u potpunosti prihvatljive razloge. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda posebno u pogledu namjene predmetne nekretnine, međutim gubi iz vida kako odlučne činjenice proizlaze iz rezultata očevida i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjeritelja koji je identificirao predmet spora. Osim toga, ovaj postupak je pokrenut tužbom glavnog miješanja u predmetu koji se pred prvostupanjskim sudom vođen pod poslovnim brojem IP-1761/95, a tuženik je i u tom postupku tvrdio kako koristi predmetnu nekretninu za obavljanje djelatnosti, dok je sudski vještak mjeritelj u navedenom postupku utvrdio kako ukupno dvanaest čestica predstavlja jedinstvenu cjelinu, s tim što je na jednoj od njih izgrađena trafostanica.

 

S obzirom na navedeno, i prema shvaćanju ovog suda, tuženik kao posjednik ima pravo odbiti predaju predmetne nekretnine tužitelju kao njezinom vlasniku jer ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari u smislu citiranih odredaba ZVDSP-a.

 

Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu naprijed citiranih odredaba ZVDSP-a i kada je tužbeni zahtjev odbio. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

Zbog navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Međutim, djelomično osnovano tuženik pobija prvostupanjsku odluku o troškovima postupka. Odluku o troškovima postupka valjalo je donijeti pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje: OT).

 

Tuženiku je valjalo priznati, prema vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kuna, za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude 125 bodova temeljem Tbr. 10. OT, za zastupanja na ročištima održanima 14. ožujka 2011., 9. studenoga 2012., 15. svibnja 2014., 1. prosinca 2014., 3. srpnja 2017. i 8. rujna 2017. po 100 bodova te za pristup ročištu od 27. ožujka 2014. zbog promjene vrijednosti predmeta spora, zatraženih 500 bodova, sukladno Tbr. 9. točka 1. OT, odnosno ukupno 1225 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna i uvećano za iznos PDV-a predstavlja iznos od 15.312,50 kuna. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, djelomičnim uvažavanjem žalbe, tuženiku dosuđen navedeni iznos, a za više zatražen iznos od 38.437,50 kuna tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka je odbijen kao neosnovan.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka trebalo je odbiti temeljem članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 14. veljače 2018.