Broj: Gž-1108/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marina Grbića, predsjednika vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ante Milovca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „B.-M. k. u.“ iz S., P. F. 53, OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. D., odvjetniku iz S., I. G. 18, protiv tuženice B. Đ. iz S., H. žrtava 109, OIB: …, zastupane po punomoćniku Z. S., odvjetnik iz T., L. 2, radi utvrđenja, iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6823/15 od 10. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice B. Đ. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6823/15 od 10. lipnja 2016.             

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I-Djelomično se odbija  kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je na tuženicu prešla obveza prijašnjeg dužnika L. Ž. u iznosu od 287.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.12.2009.g. pa do konačne isplate, u visini eskontne stope H. narodne banke koja vrijedi zadnjeg dana svakog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a koja tražbina je utvrđena S. o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine označene kao:

- 1. etaža 652/10000 suvlasničkog dijela č.zgr. 1547 i č. zem. 821/10 K.O. S., na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu koji se nalazi u prizemlju te zgrade, a sastoji se od dvije prostorije i to garaže (1) i ostave (3), što u naravi predstavlja jednosoban stan, označen brojem i slovom IP i zelenom bojom, ukupne površine 17,96 m2, a sve anagrafske oznake S., H. ž. 109., solemniziranim kod javnog bilježnika M. R. pod br. O.-64/07 dana 07.02.2007.g.,

i to sklopljenim K. predugovorom od 23.10.2009.g. ovjerenim u potpisu kod javnog bilježnika Ž. B. iz T. pod br. Ov-5273/09 od 23.10.2009.g. te Aneksom predugovora o kupoprodaji od 10.12.2009.g.

II. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pa se nalaže tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, ostaviti slobodnim od osoba i stvari 1. etažu 652/10000 suvlasničkog dijela č.zgr. 1547 i č. zem. 821/10 K.O. S., na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu koji se nalazi u prizemlju te zgrade, a sastoji se od dvije prostorije i to garaže (1) i ostave (3), što u naravi predstavlja jednosoban stan, označen brojem i slovom IP i zelenom bojom, ukupne površine 17,96 m2, a sve anagrafske oznake S., H. ž. 109., te isti predati u isključivi posjed tužitelja.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Protiv citirane presude u toč. II. i III. izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i obveže tužitelja da joj naknadi troškove parničnog postupka, odnosno, ista presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tvrdi da tužitelj nije postao punopravni vlasnik predmetnog stana, s obzirom na dogovor koji je postojao između njezinog prednika i tužitelja. U prilog tome svjedoči i tužbeni zahtjev tužitelja koji je odbijen u toč. I. izreke, jer ukoliko je postao punopravni vlasnik predmetnog stana, postavlja se pitanje razloga postavljanja tužbenog zahtjeva u toč. I. izreke. Također tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno presudio kada je u toč. III. izreke odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Tužitelj je uspio u dijelu tužbenog zahtjeva, koji je veće vrijednosti od usvajajućeg dijela u toč. II. izreke, pa smatra da je upravo njoj trebalo dosuditi parnični trošak u odnosu na razliku od 100.000,00 kuna.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP.

 

              Uz tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je na tuženicu prešla obveza dužnika L. Ž., koji je zahtjev odbijen kao neosnovan postavljen je i vlasnički zahtjev tužitelja radi predaje u posjed slobodne od osoba i stvari, prve etaže, odnosno, 652/10000 suvlasničkog dijela čest. zgr. 1547 i čest.zem. 821/10 k.o. S., u naravi jednosobnog stana, u površini od 17,96 m², na adresi H. ž. 109 u S..

 

              Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

 

              - da je između tužitelja i pok. L. Ž. 7. veljače 2007. zaključen Ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 51-70-70019-0 (l.s. 9);

 

              - da su iste ugovorne stranke zaključile Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine koja je solemnizirana isprava postala ovršna 7. veljače 2009. (ls. 7);

 

              - da su se ugovorne stranke suglasile da potpisani Sporazum ima snagu ovršne isprave, te je tužitelj kao vjerovnik ovlašten nakon dospijeća osigurane tražbine neposredno zatražiti prisilnu ovrhu radi predaje nekretnine, jednosobnog stana u površini od 17,96 m² (čl. 7. Sporazuma);

 

              - da je čl. 10. Sporazuma ugovoreno da, ukoliko javni bilježnik ne uspije prodati predmetnu nekretninu kao predmet osiguranja u roku od 3 mjeseca od dana kad ga vjerovnik na to ovlasti, smatrat će se da se dužnik odrekao prava tražiti prodaju, a čl. 11. Sporazuma ugovoreno da ukoliko javni bilježnik ne uspije prodati predmet osiguranja, smatrat će se da je vjerovnik postao punopravni vlasnik predmeta osiguranja;

 

              - da se tužitelj na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva uknjižio kao fiducijarni vlasnik prijeporne nekretnine na temelju rješenja Općinskog suda u Trogiru, broj Z-590/07 od 17. travnja 2007. (l.s. 22);

 

              - da L. Ž. nije podmirio navedeni dug tužitelju po njegovu dospijeću, 7. veljače 2009.;

 

              - da je L. Ž. kao prodavatelj s tuženicom kao kupcem 23. listopada 2009. zaključio Kupoprodajni predugovor kojim je tuženici prodao predmetnu nekretninu (l.s. 19).

 

              Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 – dalje: ZVDSP), utvrđeno je pravo vlasnika da od posjednika zahtijeva da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva, što može ostvariti tužbom, čije pretpostavke uređuje odredba čl. 162. ZVDSP.

 

              Pravom vlasničkom ili reivindikacijskom tužbom tužitelja o kakvoj se ovdje radi u toč. II. izreke, vlasnik neposjednik zahtijeva predaju u posjed nekretnine na kojoj ima pravo vlasništva. Na podnošenje vlasničke tužbe aktivno je legitimiran vlasnik stvari i na njemu leži teret dokaza o pravu vlasništva. Položaj tuženika ima osoba koja posjeduje tužiteljevu stvar. Protiv reivindikacijskog zahtjeva, tuženik se može braniti  prigovorima koji negiraju ili ukidaju vlasnički zahtjev, jer se njima osporava zahtjev tužitelja na povrat stvari.

 

              Po dospjelosti osigurane tražbine fiducijar je ovlašten ili unovčiti predmet osiguranja putem javnog bilježnika ili pak, ukoliko se predmet osiguranja ne uspije prodati, u roku od 3 mjeseca postaje punopravni vlasnik stvari, kako je to i u konkretnome ugovoreno odredbama čl. 6., čl. 9. i 11. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 7. veljače 2007.

 

              S obzirom na Zapisnik o posvjedočenju činjenica s potvrdom Javnog bilježnika M. R. iz S. od 3. travnja 2012. (l.s. 16), tužitelj je za cijenu koja odgovara visini osigurane tražbine, s kamatama, troškovima i porezom na promet, postao punopravni vlasnik predmeta osiguranja.

 

              Kao punopravni je vlasnik i upisan u zemljišnoj knjizi, na predmetnoj nekretnini, pa je, dakle, aktivno legitimiran na podnošenje vlasničke tužbe, ima pravo kao vlasnik neposjednik zahtijevati predaju u posjed. Naime, pravni temelj sudskog, odnosno, javnobilježničkog prijenosa prava vlasništva radi osiguranja, u konkretnome je Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine kojim je dotadašnji vlasnik stvari (L. Ž.), kao dužnik i protivnik osiguranja, s tužiteljem kao vjerovnikom i predlagateljem osiguranja, odnosno, fiducijarom, suglasno očitovao svoju volju da kao dotadašnji vlasnik (fiducijant) prenese u vlasništvo jednosoban stan u prizemlju, u površini od 17,96 m², u zgradi izgrađenoj na čest.zgr. 1547 k.o. S., a radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine i to u formi solemnizirane privatne isprave u propisanom postupku, sukladno odredbi čl. 277. st. 7. i 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 88/05, 67/08).

 

Fiducijar koji postane punopravni stjecatelj prava vlasništva ima pravo tražiti predaju stvari u posjed, kao i poduzimanje drugih radnji radi stjecanja ovlasti na slobodno izvršavanje punopravno stečenog prava vlasništva.

 

Prvostupanjski je sud stoga pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 161. st. 1. u svezi čl. 162. ZVDSP kada je obvezao tuženicu na predaju prijepora.

 

Isto je tako, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP kada je odlukom u toč. III. izreke pobijane presude obvezao stranke da svaka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

Glede žalbenog prigovora tuženice da je u toč. I. izreke uspjela u dijelu tužbenog zahtjeva koji je veće vrijednosti od usvajajućeg dijela u toč. II. izreke, za kazati je da se u dijelu tužbenog zahtjeva radi iseljenja ne radi o novčanom iznosu koji bi predstavljao točno izraženu vrijednost predmeta spora. Vrijednost predmeta spora kod takvog tužbenog zahtjeva (radi predaje u posjed) ne mora odgovarati vrijednosti nekretnine o kojoj je riječ. Prvostupanjski je sud stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, jer su parnične stranke samo djelomično (razmjerno jednako) uspjele u sporu.

 

Stoga žalba tuženice nije osnovana.

 

Na osnovi iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. II. i III. izreke.

 

U nepobijanom dijelu u toč. I. izreke, ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 9. travnja 2018.