Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-270/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Zubčić kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Agencija, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici Ž. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. R. iz S., OIB:.., radi zabrane uznemiravanja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-622/2014 od 30. prosinca 2016., dana 21. veljače 2018.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja Agencije odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pst-622/2014 od 30. prosinca 2016., u cijelosti.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-622/2014 od 30. prosinca 2016., odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da ga je tuženik uznemiravao u vlasništvu nekretnine (garažno parkirno mjesto): 125, etaža: 19/100000 dijela z.kč.br. zem.6164/1 stambeno poslovna zgrada, parking, dvor, put površine 14455 m2, povezano sa vlasništvo parkirnim mjestom oznake G2-PM125, površine 17,81 m2 (površine s koeficijentom 10,69 m2) položenog na etaži podruma 2, upisano u z.k.ul.br.17229, poduložak 125, k.o. S., na način da parkira osobno vozilo marke O. V. na predmetnu nekretninu (garažno parkirno mjesto), i da mu se nalaže da prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu nekretnine i zabrani buduće takvo ili slično uznemiravanje, te naknada troškova parničnog postupka.
Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
U sadržaju žalbe tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka, jer postoji proturječnost između navoda u razlozima presude i sadržaja isprava u spisu, pa se presuda ne može preispitati.
Kako je sam tuženik priznao da se parkirao na parkirnom mjestu tužitelja i kako ga neznanje da se na tom mjestu ne može parkirati ne opravdava, tužitelj smatra da je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja trebalo tužbenom zahtjevu udovoljiti u cijelosti.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14; dalje u tekstu: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka predviđenih u članku 354. stavku 2. ZPP-a, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
U razlozima presude prvostupanjski sud dao je jasno obrazloženje za svoj pravni stav, tako da presuda nema nedostataka zbog koje se ne bi mogla preispitati.
Ključne činjenice u ovom postupku nisu sporne.
Tužitelj je vlasnik i posjednik nekretnine (garažno parkirno mjesto) i to: 125. etaža: 19/100000 dijela z.kč.br. zem.6164/1 stambeno poslovna zgrada, parking, dvor, put površine 14455 M2, a tuženik je 06.02.2014., te još nekoliko puta parkirao osobno vozilo marke O. V., na označeno garažno parkirno mjesto u vlasništvu i posjedu tužitelja.
Sporno je samo pravno pitanje da li je tuženik parkiranjem svog vozila uznemiravao tužitelja u vlasništvu njegove nekretnine, na način kako je to propisano člankom
167. stavkom 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 i 38/09, 153/09 i 143/12; dalje u tekstu: ZV).
Vlasnik stvari ostvaruje pravo na sudsku zaštitu od uznemiravanja ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari.
Iz historijata tužbe vidljivo je da je tužitelj podnio tužbu zbog samo jednog parkiranja dana 06.02.2014., iako se tuženik, odmah po saznanju da se pogrešno parkirao, ispričao za svoje ponašanje i priznao da se još nekoliko puta parkirao, te ponudio platiti tužitelju najamninu za parkirno mjesto.
Drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća pravni stav prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti iz članka 167. stavka 1. i 2. ZV-a, za pružanje pravne zaštite zbog uznemiravanja.
Po mišljenju drugostupanjskog suda, osim nepobitne činjenice da se tuženik parkirao na parkirnom mjestu tužitelja, da bi se radilo o bespravnom uznemiravanju vlasnika mora postojati barem saznanje počinitelja o tome, i takva radnja mora trajati barem neko vrijeme.
U konkretnom slučaju tuženik si nije svojatao pravo na parkirno mjesto u vlasništvu tužitelja, nije unatoč saznanju da se tu ne smije parkirati ostavljao svoje vozilo, nego je nasuprot tome, odmah po saznanju da se pogrešno parkirao prestao s tom radnjom i ponudio naknadu za vrijeme u kojem je koristio parkirno mjesto.
Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, te je odlučeno kao u izreci ove presude
U Požegi 21. veljače 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.