Broj: Gž-72/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao sud drugog stupnja po sucu ovog suda Amari Trgo, kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagatelja: 1. F. C. iz P., OIB: …, 2. M. C. iz Z., OIB: …i 3. F. C. iz Z., OIB: …svi zastupani po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S. protiv protustranke: 1. M. E. – S. iz P., …, OIB: …i 2. M. E. iz P., S. 12, OIB: …, zastupane po punomoćniku N. E. iz P., S. 12, radi uređenja međe, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru od 25. siječnja 2017. pod poslovnim brojem R1-441/15, 19. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru od 25. siječnja 2017. pod poslovnim brojem R1-441/15.

                          

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja uređene su međe na način kako slijedi:

              "I. Uređuje se međa između nekretnina označenih kao čest. zem. 2614/2 i 2612/1 k.o. P., na način da se ista na terenu označava od krajnjeg sjeveroistočnog kuta čest. zem. 2614/2 i krajnjeg sjeverozapadnog kuta čest. zem. 2612/1, koja točka se označava slovom A i crvenom bojom; potom do točke B u pravcu jugoistoka u duljini od 28,56 m koja točka se označava slovom B i crvenom bojom; potom od točke B u pravcu prema jugoistoku i duljini od 43,06 m do točke koja se označava slovom X i crvenom bojom, a koja predstavlja krajnji jugoistočni kut čest. zem. 2614/2, tj. krajnji sjeveroistočni kut čest. zem. 2614/10; potom od točke X u pravcu jugoistoka u duljini od 19,43 m do točke koja se označava  slovom C i crvenom bojom, a odatle u pravcu  prema jugoistoku do točke koja predstavlja točku u kojoj se diraju čestice 2614/10/11, 2612/1/2, koja točka se označava slovom Y, a koja točka je od točke C udaljena 6,25 m; potom se prelazi preko prometnice te se uređuje međa između nekretnina označenih kao čest. zem. 2612/2 i 2612/3 k.o. P. na način da se kao početna točka uzima točka E koja je položena 3,65 m sjeverno od krajnjeg sjeverozapadnog kuta čest. zem. 2612/3 koja se označava crvenom bojom; potom u pravcu duljine 12,8 m prema istoku do točke I koja se označava crvenom bojom; potom u pravcu prema sjeveroistoku u duljini od 16,2 m do točke J koja se označava crvenom bojom; potom u pravcu prema sjeveroistoku u duljini od 14,45 m do točke koja se označava slovom K i crvenom bojom, te potom u pravcu prema sjeveroistoku              u duljini od 10,40 m koja se označava slovom H i crvenom bojom, a koja točka predstavlja krajnji jugoistočni kut čest. zem. 2612/2 k.o. P..

II. Sastavni dio ovog rješenja predstavlja skica vještaka D. B. od 25. studenoga 2016. na kojoj je označena novouređena međa, te točke A-B-X-C-Y, te E-I-J-K-H.

III. Stranke u postupku se obavještavaju da svoje jače pravo mogu ostvarivati u parnici, najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke o uređenju međe.

              IV. Nalaže se protustrankama M. E. – S. i M. E. da predlagateljima F. C., M. C. i F. C. u roku od 15 dana i na jednake dijelove naknade troškove ovog postupka u iznosu od 2.785,38 kuna."

 

              Žalbu podnose predlagatelji i pobijaju doneseno rješenje iz svih zakonom dopuštenih razloga. Predlažu da ovaj sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje sa jasnom uputom o daljnjem postupku.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Predmet ovog izvanparničnog postupka jeste uređenje međa između nekretnine označene kao čest. zem. 2614/2 i 2614/10 k.o. P. u posjedu i vlasništvu protustranaka i nekretnine označene kao čest. zem. 2612/1 k.o. P. vlasništvo predlagatelja, te među označenu kao 2612/2 posjed i vlasništvo predlagatelja i nekretnine 2612/3 koja je vlasništvo i posjed protustranaka u ovom izvanparničnom postupku.

 

              Materijalnopravni propis za uređenje međa jest odredba iz članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 u daljnjem tekstu: ZV).

 

              S obzirom na žalbene navode predlagatelja te s obzirom na okolnost da je postupak uređenja međa pokrenut još davane 2003. citirati je u cijelosti odredbu iz članka 103. ZV-a:

              " 1.) Ako su međašni znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati, ili ako se međe više ne raspoznaju, ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku (postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među.

              2.) Sud će među obnoviti ili ispraviti prema katastarskom nacrtu, ako je to moguće i ako na to stranke pristaju.

              3.) Ako ne bi bio u stanju postupiti prema odredbi stavka 2. ovoga članka, sud će među obnoviti ili ispraviti prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ne bude li postignut sporazum, prema posljednjem mirnom posjedu, a ne uspije li ga utvrditi – prema pravičnoj ocjeni.

              4.) Istodobno s donošenjem odluke iz stavka 2. i 3. ovoga članka, sud će na licu mjesta označiti među međašnim znakovima.

              5.) Od trenutka kada je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

              6.) I nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa."

             

              Kada je sud utvrdio da među strankama nema suglasnosti da se međa uredi prema katastarskom nacrtu; da među strankama nema sporazuma u pogledu obnove odnosno ispravka međe a nije to moguće utvrditi ni prema posljednjem mirnom posjedu u cijelosti među koja je predmet ovog izvanparničnog postupka, tada je sud među odredio prema pravičnoj ocjeni.

 

              Što je to pravična ocjena suda u smislu odredbe iz članka 103. stavak 3. ZV-a, zakonska odredba ne propisuje. Na samom je sudu da od slučaja do slučaja utvrđuje što je pravično u konkretnom postupku uređenja međa.  U tom pogledu prvostupanjski sud dao je svoje obrazloženje zašto smatra pravičnim među urediti na način kako je to upravo uredio u konkretnom slučaju sve uz pomoć stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B..

 

              Suprotno žalbenim navodima tužitelja obrazloženje pobijane presude daje uporišta u zaključku suda da se međa odredi upravo na način kako je to u citiranoj izreci odluke suda prvog stupnja.

 

              Naime prvostupanjski sud je zajedno sa imenovanim vještakom izašao na lice mjesta, izveo očevid uz prisutnosti stranaka, saslušao je vještaka (strana 111. spisa) na ročištu na kojem su bile prisutne stranke koje su istom postavljale pitanja, a koji je određeno i decidirano naveo da su na licu mjesta međe između nekretnina stranaka na terenu vidljive svugdje izuzev u segmentu koji se u nalazu i mišljenju vještaka prema skici mjesta očevida "dne 25. studenog 2016." koji je sastavni dio odluke suda, nalazi između točaka B do točke C. Na licu mjesta je utvrđeno što posebno apostrofira i sud prvog stupnja da je u tom dijelu uslijed nivelacije terena jer su nekretnine predlagatelja položene na većoj visini u odnosu na nekretnine protustranke, došlo do osipavanja i erozije terena što su prirodne pojave ili uslijed obrade zemljišta od strane protustranke, a što dovodi prema ocjeni suda prvog stupnja do smanjivanja posjeda predlagatelja u korist posjeda protustranke. Stog razloga je sud obrazložio zbog čega je upravo u tom spornom dijelu gdje međa nije vidljiva, posegnuo za katastarskom granicom koju je odredio sudski vještak a koja je pobliže opisana u citiranom dijelu pod točkom I izreke.

 

              Među koju je sud utvrdio između nekretnina stranaka i to baš nekretnine označene kao čest. zem. 2612/3 i 2612/2, a čija nekretnina je vlasništvo i posjed predlagatelja koju cijepa cesta Pučišće Kamenolom, jest granica označena slovima E - H koja je položena južno od prometnice i koja u naravi predstavlja sjevernu ivicu betoniranog puta i betonskog zida, koji put i zid omeđuju zemljište protustranke nužno za redovitu uporabu kuće. Posebno je sudski vještak usporedio stanje opisane međe koja je evidentirana geodetskom izmjerom "nivel – Sesvete 1988." i istoj indentična što ukazuje na faktički posjed nekretnine označene kao čest. zem. 2612/3 do granice označene slovima E – H.

 

              Još je ovaj žalbeni sud u svom ukidnom rješenju od 1. rujna 2010. pod brojem Gžx-47/09 u pogledu posjeda posebno apostrofirao da citirana zakonska odredba samo traži mirni posjed. Dakle, ne traži se da posjed bude kvalificiran, zakonit, istinit i pošten, već samo da bude miran posjed, a svaki istinit posjed jest i miran posjed.

 

              Posjed stečen na neistinit, protupravan, samovlastan način, silom, potajno ili zloupotrebom, isprva nije miran jer posjednik čiji je posjed oduzet ima pravo na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja bilo putem samopomoći, bilo putem suda, ali kada proteknu rokovi u kojima je osoba od koje je neistinito (viciozno) pribavljen posjed imala pravo štitit oduzeti posjed, neistinit posjed postaje miran (članak 18. stavak 2. i članka 21. stavak 2. ZV-a) te može biti temelj za uređenje međa, premda je i nadalje neistinit.

 

              Stoga, kada je sud utvrdio da je sporna površina nekretnine označena kao čest. zem. 2612/3 u faktičkoj vlasti protustranke u ovom izvanparničnom postupku i to do točke E – H, do naprijed opisane granice, tada je prihvatiti da je u tom dijelu posjed miran, da je protustranka u faktičkom posjedu tog dijela, a kako sudski vještak upire, s obzirom na vrijeme kada je doneseno prije spomenuto (1988. g.) rješenje skoro 30 godina.

 

              Iz izloženog dakle, proizlazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih je žalba podnesena, te je sud valjanom primjenom naprijed citirane zakonske odredbe iz članka 103. ZV-a prema pravičnoj ocjeni, obrazlažući uređenje međe između nekretnina stranaka, valjano primijenio materijalno pravo.

 

              Uređenja međa propisano je odredbom iz članka 103. ZV-a, ali sam postupak kao i naknadu troškova za takve postupke i dalje propisuju pravna pravila Zakona o izvanparničnom postupku koji propisi se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), a prema kojem se ti propisi primjenjuju kao pravna pravila na odnose koji nisu uređeni važećim propisima RH-a. Prema odredbi iz članka 3. paragrafa 283. i Zakona o izvanparničnom postupku troškove postupka snose stranke po mjeri svojih graničnih linija i ukoliko se stranke o troškovima nisu sporazumjele, sud određuje taj trošak. Stoga, kada je sud utvrdio da je potreban trošak za uređenje međa trošak očevida i vještačenja kojeg su predlgatelji predujmili u ukupnom iznosu od 5.570,76 kuna tada je valjano taj trošak podijelio na dva jednaka dijela te obvezao protustranke da predlagateljima naknade polovinu tog troška i to baš u visini od 2.785,38 kuna.

 

              Stoga je temeljem odredbe iz članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u cijelosti valjalo odbiti žalbu predlagatelja te odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

 

U Splitu 19. veljače 2018.