Broj: Gž-1644/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Zlatka Pirc predsjednika vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. P. (OIB: …) iz N. M., zastupan po punomoćniku F. Š., odvjetniku iz V., protiv tuženika T. d.o.o. N. M., (OIB: …), zastupan po punomoćniku B. P. odvjetniku iz V. T., radi utvrđenja prava služnosti, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 15. srpnja 2016., poslovni broj: 26 P-228/15-21., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                            Odbija se žalba tužitelja E. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 15. srpnja 2016., poslovni broj: 26 P-228/15-21.

 

Obrazloženje

 

                            Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da za korist kč. br. 1869/6 N. M. sa 169 m², dvorište N. M. sa 50 m² zgrada N. M. sa 119 m² upisane u zk. ul. 2247 k.o. N. M., kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti prolaza i provoza na teret kč. br. 1869/1 N. M. sa 266 m², dvorište N. M. sa 266 m², upisane u zk.ul. 2514 k.o. N. M., kao poslužnog dobra, a koji je pravac služnosti na skici izmjere mjernik H. R. iz Č. od 15. veljače 2016. obilježio točkama A-B-C-D-E-F-G-A, pa je tuženik dužan tužitelju dozvoliti da se tom služnošću koristi i trpjeti uknjižbu prava služnosti u gruntovnim knjigama, te je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke); tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

                            Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se žalba usvoji i prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Trošak sastava žalbe ne traži.

                           

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

                           

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Tužitelj je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne obrazlaže u čemu se ta povreda konkretno sastoji.

                           

                            Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Stoga je ovaj žalbeni razlog neosnovan.

 

                            Prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

 

                            Stoga je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava:

 

              - da je tužitelj vlasnik nekretnine kč. br. 1869/6 N. M. sa 169 m²- dvorište N. M. sa 50 m² i zgrada N. M. sa 119 m² upisane u zk.ul. 2247 k.o. N. M., dok je tuženik vlasnik susjedne nekretnine kč. br. 1869/1 N. M. sa 266 m² –dvorište N. M. sa 266 m² upisane u zk.ul. 2514 k.o. N. M.;

              - da je prednik tužitelja Z. P. nekretninu kč. br. 1869/6 k.o. N. M. kupio Ugovorom od D. P. 21. svibnja 2002., te da je tuženik nekretninu kč. br. 1869/1 k.o. N. M. kupio također od D. P. Ugovorom od 2. lipnja 2004.;

              - da su se prednik tužitelja i tuženik temeljem ovih Ugovora o kupoprodaji uknjižili u zemljišne knjige kao vlasnici;

              - da je Rješenjem Općinskog suda u Novom Marofu od 15. listopada 2008. odbačena tužba tužitelja Z. P. protiv tuženika radi smetanja posjeda prava služnosti puta podnesena prvostupanjskom sudu 28. ožujka 2008. zbog podnošenja tužbe izvan subjektivnog roka od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja;

              - da je tuženik 2007. ili 2008. na ulaznom dijelu pravca služnosti postavio željezna vrata, koja je u samom početku zaključavao, ali je od toga zaključavanja kasnije odustao;

              - da je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku H. R. utvrđeno da nekretnine u posjedu tužitelja i to kč. br. 1869/1 k.o. N. M. odgovaraju ranijoj kč. br. 41/269 k.o. K., a nekretnina 1869/7 k.o. N. M. koja je također u vlasništvu tužitelja, odgovara ranijoj kč. br. 41/272, dok nekretnina u vlasništvu tuženika kč. br. 1869/1 odgovara ranijoj kč. br. 41/110 k.o. N. M.;

              - da je u Ugovoru od 21. svibnja 2002. zaključenog između D. P., kao prodavatelja, i Z. P. ugovoreno pod točkom 5. Ugovora da kupac ima pravo služnosti prolaza i provoza preko kč. br. 41/110 k.o. K. sada kč. br. 1869/1 k.o. N. M., radi obavljanja svoje redovne djelatnosti;

              - da pravo služnosti prolaza nije uknjiženo u zemljišnim knjigama;

              - da je D. P. do prodaje bio vlasnik nekretnine kč. br. 1869/6 k.o. N. M. i kč. br. 1869/1 k.o. N. M.;

              - da je D. P. tek 17. ožujka 2008. izdao tabularno očitovanje u kojem je kao vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 2046 k.o. K. 1869/1 kč. br. 41/110 k.o. K., sada kč. br. 1869/1 k.o. N. M., dozvolio Z. P. da u zemljišnim knjigama uknjiži teret prava služnosti puta koja sadrži pravo prolaza i provoza preko kč. br. 1869/1 k.o. N. M. u korist kč. br. 1869/6 k.o. N. M., te da je ovo tabularno očitovanje vezano za obvezu iz Ugovora od 21. svibnja 2002.;

              - da je nekretnina kč. br. 1869/1 k.o. N. M., ranije kč. br. 41/110 k.o. K. bila u režimu društvenog vlasništva do 8. listopada 1991.

 

                            Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud je mišljenja da tužitelj nije stekao pravo služnosti na temelju pravnog posla jer to pravo nije bilo uknjiženo u zemljišne knjige, a tek uknjižbom u zemljišne knjige temeljem pravnog posla stječe se ovo pravo jer uknjižba u zemljišne knjige ima konstitutivni karakter, sukladno članku 219. i članku 220. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst – dalje: ZV).

 

                            Nadalje, prvostupanjski sud je mišljenja da tužitelj pravo služnosti prolaza i provoza nije stekao niti dosjelošću jer je prodavatelj D. P. do trenutka prodaje bio vlasnik kč. br. 1869/6 k.o. N. M. i vlasnik na kč. br. 1869/1 k.o. N. M., a na nekretnini koja je u vlasništvu, ne može se stjecati pravo predmetne služnosti, pa se za razdoblje do prodaje kč. br. 1869/6 k.o. N. M. predniku tužitelja, ne može govoriti o izvršavanju sadržaja predmetne služnosti, a samim time ni o neprekidnom posjedu predmetne služnosti koji bi trajao 20 godina u korist tužitelja i njegovog prednika Z. P., sukladno članku 229. ZV-a. 

 

                            Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio činjenično stanje o mogućnost stjecanja služnosti puta i po osnovi pravnog posla i po osnovi dosjelosti.

 

                            Člankom 219. stavkom 1. i 4. ZV je propisano na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a  pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljiti opće pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina.

 

                            Nadalje, člankom 220. stavkom 1. ZV je propisano da se pravo služnosti na nekretninama osniva uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drugačije.

 

                            U konkretnom slučaju do stjecanja prava služnosti puta nije moglo doći temeljem pravnog posla, kako to u žalbi navodi tužitelj, jer je pretpostavka za ovakav način stjecanja uknjižba u zemljišne knjige, koja ima konstitutivni karakter.   

 

                            Okolnost što je prodavatelj D. P. izdao tabularnu izjavu kupcu Z. P. za uknjižbu služnosti puta na kč. br. 1869/1 k.o. N. M. 17. ožujka 2008., ne utječe na pravilnost odluke prvostupanjskog suda jer D. P. u trenutku izdavanja ove tabularne isprave više nije bio uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik kč. br. 1869/1 k.o. N. M., pa stoga više nije bio ovlašten ni izdati tabelarnu ispravu kojom dozvoljava uknjižbu predmetne služnosti.

 

                            Pri tome valja istaknuti da ova tabularna isprava po svom sadržaju ne odgovara članku 5. Ugovora od 22. svibnja 2005., prema kojem se služnost provoza i prolaza daje kupcu Z. P. za obavljanje njegove redovite djelatnosti, pa se po pravnom shvaćanju ovog suda prema Ugovoru radi o nepravilnoj služnosti, o služnosti ugovorenoj u korist određene osobe i to za vrijeme dok on obavljao svoju redovitu djelatnost, a ne o zemljišno knjižnoj služnosti vezanoj uz zemljište, kako je to navedeno u tabularnoj ispravi.

 

                            Člankom 229. ZV je propisano da se stvarna služnost stječe na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

 

                            U konkretnom slučaju prodavatelj je bio vlasnik i poslužne i povlasne nekretnine, pa se razdoblje do prodaje ove nekretnine predniku tuženika 22. svibnja 2002. ne može računati u vrijeme potrebno za dosjelost, a od 22. svibnja 2002. do podnošenja tužbe, od strane prednika tuženika protiv tužitelja za smetanje posjeda  služnosti puta 2008. nije protekao rok od 20 godina. 

 

                            Kako tužitelj temeljem pravnog posla nije stekao pravo služnosti prolaza i provoza na nekretnini tuženika, a niti su se na strani tužitelja ostvarile pretpostavke za stjecanje spornog prava služnosti dosjelošću, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

                                                                     

                            Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.             

                           

Slavonski  Brod, 22. veljače 2018.