Broj: K-243/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zlataru, po sucu toga suda Jasmini Pižir Mataija, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Latin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. P. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1.  Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11) na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, posl. br. K-DO-166/2015 od 15. lipnja 2015. godine, izmijenjene 27. lipnja 2016.,  nakon javne rasprave zaključene dana 06. listopada 2016 g. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zlataru, M. Č. H., optuženika uz braniteljicu u zamjeni A. u S., odvjetnicu iz Z. i oštećenika

 

p r e s u d i o   j e

 

Temeljem članka 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08)

 

optuženik               R. P., OIB: …, sin M. i B., rođene H., rođen … u Z., s prebivalištem u P., Hrvat, državljanin RH-e, pismen sa završenom SSS, konobar, zaposlen u restoranu „P.“ iz K., s mjesečnom plaćom u iznosu od 4.000,00 kuna, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, vojsku nije služio, vodi se u VE Ureda za obranu K., neosuđivan, nalazi se na slobodi,

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

da bi:

           - dana 22. travnja 2015. oko 14,30 sati u K., na parkirališnom prostoru ispred trgovine „S.“, a nakon što mu se J. G. obratio riječima: „što me pratiš tko me vozi“, u nakani da imenovanog teško tjelesno ozlijedi, stisnutom šakom ga udario u glavu, a uslijed kojeg udarca je ovaj pao na tlo, gdje ga je optuženik R. P. nogom nastavio udarati po tijelu, te je s napadom prestao tek kada se u isti umiješao M. Š. govoreći mu da prestane, čime je J. G. nanio tjelesne ozljede u vidu rane razderotine s oguljotinom u području lijevog ručnog zgloba sa strane dlana, višeiverni prijelom donjeg kraja lijeve palčane kosti s pomakom, te prijelom donjeg kraja lijeve lakatne kosti, a koje u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

 

           d a k l e, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

 

         pa da bi time, počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona (KZ/11).

 

Temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. toč. 1-5. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru uvodno citiranom optužnicom tereti optuženika da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom na način i  pod uvjetima kako je to činjenično i pravno opisano u izreci  presude.

 

Pozvan na očitovanje o navodima optužbe optuženik je izjavio da se ne smatra krivim. Iznoseći obranu naveo je da je na povratku s posla svratio u trgovinu, a u neposrednoj blizini trgovine nalazi se i jedan lokal. Kada je izlazio iz trgovine istovremeno je iz obližnjeg lokala izašao oštećeni J. G. koji ga je ugledavši ga počeo vrijeđati i psovati, na način da mu je psovao majku, nazivao ga lopovom i slično, a on mu je uzvratio tako što mu je rekao da ga ostavi na miru i da ne želi nikakve konflikte i svađe s njime. Optuženik je nadalje naveo da je otvorio vrata svog vozila i stavio stvari u vozilo te se sjeća da je J. bio pijan i da je teturao.  Nakon što je stavio stvari u auto u isti je sjeo, oštećenik je stajao kod vozačevih vrata i pao je u trenutku kada je optuženik vrata otvorio, a on se pomaknuo i u tom trenutku je pao. Pao je na stražnjicu, posjeo se, nije vidio da bi se oštećenik tom prilikom ozlijedio. Optuženik je nadalje naveo kako je nakon toga napustio parkiralište, a da je oštećenik inače kada popije sklon sukobima. Optuženik je  naveo i kako je oštećenik bio u društvu  M. Š., ali je isti hodao ispred oštećenika i nije mogao vidjeti kada je isti pao.

U bitnome na identičan način optuženik je iskazivao i pred državnim odvjetništvom.

 

Tijekom postupka ispitani su svjedoci i vještaci, te je pročitana dokumentacija u spisu: prijava Opće bolnice Z. i podaci Zavoda za hitnu medicinu (list 6-7), povijest bolesti sa medicinskom dokumentacijom (list 8-11), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 12-13), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. D. M. (list 28-30), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika uz pregledavanje DVD snimke prvog ispitivanja okr. (list 39-42), zapisnik o ispitivanju oštećenika (list 51-53), iskazi svjedoka M. Š. (list 54-56), oštećenika J. G. (list 90-91), M. Š., D. P., J. P., V. L. (list 96-100), S. Š. (list 102-103), nalaz i mišljenje vještaka toksikologa dipl. ing. Z. K. (list 106-107), kao i iskazi vještaka Z. K. i vještaka P. B. (list 110-112).

Na kraju je pročitan izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list 83 spisa).

 

Nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sud smatra da nije utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavljaju na teret na način kako se to opisuje u optužnici.

 

Nesporno je da su se inkriminiranog dana optuženik i oštećenik susreli ispred trgovine na parkirališnom prostoru, kao i da je između njih došlo do verbalne komunikacije. Nesporno je i da je oštećenik toga dana konzumirao alkohol, da je bio u društvu M. Š., kao i da je zadobio opisane ozljede. Navedena utvrđenja sud temelji na svim materijalnim i personalnim dokazima.

Sporno je da li je optuženik oštećenika šakom udario u glavu, da li je isti uslijed udarca pao i da li ga je nakon toga optuženik nastavio udarati, te da li su uslijed takvog ponašanja optuženika nastupile opisane ozljede na strani oštećenika.

Radi utvrđenja spornih okolnosti ispitani su svjedoci i vještaci.

 

Oštećenik J. G. opisujući inkriminirani događaj naveo je kako je bio u društvu M. Š. s kojim je otišao na piće, a prema svom sjećanju konzumirao je dva gemišta i dva piva. Kad su krenuli kući primijetio je kako optuženik hoda iza njega pa mu se obratio riječima “zašto me pratiš, kaj me paziš tko mene vozi”. Na te riječi optuženik je reagirao na način da ga je udario u glavu, desnom rukom u predjelu sljepoočnice, a uslijed čega je on pao na pod gdje ga je optuženik još nogom udario u međunožje i po lijevoj ruci, zapravo ga je cipelario, a on se branio.  Oštećenik je naveo da je optuženik u odnosu na njega stajao njemu iza leđa, no kada ga je upitao zašto ga prati oštećenik se okrenuo prema njemu i tada ga je optuženik udario. Sve je to vidio M. Š. koji je bio u neposrednoj blizini, možda udaljen dva metra, ali mu nije priskočio u pomoć jer se nije želio miješati. Oštećenik je nadalje naveo  kako je nakon toga optuženik svojim autom pobjegao, a M. Š. je pozvao policiju i hitnu pomoć. Pozvan da objasni razliku u svom iskazivanju u odnosu na to tko je pozvao policiju oštećenik je naveo kako se prisjeća da je imao mobitel s kojeg je pozvao policiju. I nakon što mu je predočena medicinska dokumentacija oštećenik je tvrdio da je od optuženika dobio udarac u glavu stisnutom šakom, a bez obzira što je toga dana konzumirao alkohol nije se osjećao pijano. Također je naveo i kako je s optuženikom već 15-ak godina u sukobu, odnosno s njegovim roditeljima, a sukobi su imovinske prirode. Osporio je da bi itko osim M. Š. bio prisutan događaju.

 

Svjedok M. Š. potvrdio je da je inkriminiranog dana bio u društvu oštećenika koji ga je zamolio da ga odveze u dućan i na groblje, nakon čega su svratili na piće gdje su se zadržali dvadesetak minuta. Kada su krenuli prema vozilu sjeća da je on hodao ispred oštećenika prema svom autu i nije čuo nikakav razgovor, niti mu je poznato što se dogodilo, odnosno nije vidio udarac već samo oštećenika pored optuženikovog auta, imao je krvavu ruku koju mu je zamotao papirnatom maramicom, posjeo ga je na stolac u blizini jedne garaže i čekao da dođe hitna pomoć. Kada su svjedoku predočeni dijelovi njegovog iskaza koji je dao pred državnim odvjetništvom te je pozvan da pojasni različitost svog iskaza isti je naveo kako je šećerni bolesnik pa je moguće da je zaboravio i da se zapravo ne sjeća više kako se događaj zbio, sjeća se samo oštećenika na podu pored auta. Također je naveo i kako optuženik nije čekao dolazak hitne pomoći već se udaljio svojim vozilom. Pozvan da pojasni zašto se optuženiku obratio riječima isti je naveo kako je vidio da oštećenik krvari po ruci, a na pitanje da li to onda znači da je vidio udarac svjedok je izjavio da je vidio kada se oštećenik pokušao pridići, a optuženik ga je udario po ruci nogom.

Ispitan pred državnim odvjetništvom svjedok je bitnim okolnostima drugačije iskazivao na način da je čuo kako se oštećenik obratio optuženiku riječima “što me pratiš tko me vozi”, na te se riječi okrenuo i vidio kako optuženik udara oštećenika šakom u glavu uslijed čega je oštećenik pao na pod gdje ga je optuženik nastavio cipelariti. Između ostalog naveo je kako je vidio da je optuženik udario oštećenika u prepone i lijevu ruku. Izrijekom je zanijekao da bi oštećenik pao na pod uslijed otvaranja vrata auta. Svjedok D. P. naveo je kako nema nikakvih saznanja o događaju jer istom nije bio prisutan, a poznato  mu je samo da je oštećenik u sukobu sa svima. Na identičan način iskazivao je i svjedok J. P. .

 

Svjedok V. L. naveo je pak da mu je inkriminirani događaj poznat jer živi u neposrednoj blizini trgovine te je toga dana bio u svome dvorištu i kroz živicu gledao što se događa. Poznaje i optuženika i oštećenika. Od samog mjesta bio je udaljen oko 6 metara. Oštećenik je bio pijan i rukama se naslonio na optuženikovo vozilo, pa je u trenutku kada je optuženik krenuo pao na pod. Svjedok je naveo kako ni u jednom trenutku nije vidio da bi optuženik udario oštećenika, a nakon što se optuženik udaljio on je izašao iz svog dvorišta na parkiralište gdje je bio i M. Š. koji ga je mogao i vidjeti i čuti kada je razgovarao s oštećenikom. Također je naveo i kako je bila prisutna i konobarica iz kafića, a na više puta ponovljena pitanja naveo je kako je oštećenik bio pijan.

 

Svjedokinja S. Š. navela je kako nema saznanja o samom događaju već se sjeća kako je kada je došla na posao u popodnevnu smjenu pred kafićem vidjela J. G. kako stoji i da je krvario iz ruke. S njim u društvu je bio i M. Š., a kasnije je došao i susjed kojeg zna po imenu V. . Opisujući kako je izgledao i kako se ponašao oštećenik svjedokinja je navela da je bio pijan jer se pridržavao naslonjen na ogradu, te je psovao i vikao, a po čuvenju zna da je agresivan, sklon psovanju i vrijeđanju osobito kada popije. Svjedokinja je također navela kako nije vidjela optuženika kada je došla na posao kojeg inače poznaje.

 

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka spec. sudske medicine dr. D. M. proizlazi da su sve ozljede nastale padom na lijevu stranu tijela uz dočekivanje na dlan ispružene ruke, ali se na temelju ozljeda ne može zaključiti o razlozima pada, pa je pad mogao biti posljedica djelovanja druge osobe, ali je do pada moglo doći i bez takvog djelovanja.

Stanje alkoholiziranosti doprinijelo je vjerojatnosti pada. Nisu utvrđene ozljede koje bi bile posljedica eventualnih udaraca. Čak i da je dobio udarac u području ruke ili genitalija kako je to on opisao liječniku radilo bi se o posve slabom udarcu koji nije doveo do ozljeđivanja. Sve ozljede utvrđene kod oštećenika predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

Dr. P. B., stalni sudski vještak spec. sudske medicine ispitan na raspravi u cijelosti je potvrdio nalaz dr. M., pa je između ostalog naveo kako nema dokaza u medicinskoj dokumentaciji da bi oštećenik zadobio udarac u području glave, barem ne udarac koji bi ostavio vidljivu vanjsku ozljedu, no i udarac koji ne bi ostavio vidljivu vanjsku ozljedu mogao bi dovesti do pada zbog gubitka ravnoteže. Također je naveo kako nema dokaza odnosno tragova da bi oštećenik dobio udarac nogom u tijelo, kao što je naveo i da nije moguće da takav udarac ne ostavi trag na tijelu. Vještak je također naveo i time potvrdio pisani nalaz da su sve ozljede mogle nastati pri bilo kakvom padu, pa tako i padom uslijed teturanja, kao i da su sve opisane ozljede mogle nastati bez ikakvog djelovanja druge osobe.

 

Vještak toksikolog dipl. ing. Z. K. kako u pisanom nalazu, tako i u usmenom izlaganju, a koje temelji na podacima u spisu zaključuje da s obzirom na raspoložive podatke za pretpostaviti je da se oštećenik u vrijeme inkriminacije nalazio u teško pijanom stanju, a koje stanje kod većine ljudi dovodi do sve češćeg i duljeg gubitka svijesti, a što na kraju dovodi do potpunog nestanka inetelektualnih funkcija i moguće nesvjestice. Osobe u takvom stanju teško su kontaktibilne, svijet misli im je kao između sna i jave, a zbog negativnog djelovanja alkohola na centar za ravnotežu takve osobe ne mogu održavati ravnotežu, što se manifestira njihovim nepredvidljivim kretanjem u smislu teturanja, zastajkivanja i padova.

 

Pisani nalazi i mišljenja, kao i usmena izlaganja vještaka u cijelosti su prihvaćena kao jasna i višestruko argumentirana, dana od strane stručnih osoba nezainteresiranih za ishod postupka.

Kada se navedena utvrđenja povežu sa dokumentacijom u spisu i iskazima svjedoka za sud je nesporno da je oštećenik bio jako alkoholiziran u vrijeme inkriminiranog događaja, zbog koje okolnosti nema pravu sliku slijeda događaja, pa samim time istu ne može vjerodostojno ni reproducirati. Slijedom čega iskaz oštećenika se ocjenjuje nevjerodostojnim, neuvjerljivim i suprotnim utvrđenjima vještaka, medicinskoj dokumentaciji i iskazu svjedoka V. L. i  svjedokinje S. Š.

 

Analizirajući iskaze ispitanih svjedoka sud je utvrdio da su jedini očevici samog događaja svjedok M. Š. i V. L., dok ostali ispitani svjedoci nemaju neposrednih saznanja, niti su vidjeli događaj.

Iskazi svjedoka M. Š. i V. L. u bitnim okolnostima se razlikuju.

 

Iskaz svjedoka M. Š. prihvaćen je samo u nespornim dijelovima, dok se u preostalom dijelu ocjenjuje neuvjerljivim, nedosljednim, tendencioznim i suprotnim obrani i iskazu svjedoka V. L., te utvrđenjima vještaka.

Ispitan pred državnim odvjetništvom svjedok je izrijekom naveo kako je vidio da je optuženik udario šakom u glavu oštećenika i da je isti od tog udarca pao na pod gdje ga je optuženik nastavio udarati po tijelu i u prepone. Također je naveo i kako se uslijed toga obratio optuženiku riječima “R. ne valja ti posao, pusti ga na miru”. Nadalje je naveo i kako nije vidio da bi oštećenik u bilo kojem trenutku bio naslonjen na vozilo optuženika. Na raspravi je iskazivao potpuno drugačije, a kad mu je predočen njegov raniji iskaz isti je izjavio kako se ne sjeća događaja, kako je šećeraš i moguće je da je već zaboravio događaj. Također je i u odnosu na alkoholiziranost oštećenika izjavljivao drugačije od V. L. i S. Š., a čiji iskazi su u tom dijelu sukladni medicinskoj dokumentaciji i utvrđenjima vještaka.

Slijedom navedenog iskaz svjedoka M. Š. ocjenjuje se nedosljednim, nesukladnim utvrđenjima  vještaka i iskazima drugih svjedoka, te tendencioznim. Životno je neuvjerljivo i neprihvatljivo da u slučaju da je doista vidio događaj na način kako ga je opisao ne bi pritekao u pomoć oštećeniku, pokušavajući ga obraniti  ili pak barem pozvati pomoć obzirom se sve odvijalo u neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta i trgovine. Neuvjerljiv je i dio iskaza u kojem  pokušava opravdati nedosljednost iskazivanja svojom bolešću. Naime, u slobodnom iskazivanju ni u jednom trenutku nije dao do znanja da se ne sjeća događaja ili da ima zdravstvenih problema. Iskazivao je bez prekida, kontinuirano sve dok mu nije ukazano na različitost.  Nadalje prema vlastitom kazivanju kretao se ispred optuženika i oštećenika pa nije logično da je mogao vidjeti ono što se događa iza njega.

 

Jednako tako sud ne prihvaća iskaz oštećenika smatrajući ga tendencioznim i nepotvrđenim u provedenim dokazima. Neuvjerljivo je da bi se oštećenik tako slikovito prisjećao događaja obzirom na svoje stanje alkoholiziranosti koja proizlazi iz medicinske dokumentacije, utvrđenja vještaka i svjedoka očevidaca. Stoga njegov iskaz procjenjuje usmjerenim na utvrđivanje optuženikove krivnje pod svaku cijenu čiji je motiv u dugogodišnjim imovinskim prijeporima između oštećenika i optuženikove obitelji. Da je upravo oštećenik sklon verbalnom nasilju potvrdili su svi ispitani svjedoci.

Nasuprot iskazu oštećenika i svjedoka M. Š. u cijelosti je prihvaćen iskaz V. L. koji je neposredni očevidac, a čija se zapažanja u potpunosti poklapaju s pisanom dokumentacijom i utvrđenjima vještaka. Jednako tako prihvaćen je i iskaz svjedokinje S. Š. u opsegu njezinih saznanja.

 

Obrana optuženika također je prihvaćena kao jasna, dosljedna, neposredno uvjerljiva i potvrđena iskazom svjedoka V. L. i  utvrđenjima vještaka.

 

Slijedom svega naprijed navedenog nije utvrđeno da je optuženik oštećenika šakom udario u glavu, da je isti uslijed tog udarca pao na pod, kao što nije utvrđeno ni da bi ga optuženik na podu nastavio udarati. Ničim nije dokazano da je oštećenik zadobio opisane i utvrđene ozljede postupanjem optuženika. Stalni sudski vještak ispitan na raspravi jasno je iskazao da su opisane ozljede mogle nastati padom uslijed teturanja oštećenika koji se nalazio u teško pijanom stanju, a takvo stanje potvrdili su svjedoci V. L. i S. Š. Vještak je također jasno naveo kako su sve ozljede mogle nastati bez ikakvog djelovanja druge osobe.

U kaznenom postupku mora se na nedvojben i pouzdan način dokazati da je optuženik počinio djelo na način kako mu se to optužnicom i stavlja na teret, a  što je u konkretnom slučaju izostalo. Kada postoji i najmanja sumnja sud je dužan primijeniti načelo in dubio pro reo, a što je u konkretnom slučaju i učinio.

Slijedom iznijetog presuđeno je kao u izreci, a troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U Zlataru, 6. listopada 2016.