Broj: Kž-288/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru,  kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća te Antonije Bagarić i  Darka Domšića  kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Draženke Crnković, na temelju rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-450/16-2 od 31. listopada 2016. godine o ustupanju predmeta Županijskog suda u Rijeci, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. P., zbog kaznenog djela iz čl. 148. st. 2. i 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika N. P., protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-63/14-38 od 8. lipnja  2016., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

I-Djelomično se prihvaća žalba optuženika N. P., preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se odluka o objavi prvostupanjske presude na temelju čl. 151. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (KZ/11) u dnevnom listu „N. l.“ o trošku okrivljenika N. P. u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, ukida.

 

II.- U preostalom dijelu žalba optuženika N. P. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom,  a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. N. P., zbog kaznenog djela teškog sramoćenja iz čl. 148. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (KZ/11), za koje djelo ga je osudio na novčanu kaznu u visini od 30 dnevnih iznosa, što ukupno iznosi 5.490,00 kuna. Na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda kojom je izvršenje novčane kazne odgođeno na vrijeme od jedne godine, ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 1.000,00 kuna, te naknaditi troškove privatnog tužitelja na ime nagrade i nužnih izdataka njegovog opunomoćenika, o čijoj visini će se odlučiti posebnim rješenjem, kao i materijalni trošak privatnog tužitelja u iznosu od 250,00 kuna.

 

              Na temelju čl. 151. st. 1. i 2. KZ/11 presuda će se objaviti u dnevnom listu „N. l.“ o trošku okrivljenika N. P. u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

              Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju F. O., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Zahtjevu branitelja optuženika F. O., odvjetnika iz Z. podnesenog u žalbi da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, nije udovoljeno, jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 475. st. 3. ZKP-a.

 

              Žalba optuženika je djelomično osnovana.

 

              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, žalitelj ukazuje na propust suda, koji je izmijenio činjenični opis djela iz privatne tužbe, navodeći da je za inkriminirane tvrdnje privatni tužitelj saznao nakon objavljivanja članka u „N. l,“ 13. srpnja 2013. godine, dok je u privatnoj tužbi naveden datum objavljivanja predmetnog članka 13. prosinac 2013. godine.  Istaknutom intervencijom prvostupanjskog suda o datumu kada je privatni tužitelj saznao za inkriminirane tvrdnje, proizlazi da je privatna tužba od 11. ožujka 2014. godine podnesena nakon prekluzivnog roka iz čl. 61. ZKP-a, čime je počinjena i bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP-a. Nastavno se žalbene tvrdnje odnose na činjenična pitanja i tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, koja proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Iako je točan žalbeni navod da je u izreci prvostupanjske presude naveden datum 13. srpnja 2013. godine, kao dan objavljivanja članka u „N. l.“, očito je da je u pitanju evidentna pogreška suda i omaška u pisanju, koja je krajnje nelogična, jer bi navedeno značilo da je članak u „N. l.“ objavljen prije iznesenih tvrdnji na Facebook zidu N. l., dok je i iz preslike samog članka (list 3-4 spisa) vidljivo da je objavljen 13. prosinca 2013. godine.

 

              Dakle, ocjena je ovoga suda da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalitelj, a niti koju drugu postupovnu povredu iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Žalbenim prigovorima činjenične prirode žalitelj ukazuje na pogrešnu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, koji nije prihvatio optuženikovu obranu da je, na temelju podatka o zaradi privatnog tužitelja, koji je dobio od zaposlenika P. p. U., imao ozbiljan razlog zbog kojega je povjerovao u istinitost iznesenih tvrdnji, pa ga je sud trebao osloboditi optužbe ili primijeniti odredbu čl. 148. a KZ/11, jer je kao političar i gradski vijećnik navedeno iznio u obavljanju političke djelatnosti i u javnom interesu, što mu je bila i dužnost.

 

              Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je izjava kako netko zarađuje preko 10.000,00 kuna dnevno, insinuirajući da mu je to omogućeno zbog podržavanja gradonačelnika i veze sa bivšom ravnateljicom ustanove koja ga plaća, objektivno podobna da naškodi nečijoj časti i ugledu. Optuženik se pri tome ne može pozivati ni na jedan osnov za isključenje protupravnosti, jer je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da je kao javna i politička osoba trebao postupati sa većim stupnjem odgovornosti kod iznošenja takvih činjeničnih tvrdnji, to više što je i sam u obrani naveo kako je od ravnatelja P. p. U. E. V. dobio informaciju da te tvrdnje o zaradi privatnog tužitelja nisu točne, već je točno da na temelju zaključenih ugovora sa tom ustanovom zarađuje oko 2.000,00 kuna dnevno.

 

              Kada optuženik unatoč takvoj informaciji od ravnatelja ustanove koja isplaćuje honorar privatnom tužitelju, iznosi inkriminirane činjenične tvrdnje o njegovoj višestrukoj zaradi, ispravan je i prihvatljiv zaključak suda da se takav postupak optuženika ne može opravdati javnim interesom.

 

              Stoga i ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da se pod krinkom zaštite javnog interesa ne mogu objavljivati glasine ni neprovjerene informacije, jer takav standard proizlazi upravo iz suštine javnog djelovanja.

 

              Neprihvatljive su i žalbene tvrdnje o povredi kaznenog zakona, ističući da sud nije obrazložio zašto je novi KZ/11 sa zadnjom izmjenom („NN“ br.  56/15 od 22. svibnja 2015. godine), koji je primijenio, blaži za optuženika.

 

              Radi se, naime o kaznenom djelu koje je ostalo potpuno istovjetno i nakon te izmjene, osim što je promijenjen naziv djela, što nema utjecaja na pravilnu primjenu zakona. Stoga takav propust suda ne utječe na zakonitost i pravilnost donesene odluke, kao što ni naziv djela ne utječe na to je li zakon blaži ili stroži za počinitelja.

 

              Okolnost da sud nije označio broj Narodnih novina kod navođenja Kaznenog zakona i što u zakonskom opisu djela nije naveo „računalnog sustava ili mreže“, na čemu se žalitelj nepotrebno iscrpljuje, također ne utječe na zakonitost donesene odluke, jer je sud vezan činjeničnim, a ne pravnim opisom djela (čl. 449. st. 2. ZKP-a).

 

              Dakle, ocjena je ovoga vijeća da je činjenično stanje iz pobijane presude u odnosu na odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđeno, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijeni kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 148. st. 2. i 1. KZ/11.

 

              Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik navodi da je prestrogo kažnjen, što ovaj sud ne prihvaća, obzirom da mu je izrečena novčana kazna u najnižem iznosu, čije izvršenje je odgođeno u minimalnom roku provjeravanja od jedne godine. Cijeneći dosadašnju neosuđivanost i osobna svojstva optuženika, koji, kao javna osoba sa političkim djelovanjem, mora poštivati standarde javnog djelovanja i sa znatno većim oprezom od drugih odgovorno iznositi provjerene informacije u javnost, drugostupanjski sud smatra da mu je, imajući u vidu posljedice koje je privatni tužitelj pretrpio, izrečena blaga kazna, ali ipak dostatna za ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

Odluka o troškovima kaznenog postupka zakonito je donesena na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a te je sud obrazložio visinu određenog paušalnog iznosa i pravilno, sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP-a, odlučio da će se o visini troškova privatnog tužitelja i njegovog opunomoćenika odlučiti posebnim rješenjem, protiv kojega je dopuštena žalba.

 

Međutim, u pravu je žalitelj kada ukazuje na nezakonitost odluke prvostupanjskog suda o javnom objavljivanju presude u dnevnom listu „N. l.“, pozivajući se na odredbu čl. 151. st. 1. i 2. KZ/11. Predmetno kazneno djelo počinjeno je putem računalnog sustava ili mreže na način da je optuženik na Facebook zidu N. l. iznio inkriminirane činjenične tvrdnje, koje je novinar samo prenio u „N. l.“, pa je pogrešna odluka suda o objavi presude u dnevnom tisku, jer to nije sredstvo javnog priopćavanja u kojemu je kazneno djelo počinjeno.

 

Stoga je takva odluka suda ukinuta te je u tom dijelu prihvaćena žalba optuženika i pobijana presuda preinačena na način opisan u toč. I. izreke ove presude.

 

Iz navedenih razloga na temelju čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar,  12. siječnja 2017.