Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-280/2016 Županijski sud u Bjelovaru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-280/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća te Antonije Bagarić i  Darka Domšića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Draženke Crnković, na temelju rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-450/16-2 od 31. listopada 2016. godine o ustupanju predmeta Županijskog suda u Rijeci, u kaznenom predmetu protiv optuženice P. B., zbog kaznenih djela iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženice P. B., protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-160/15 od 23. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba optuženice P. B., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu, proglasio je krivom opt. P. B., zbog dva kaznena djela klevete iz čl. 149. st. 2. i 1. Kaznenog zakona (KZ/11), počinjenih na štetu privatnih tužitelja A. M. i T. M., za koja djela joj je utvrdio novčane kazne u visini od po 14 dnevnih iznosa te ju je osudio na jedinstvenu novčanu kaznu u visini od 30 dnevnih iznosa, što čini 2.199,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od tri mjeseca.

 

              Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) privatni tužitelji se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženica je dužna platiti na ime troškova kaznenog postupka paušalni iznos od 500,00 kuna, a privatnim tužiteljima troškove opunomoćenika u iznosu od 3.425,00 kuna.

 

              Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica po branitelju A. B., odvjetniku iz V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženica oslobodi optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Odgovor na žalbu podnijeli su privatni tužitelji po opunomoćeniku M. S., odvjetniku iz Z., predlažući da se žalba optuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

              Žalba optuženice je osnovana.

 

              Ispravno se u podnesenoj žalbi ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženica putem svog opunomoćenika iznosila neistinite činjenične tvrdnje za privatne tužitelje, time što je za privatnu tužiteljicu A. M. navela „…da ima širok krug poznanika preko kojih uspijeva svoje neosnovane i nezakonite zahtjeve „oplemeniti“, a za privatnog tužitelja T. M. „da kao dipl. kriminalist radi u državnoj službi pa smatra da i on svojim utjecajem usmjerava sve pokrenute postupke u korist svoje majke, a samim tim i u svoje“.

 

              Istaknuti navodi, izneseni u žalbi protiv sudske odluke kojom je optuženica bila nezadovoljna, ne sadrže nikakve klevetničke tvrdnje, koje mogu štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja i čija bi se istinitost eventualno mogla dokazivati, već se radi o subjektivnom uvjerenju, odnosno po žaliteljici, o njezinom dojmu da bi privatni tužitelji mogli utjecati na sudske postupke koje vode s optuženicom. Takvi navodi su općeniti i neodređeni, a njihova istinitost se ni ne može objektivno dokazivati,  jer ne sadrže konkretne činjenične tvrdnje, već vrijednosnu ocjenu optuženice o eventualnom utjecaju privatnih tužitelja na blokadu njezine mirovine i sudske postupke koje međusobno vode.

 

              Stoga je u pravu žaliteljica kada ističe da činjenični opis djela ne sadrži bitna obilježja kaznenog djela klevete, time da se u konkretnom slučaju ne može raditi ni o kaznenom djelu teškog sramoćenja iz čl. 148. KZ/11, jer je biće i tog djela iznošenje ili pronošenje činjeničnih tvrdnji, koje nisu sadržane u činjeničnom opisu predmetnog djela.

 

              Izneseni navodi, kao negativni vrijednosni sudovi, mogu biti uvredljive naravi, ali su ovdje sadržani u žalbi koju je optuženica, po opunomoćeniku, podnijela protiv sudske odluke, u namjeri da zaštiti svoja prava za koja smatra da su joj povrijeđena, a ne u namjeri vrijeđanja privatnih tužitelja, što isključuje i kazneno djelo uvrede iz čl. 147. KZ/11.

 

              Dakle, ocjena je ovoga vijeća da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pogrešno utvrđeno, zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu optuženice i pobijanu presudu ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

 

              U ponovnom postupku sud će izvesti sve potrebite dokaze i nakon njihove savjesne i sveobuhvatne analize, ponovno ocijeniti postojanje kaznene odgovornosti optuženice, vodeći računa o primjedbama i stajalištima iznesenim u obrazloženju ove odluke te će donijeti novu zakonitu odluku.

 

              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. i čl. 484. st. 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar,  12. siječnja 2017.

Copyright © Ante Borić