Broj: Gž-842/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

             

              Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Amari Trgo, kao sucu pojedincu u građanskopravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica I. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženih: 1. B. Z. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ..., koga zastupa stečajni upravitelj A. J., a ovog punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., J. i M., j.t.d. u Z., te 2. K. s. d.o.o. Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik I. M., odvjetniku u Z., odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 3. veljače 2017. pod poslovnim brojem Psp-84/16, 6. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru od 3. veljače 2017. pod poslovnim brojem Psp-84/16.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika 1. za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu tužitelja.

                                       

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupanja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da su I.-tuženik B. Z. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ..., i II.-tuženik K. s. d.o.o. Z., , OIB: ... smetali tužitelja K. d.o.o. iz Z., OIB: ... u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora prodajnog centra u Z. na adresi ... sagrađenog na kat. čest. 7816/1, u naravi poslovna zgrada i dvorište, sveukupne površine 25115 m2, upisanog u zk. ul. broj 14414, kod Općinskog suda u Zadru, k.o. Z., s inventarom i opremom na način da je I.-tuženik B. Z. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ... naložio II. tuženiku K. S. d.o.o. Z., OIB: ..., oduzimanje posjeda gore navedenih tužiteljevih nekretnina na način da je promijenio lokot i stavio novi na rampi koja se nalazi na dvorištu tj. u. tzv. krugu ispred poslovnog prostora prodajnog centra u Zadru.

II. Nalaže se I.-tuženiku B. Z. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ... i II.-tuženiku K. s. d.o.o. Z., OIB: ... da uspostave prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja na način da tužitelju predaju u neposredan posjed taj poslovni prostor s inventarom i opremom i omoguće tužitelju nesmetani pristup u navedene poslovne prostorije i to odstranjivanjem lokota na rampi koja se nalazi na ulazu u dvorište tj. u krugu tog poslovnog prostora i udaljavanjem neovlašteno postavljenih zaštitara, a radi neometanog pristupa tužitelja u dvorišni krug te poslovne prostorije prodajnog centra u kojima se nalaze roba, oprema, stvari i dokumentacija zbog nastavka obavljanja registrirane djelatnosti, a ujedno se i I. i II.-tuženiku zabranjuje tako i slično smetanje ubuduće, sve to u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se I.-tuženiku B. Z. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ... i II.-tuženiku K. s. d.o.o. Z., OIB: ... naknaditi tužitelju: K. d.o.o. iz Z., OIB: ... troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana."

 

Odlukom pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku 1. naknadi troškove parničnog postupka u visini 2.000,00 kuna, a tuženiku 2. iznos u visinu 2.500,00 kuna.

 

Žalbu protiv odluke suda prvog stupnja podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj suda preinači pobijano rješenje i usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da rješenje bude ukinuto i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Tuženi 1. u odgovoru na žalbu tužitelja osporio žalbene navode kao neosnovane uz prijedlog da žalba bude odbijena.

 

Žalba nije osnovana.

 

Sud prvog stupnja je odbio zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite poslovnog prostora prodajnog centra u Z. na adresi ..., sagrađene na kat. čest. 7816/1 u naravi poslovna zgrada i dvorište ukupne površine 25115 m² upisane u Z.U. 14414 k.o. Z. s inventarom i opremom, nakon utvrđenja da je dana 15. rujna 2016. tužitelj saznao za čin smetanja i počinitelja na način koji je pobliže opisan u citiranoj izreci odluke suda prvog stupnja, od kada je počeo teći rok za podnošenje tužbe u predmetnopravnoj stvari od 30 dana koji je istekao 15. listopada 2016., a kako je tužba podnesena 4. studenog 2016. to prema ocjeni suda prvog stupnja zbog proteka roka tužitelju ne pripada pravo na sudsku zaštitu, zbog čega je odbijen njegov zahtjev.

 

Prvostupanjski sud je također otklonio prigovor tužitelja da je pokretanjem postupka radi određivanje privremene mjere, dana 29. rujna 2016. ispoštovao rok od 30 dana propisan materijalnopravnim propisom za pružanje posjedovne zaštite jer da bi sud prilikom određivanja privremene mjere radi osiguranja nenovčanog potraživanja tužitelja odluku donio u skladu s odredbom iz članka 351. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16) i ta odluka kao i pokrenuti postupak prema stavu suda produžuje rok tužitelja za pružanje posjedovne zaštite.

 

Ovaj žalbeni sud cijeni da je prvostupanjski sud valjano primijenio materijalno pravo iz članka 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV) kada je odbio zahtjev tužitelja zbog proteka zakonskog roka za pružanje posjedovne zaštite.

 

Istina je da bi tužitelj 29. rujna 2016. pokrenuo ovršni postupak protiv tuženih u uvodno označenoj građanskopravnoj stvari, a u tom ovršnom postupku označni kao protivnika osiguranja, radi donošenja privremene mjere u cilju osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja (tužitelj u označenoj pravnoj stvari); da je udovoljeno prijedlogu predlagatelju osiguranja i da je određena privremena mjera, da privremena mjera (točka V.) ostaje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji da će pokrenuti predlagatelj osiguranja  radi opravdanja ove privremene mjere u roku od 30 dana računajući od dana kad predlagatelju osiguranja bude dostavljen prijepis ovog rješenja; a među strankama nije sporno da je odlukom Županijskog suda u Rijeci od 1. prosinca 2016. pod brojem Gžovr-1344/2016-2 potvrđeno rješenje o određivanju privremene mjere u većem dijelu (osim djelomično troškova postupka).

 

Međutim u pravu je prvostupanjski sud kada cijeni da pokretanje postupka radi osiguranja nenovčanog potraživanja donošenje privremene mjere ne prekida rok određen u zakonu ZV-a za traženje posjedovne zaštite te ne može sanirati propust tog roka.

 

U smislu odredbe iz članka 21. stavka 2. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili da mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda koje pravo u smislu stavka 3. te zakonske odredbe prestaje protekom roka od 30 dana, od dana kada je smetanik saznao za čin smetanja počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

 

Prema odredbi članka 21. stavka 4. ZV-a pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

 

Dakle, naš pravni poredak odredio je rok od 30 dana za postavljanje zahtjeva za zaštitu posjeda, taj rok od 30 dana traje od trenutka saznanja za čin smetanja posjeda i tko je posjed smetao, ali najkasnije kada istekne jedna godina od smetanja, bez obzira kada je posjednik saznao za to smetanje. Rok propisan zakonom prekida se suglasno odredbama ZV-a, a što apostrofira i sudska praksa, a i pravna teorija ("Stvarno pravo"- N. G., T. J., I. G., V. B., Z. S.) kada ranije posjedovno stanje bude ponovno uspostavljeno, silom (samopomoć) ili milom (onaj tko je smetao, podvrgne se dobrovoljno posjednikovoj faktičnoj vlasti, dakle prizna njegovo posjed) ili kada posjednik podnese sudu tužbu zbog smetanja posjeda (pod pretpostavkom da sud utvrdi osnovanost tužbenog zahtjeva).

 

Među strankama nije sporno, a to proizlazi iz činjeničnih navoda tužbenog podneska da je već 15. rujna 2016. tužitelj saznao i za čin smetanja posjeda kao i za osobe koje bi taj čin izvršile, tuženi 2. po nalogu tuženika 1. na način kako je to pobliže opisano u citiranoj izreci odluke suda prvog stupnja, a kako je tužbom pokrenuta parnica radi smetanja posjeda 4. studenog 2016., to je rok određen zakonom protekao čime je tužitelj izgubio pravo tražiti posjedovnu zaštitu u smislu naprijed citirane zakonske odredbe.

 

Iz izloženog, dakle, proizlazi da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a kako ovaj sud ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz članka 365. stavak 2. a u vezi s odredbom iz članka 438. i 381. ZPP-a, to je žalbu tužitelja valjao odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

 

Odluka o trošku žalbenog postupka i to baš zatražen trošak po tuženiku 1. ovaj sud je odbio temeljem odredbe iz članka 166. stavak 2. u vezi s odredbom iz članka 155. ZPP-a jer je ocijenio da ovaj parnični trošak nije bio potreban za vođenje parnice u uvodno označenoj građanskopravnoj stvari.

 

U Splitu 6. ožujka 2018.