Broj: Gž Zk-197/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao sud drugog stupnja po sucu ovog suda Amari Trgo, kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnoj pravnoj stvari predlagatelja A. d.o.o. Z., K. bb, OIB: …koga zastupa punomoćnik S. P., odvjetnica u Z. i protustranke C. A. d.d. iz Z., R. cesta broj …, OIB: …, koga zastupa M. T., odvjetnica u Z., protustranke Republike Hrvatske koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko – upravni odjel te G. I. iz C., L. broj .., Republika Slovenija po pravnom sljedniku I. …d.d. v stečaju iz C., …, Republika Slovenija koga zastupa stečajni upravitelj H. Z., odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel od 20. listopada 2015., pod poslovnim brojem Z-15766/15 (Z-32579/11), 20. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel od 20. listopada 2015. pod poslovnim brojem Z-15766/15 (Z-32579/11).

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđeno je rješenje tog suda od 24. ožujka 2015. pod poslovnim brojem Z-32579/11 kojim je odbijen prijedlog zaprimljen pod brojem Z-32579/11 kojim je predlagatelj zatražio uknjižbu prava vlasništva na nekretnini G. I., …, C…upisane u Z.U. …k.o. G., uz zabilježbu odbijanja prijedloga radi uknjižbe prava vlasništva.

 

              Žalbu protiv ovog rješenja podnosi predlagatelj iz svih zakonskih razloga. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje i udovolji predloženoj uknjižbi prava vlasništva.

 

              Žalba nije osnovana.

             

              Predmet ovog zemljišnoknjižnog postupka jest prijedlog predlagatelja A. d.o.o. Z. radi uknjižbe prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kat. čest. …u Z.U. …k.o. G..

 

              Prvostupanjski su je utvrdio da predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama u Z.U. …k.o. G. označena kao kat. čest. …kao zk tijelo I je upisano dvorište površine 1 ral ili 880 hvati zk tijelo II dio zgrade (diskont) sagrađen na kč.br. …, time da je zk tijelo I u društvenom vlasništvu, u 1/1 dijela s uknjiženim pravom korištenja u A I (jedan) za korist G. I., L. broj …, C., u 1/2 dijela te zk tijelo II također uknjiženo kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja na nekretnini u A II za korist G. I., L. broj .., C. u 1/2 dijela.

 

              Prijedlog za uknjižbu predlagatelj temelji na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljen između I. g…p…d.d. "v stečaju", L. broj …, C. kao pravnog slijednika G. I., L. broj …, C., Republika Slovenija koga zastupa stečajni upravitelj Z. H. s jedne strane kao prodavatelj i A. d.o.o. Z., K. bb, OIB: …kao kupca od 12. travnja 2010. u Zagrebu, a predmet tog ugovora o kupoprodaji bila je i nekretnina upisana u Z.U. …k.o. G. označena kao kč. br. …koja u naravi čini dvorište i dio zgrade (diskont) sagrađen na toj nekretnini.

 

              Kako se radi o prodavatelju, pravnoj osobi iz Republike Slovenije valjano je prvostupanjski sud pošao od odredba Uredbe o objavi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinsko – pravnih odnosa ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 15/99 od 8. listopada 1999.). Prema ovom ugovoru i to baš članku 2. stavak 1. određeno je da fizički pravne osobe jedne ugovorne stranke koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne stranke jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima, kakva je zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama. Prema stavku 2. istog Ugovora propisano je da se pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu ovog ugovora smatraju i pravo korištenja, upravljanja, raspolaganja stečena nad sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem.

 

              Dakle, suglasno ovom ugovornom utanačenju između Republike Hrvatske i Republike Slovenije relevantno je da se na pitanje osnovanosti prijedloga za uknjižbu prava vlasništva koja bi predlagatelj kupio od pravne osobe sa sjedištem van Republike Hrvatske valja primijeniti pravno pravilo Republike Hrvatske poštujući princip lex rei sitae dakle, u konkretnom slučaju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - u daljnjem tekstu: ZV).

 

              U smislu odredbe iz članka 390.a ZV-a, koje je određeno naslovom "Vlasništvo trgovačkog društva kao pravnog slijednika društvenog poduzeća", određeno je da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

             

              - društveno vlasništvo s pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

              - koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

              - čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje se pod nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

 

              Prvostupanjski sud utvrđuje da predlagatelj nije dostavio dokaz da je na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala, u postupku pretvorbi ili privatizacije, predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu i upravo na predmetni dan podnositelj prigovara da je imao pravo korištenja predmetne nekretnine kao što nije dostavio niti dokaz da je vrijednost nekretnine procijenjena u kapital društva i po nadležnom tijelu iskazana u kapitalu društva. Čak, naprotiv, a što ponavlja i u podnesenoj žalbi predmetna nekretnina nije bila ni dio stečajne mase što je potvrdio i sam "stečajni upravitelj u svom izvješću obzirom da je sam stečajni upravitelj i potpisao kupoprodajni ugovor uz odobrenje i znanje stečajnog suca".

 

              Zbog svega naprijed izloženog, a pozivanjem na odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije te pozivanje na materijalnopravni propis iz odredbe članka 390.a ZV-a prvostupanjski sud je prema stajalištu ovog žalbenog suda valjano ocijenio da je prvostupanjski sud s osnovom odbio prijedloga za uknjižbu prava vlasništva na ime predlagatelja pozivom na odredbu iz članka 108. stavak 1. alineja 3. jer osnovanost prijedloga za upis uz priloge ne proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava.

 

              Naime, prema odredbi iz članka 108. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje u tekstu: ZZK) zemljišnoknjižni sud će, a nakon što je pregledao prijedlog za upis i priloge u času kada je taj prijedlog stigao (članak 107. ZZK-a) dopustit upis ako:

              - iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu,

              - nema osnove za sumnju u to jesu li osobe protiv kojih se zahtjeva upis sposobne raspolagati predmetom na koji se upis odnosi, niti u to je li osoba koja je prijedlog podnijela na to ovlaštena,

              - utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava i

              - isprave imaju potreban oblik.

 

              Stoga je prihvatiti ocjenu suda čija je odluka predmet žalbenog pobijanja da prijedlog za uknjižbu prava vlasništva nije utemeljen u sadržaju podnesenih isprava odnosno da tom prijedlogu nedostaju određene isprave suglasno odredbi iz članka 390.a ZV-a.

 

              S obzirom na žalbene navode istaći da je odredba iz članka 390.a ZV-a stupila na snagu dana 25. srpnja 2006. odredbom iz članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 79/06).

 

              Iz izloženog, dakle, proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je žalba podnesena, a kako ovaj sud ispitujući donesenu odluku kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba postupka, a na te povrede postupka

 

ne ukazuje posebno ni žalitelj, tada je temeljem odredbe iz članka 128. stavak 3. ZZK-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

 

U Splitu 20. veljače 2018.