Broj: K-1038/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivane Kanaet Samardžić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milene Rogošić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. R. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), na temelju optužnice ODO u Splitu br. K-DO-541/13 od 21. listopada 2013.g., nakon održane javne rasprave 21.veljače 2017.g. u prisutnosti višeg savjetnika ODO u Splitu Maria Bakote, okrivljenika J. R. i branitelja D. S., odvjetnika u S., a presude objavljene 24. veljače 2017.g.,

 

p r e s u d i o   j e

 

OKRIVLJENIK:               J. R.,  OIB:…….., sin I. i I. R., rođ. S., rođen …..  u S., s prebivalištem u S., T. P. 27, Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, pismen, sa srednjom stručnom spremom, elektromehaničar, srednjeg imovnog stanja, vlasnik osobnog vozila marke "VW Passat" proizvedenog 2002.g., zaposlenog kao zaštitara u zaštitarskoj agenciji "S…" s mjesečnim primanjima od 4.000,00 kn, neosuđivan, nalazi se na slobodi, ne vodi se drugi kazneni postupak,

 

k r i v   j e

 

              što je 20.  travnja 2013.g. u 19,55 sati u S., upravljajući osobnim vozilom marke "Fiat" tipa "Fiorino" registarske oznake i broja ……..  zapadnom kolničkom, a lijevom prometnom trakom ulice V. iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada postupio protivno odredbama čl. 59. st. 1. toč. 1. i čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( "Narodne novine" br. 67/08, 48/10 i 74/11),tako što po dolasku pred raskrižje s V. ulicom i L. ulicom nije obratio pozornost na pješaka Ž. L. koji se nalazio na kolniku U. V. te se zadržavajući pravac nastavio kretati prema raskrižju, iako je za njegov pravac kretanja na semaforu kojim se upravlja prometom na tom raskrižju  bilo upaljeno crveno svjetlo, svjestan da time može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i pristajući na to, pa je uslijed takve vožnje prednjim desnim dijelom svoga vozila naletio na pješaka Ž. L. i oborio ga na kolnik, a od kojeg je udarca i pada imenovani zadobio prijelom lijeve bedrene kosti, prijelom baze lubanje s krvarenjem nad tvrdom moždanicom, sadržaja zraka u desnom prsištu i iščašenje desnog ramena, a koje ozljede su teške tjelesne ozljede,

 

              dakle, ako sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

 

              čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti cestovnog prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. KZ/11.

 

              Stoga se okrivljenik J. R., na temelju čl.227. st.1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

Potom se, temeljem čl. 56. KZ/11, okrivljeniku J. R. izriče

              UVJETNA OSUDA

s time da se prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine računajući od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

              Na temelju čl. 148. ZKP/08 dužan je okrivljenik  J. R. na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos od 2.000,00 (dvijetisućekuna) kuna na ime provedenog sudsko medicinskog vještačenja, iznos od 2.764,00 (dvijetisućesedanstotinaišezdesetčetirikune) kune na ime provedenog prometno tehničkog vještačenja, iznos od 240,00 (dvjestočetrdesetkuna) kuna na ime podvoznog troška svjedokinja  te iznos od 500,00 kuna (petstotinakuna) na ime paušalne svote.

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod br. K-DO-541/13 od 21. listopada 2013.g. protiv okrivljenika J. R. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. KZ/11.

 

Na raspravi održanoj 18. listopada 2016.g., a koja je održana u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika, na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08, pročitano je okrivljenikovo očitovanje o optužnici s rasprave od 13. travnja 2016.g. kada je naveo kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

U svojoj obrani iznijetoj na raspravi od 21.  veljače 2017.g. okrivljenik je  iskazivao jednako kao i pred ODO u Splitu pa je tako naveo kako kritične prigode nije prošao kroz crveno svjetlo, kako je i prije utužene prigode često vozio tim pravcem nekoliko godina i to više puta dnevno u okviru obavljanja svog posla budući je vozio službeno vozilo na toj relaciji. Tu cestu da su koristili jer je manje prometna i tamo nisu očekivali pješake jer nema pješačkog prijelaza. Predmetne prigode kada se dogodila nesreća da je bila noć, na vozilu da su bila uključena oborita svjetla. Kada se vozilom približavao semaforu da je uočio dva vozila na semaforu koja su čekala crveno svjetlo, a kada je došao bliže da se upalilo zeleno svjetlo pa je dao gas odnosno ubrzao. Tada da je uočio kako je bilo vozila iz suprotnog smjera. Kako ne može sa sigurnošću reći da je uočio ljude na "otoku" jer da je gledao cestu. Svakako nakon nesreće da je vidio ljude na "otoku".

Istaknuo je da je oštećenik, nakon prolaska dvaju vozila koja su čekala zeleno svjetlo, odmah krenuo na cestu i da je on svirao, ali da oštećenik na to nije uopće reagirao s tim da se okrivljenik nije mogao očitovati koliko je oštećenik bio izašao na cestu kada ga je uočio.

Da se on malom brzinom bez gasa približavao raskrižju budući je vidio kako dva vozila čekaju da im se upali zeleno svjetlo, a kada su oni krenuli i kada im se upalilo zeleno svjetlo da je i on ubrzao. Čim su ta dva vozila ispred njega krenula da je oštećenik zagazio na cestu.

Upitan o osobnim prilikama i zaposlenju okrivljenik je naveo kako je i dalje zaposlen u zaštitarskoj agenciji S. te da živi s roditeljima.

Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci A. J., A. S. i stalni sudski vještak za promet dipl. ing. V. U..

 

U dokazne svrhe pregledan je zapisnik o očevidu MUP-a zajedno sa situacijskim planom i fotodokumentacijom očevida prometne nesreće ( list 2-24 spisa ), zapisnik MUP-a o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika ser. broj 917621 ( list 32 spisa ), nalaz i mišljenje provedenog toksikološkog vještačenja za oštećenika Ž. L. od strane Centra od 30. travnja 2013.g. (list 34-37 spisa ), liječnička dokumentacija za oštećenika ( list 38-39 spisa ), suglasnošću stranaka pročitano je prometno tehničko vještačenje izrađeno od strane stalnog sud. vještaka dipl. ing. V. U. od 22. kolovoza 2013.g. ( list 72-83 spisa ), suglasnošću stranaka pročitano je sudsko medicinsko vještačenje izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka dr. A. A. od 6. rujna 2013.g. ( list 86 i 86 A spisa), liječnička dokumentacija za oštećenika ( list 87-94 spisa ), pročitani su iskazi oštećenika Ž. L. i svjedoka A. Š. s rasprave ovog suda od 5. srpnja 2016.g. ( list 116-117 spisa ).

Na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika iz kojeg je razvidno da isti nije osuđivan ( list 114) i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika iz kojeg je razvidno da isti nije osuđivan ( list 112).

              Sud je primijenio kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela ( NN 125/11, 144/12) budući Zakonom o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ( NN 56/15 i 61/15) koji je stupio na snagu nakon počinjenja ovog kaznenog djela nije došlo do nikakve izmjene u odnosu na Kazneni zakon koji je primijenjen.

 

              Po ovako okončanom dokaznom postupku sud je prosuđivao kako obranu okrivljenika  tako i sve ostale dokaze izvedene tijekom postupka te je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je to i navedeno u izreci ove presude.

 

Budući se okrivljenik očitovao kako se ne smatra krivim za predmetno kazneno djelo te je negirao učin to je sud krenuo od izlaganja nespornih činjenica.

 

Nije bilo sporno da je okrivljenik utužene prigode upravljao osobnim vozilom marke Fiat Fiorino zapadnom kolničkom, a lijevom prometnom trakom ulice V. iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada te da je po dolasku na raskrižje s V. i L. ulicom oborio pješaka Ž. L. koji se nalazio na kolniku ulice V..

 

Nije bilo sporno da je oštećenik Ž. L. prije sraza poduzeo radnju prelaska  ceste iako na tom dijelu ceste nije bilo pješačkog prijelaza odnosno istome je bio zabranjen prijelaz ceste kao pješaku.

 

Nije bilo sporno ni da je u predmetnoj prometnoj nesreći oštećenik zadobio teške tjelesne ozljede i to prijelom lijeve bedrene kosti, prijelom baze lubanje s krvarenjem nad tvrdom moždanicom, sadržaj zraka u prsištu i iščašenje desnog ramena a kako je to naveo stalni sudski vještak sudske medicine dr. A. A. u svom stručnom vještvu od 06. rujna 2013.g. ( list 86-86A).

 

 

Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi jest je li okrivljenik upravljajući svojim vozilom prekršio odredbe iz čl. 59. st.1. toč. 1. i čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prošao kroz crveno svjetlo na raskrižju pri tome ne obraćajući pažnju na pješaka Ž. L. koji se nalazio na kolniku zbog čega je došlo do naleta vozila na oštećenika odnosno do predmetne prometne nesreće u kojoj je oštećenik teško tjelesno ozlijeđen.

 

Čl. 59. st. 1. toč. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da na raskrižju i na drugom mjestu na kojem se upravlja prometnim uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima ( semaforima ili drugim uređajima), prometna svjetla za sudionike u prometu znače:

1. "crveno svjetlo – zabrane prolaska"

 

              Čl. 38. st 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik.

 

              Tijekom postupka saslušan je oštećenik Ž. L. kao i svjedoci očevici događaja M. F., A. Š., A. J. i A. S..

 

              Oštećenik Ž. L. naveo je pred ODO u Splitu i na raspravi kako se utužene prigode nalazio na otoku na velikom križanju ulice V. i L. ulice, da je želio proći cestu odnosno ulicu V. gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza i ići prema V. ulici. Naveo je kako je te večeri popio par pića kao i da se kretao otežano jer se oporavljao od loma noge. Kada je započeo s prelaženjem ceste da je vidio jedan automobil u daljini koji se polagano kretao prema raskrižju te da je mislio da će uspjeti prijeći cestu prije nego taj automobil dođe do križanja. Kada se približio središnjoj liniji kolničke trake ulice V. da je taj automobil kojeg je prethodno uočio znatno ubrzao svoje kretanje i jako mu se približio. Kada je vidio da bi ga automobil mogao zahvatiti da je zastao, a vozač da se dao ulijevo kako bi ga izbjegao, ali da u tome nije uspio pa ga je prednjim desnim dijelom vozila udario u lijevu nogu i odbacio na asfalt gdje je udario glavom i ramenom i izgubio svijest. Oštećenik je naveo kako ga vozač nije nakon nesreće kontaktirao.

 

Na raspravi je oštećenik još dodao što se tiče kaznenog progona okrivljenika da se ne bi o tome očitovao i u tom smislu odluku da prepušta sudu, da je podigao tužbu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu za naknadu štete protiv osiguravajućeg društva G. H.. Oštećenik je odgovorio na postavljeno pitanje kako je vidio da je crveno svjetlo na semaforu za vozače, da je te večeri konzumirao alkohol, da je prethodno imao lom noge i to lijeve noge koja mu je i te prigode stradala i da je imao šipku u nozi pa i nije mogao potrčati. Kako je vidio da iz suprotnog pravca idu vozila i da nitko nije računao da će predmetno vozilo naletjeti, da su dvije djevojke krenule preći cestu s njim, ali da nisu prešle. Da je on upitao dvije djevojke prije prelaska ceste je li upaljeno svjetlo za prijelaz, a one da su potvrdno odgovorile. Da je odlučio to pitati djevojke iako je vidio da je crveno svjetlo za vozače. Da su se te dvije djevojke nalazile prije prijelaza ceste iza njega pa da su stale do njega na otoku, da su se pomakli metar, dva kako bi mogli vidjeti koje je svjetlo na semaforu.

              Svjedok A. Š. pred ODO u Splitu i na raspravi naveo je kako je utužene prigode bio u vozilu s kolegom J. R. i to u službenom vozilu društva Z. S. gdje rade kao zaštitari. Da su se kretali ulicom V. prema raskrižju s V. i L. ulicom. Kako se sjeća da je vidio kako je na semaforu na predmetnom raskrižju za njih bilo upaljeno zeleno svjetlo, a negdje 10-15 metara prije dolaska na semafor kako je uočio jednu mušku osobu i dvije ženske osobe da stoje na prometnom otoku s njihove desne strane. Da je kolega R. autom možda prešao još 2 metra kada je muška osoba naglo počela prelaziti cestu na semaforu iako na tom mjestu nema obilježenog pješačkog prijelaza. U trenutku kada je oštećenik počeo prelaziti cestu kako se sjeća da je za njihov smjer kretanja još uvijek bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, da se sjeća kako je tada promislio zašto bi čovjek prelazio cestu na njihovo zeleno svjetlo.

 

Svjedok je još naveo da je tada okrivljenik počeo naglo kočiti i manevrom ulijevo zaobići oštećenika koji se nalazio po sredini njihove desne trake, ali da se oštećenik nastavio kretati te da je došlo do sraza. Na raspravi je svjedok kazao kako je samo oštećenik počeo prelaziti cestu, a dvije djevojke da su ostale iza semafora, na tom "otočiću".

Na pitanje branitelja je li se oštećenik nalazio na "otoku" zajedno sa ženama svjedok je naveo da je oštećenik bio ispred semafora, okrivljenik da je pokušao učiniti sve što je mogao ,ali obzirom da su vozila išla iz suprotnog smjera da je mogao napraviti ili frontalni sudar ili ovo što je učinio. U njihovom pravcu kretanja ispred njih da su prošla dva vozila, ali i iz suprotnog pravca kretanja da su prošla dva ili tri vozila dok se to odvijalo.

 

Što se tiče predmetne dionice da on i kolega svako drugu, treću večer nakon što pokupe novac u C. centru prolaze tom dionicom kako bi izbjegli gužvu iz C. centra koja se događa u tom vremenu, tako da im je ta dionica itekako poznata. Da je okrivljenik kada je uočio pješaka davao i zvučni i svjetlosni signal pješaku.

 

Vozila koja su bila u suprotnom smjeru da su  išla prema njima iz L. ulice za P. V.. Da su oni iz ulice V. trebali skrenuti u V. gdje idu do PBZ-a.

 

              Svjedok M. F. pred ODO u S. i na raspravi naveo je kako je utužene prigode sjedio na klupi na balotalištu na uglu ulice V. i L. ulice. Da je promatrao promet ispred sebe i u jednom trenutku uočio kako se za vozače koji dolaze iz pravca K. ulicom V. upalilo crveno svjetlo na semaforu, a vozačima iz pravca C. C. O. na V. ulici zeleno svjetlo.

 

              Kako nije čitavo vrijeme obraćao pažnju na mjesto prometne nesreće, da nije jasno vidio trenutak u kojem je oštećenik oboren, ali da je odmah okrenuo glavu kada je začuo udarac. U tom trenutku da je vidio oštećenika kako pada na tlo, a da se pored njega zaustavilo vozilo zaštitarske agencije Z. S.. To da se odvilo u svega par sekunda i čitavo vrijeme na semaforu na izlazu iz ulice V. da je bilo crveno svjetlo. Svjedok je napomenuo kako crveno svjetlo na tom semaforu inače traje jako dugo te da ponekad vozači prođu križanje iako im nije upaljeno zeleno svjetlo.

 

              Svjedok je istaknuo kako je uočio da okrivljenik nakon izlaska iz vozila nije pokazivao interes za oborenog pješaka već da je stalno razgovarao na mobitel što je njega osobno uznemirilo.

 

Na raspravi je svjedok još dodao kako se ne može sjetiti je li čuo zvučni signal odnosno trubu, da je gledao ispred sebe put križanja i ono što mu je poznato i čega se sjeća jest da su vozila iz pravca C. centra krenula prije udarca. Da je on perifernim vidom uočio trenutak sraza.

Kako je on uočio crveno svjetlo na semaforu za P. K. iz smjera K. nakon što je čuo udarac i vidio kako se oštećenik nalazi na kolniku. Da on prije sudara nije vidio koje bi bilo svjetlo na semaforu iz pravca K..

 

              Svjedokinja A. J. saslušana pred ODO u Splitu i na raspravi je navela kako se te prigode s cimericom A. S. nalazila na otoku između L. ulice i ulice V. gdje su namjeravale prijeći ulicu iako na tom mjestu nema označenog pješačkog prijelaza, ali da postoji semafor za vozila. Da su one odlučile sačekati crveno svjetlo za vozila kako bi sigurno prešle cestu, da se s njima na otoku nalazio oštećenik koji je također namjeravao prijeći cestu u istom smjeru kao i njih dvije.

 

              Da je zamijetila jednog mladića koji je sjedio u blizini balotališta koje se nalazilo nasuprot otoka. Da su njih dvije započele s prelaskom ceste kada se upalile crveno svjetlo za vozila, ali da su se ubrzo potom vratile na otok jer da su uočile jedno vozilo koje se kretalo iz pravca K. južnom kolničkom prometnom trakom, a sjevernom kolničkom ulice V..

 

              Da je navedeno vozilo jurilo i kako se njoj činilo da se isto vozilo nije imalo namjeru zaustaviti pa da su zbog toga ona i cimerice procijenile kako se moraju vratiti na otok. Međutim da se oštećenik koji je s njima započeo prelaženje ceste nastavio kretati i u jednom trenutku da ga je oborilo to vozilo.

 

              Da ona nije čula nikakvo kočenje već da je vidjela kako je vozač pokušao zaobići pješaka. Da je Hitnu pomoć nazvao mladić koji je sjedio u blizini. Svjedokinja je istaknula kako je okrivljenik u jednom trenutku izašao iz vozila ali da se nije približavao ozlijeđenom pješaku već da je njoj samo u prolazu dobacio kako nema šanse da je bilo crveno svjetlo.

 

              Svjedokinja je navela kako sa sigurnošću može reći da je bilo na semaforu upaljeno crveno svjetlo i u trenutku kada su ona i cimerica započele s prelaskom ceste kao i u trenutku sraza vozila i pješaka.

 

Da je te prigode na otoku, prije nesreće, oštećenik bio s lijeve strane otoka, misli da je stajao izvan otoka, ali da u to nije sigurna. Oštećenik da je stajao njoj s lijeva. Između nje i oštećenika da je stajala njena prijateljica A. S., dakle, oštećenik da je bio prvi iz smjera nailaska vozila okrivljenika.

Da je bila noć, ne zna ima li javne rasvjete na tom raskrižju, da se ona ravnala po semaforu koji se nalazio nasuprot nje odnosno nasuprot tog otoka koji gleda u pravcu vozila okrivljenika  dok na semafor koji se nalazio na otoku nije obraćala pažnju.

Na pitanje je li joj poznato koje je svjetlo bilo na tom semaforu u trenutku sraza svjedokinja je navela da u tom trenutku nije gledala semafor pa joj to nije poznato, ali da je semafor gledala dva trenutka prije sraza i vidjela da je na tom semaforu crveno svjetlo pa da se zato i uputila prelaziti cestu.

Da se ona ne može sjetiti je li s prijateljicom na otoku, prije nesreće, nešto razgovarala kao i da nije razgovarala s oštećenikom koji je također bio pokraj njih prije nesreće te da misli kako ni njena prijateljica nije ništa razgovarala s oštećenikom.

Kada je sud svjedokinji predočio iskaz oštećenika L. i to da bi on nju i prijateljicu pitao je li svjetlo otvoreno "za nas", a da bi mu one odgovorile potvrdno ista je navela kako to njoj nije poznato i da se istoga ne sjeća.

              Svjedokinja A. S. saslušana pred ODO u Splitu i na raspravi navela je kako se utužene prigode sa svojom cimericom A. J. nalazila kao pješak na otoku na sjeveroistočnoj strani križanja, da na tom mjestu nije bilo označeno pješačkog prijelaza, ali da je postojao semafor za vozila. Da su išli tim pravcem jer bi u protivnom trebali zaokružiti križanje prelaziti preko tri pješačka prijelaza da bi došli do pločnika koji vodi do C. C. O.Da se s njima na otoku nalazio još jedan stariji čovjek koji je namjeravao prijeći cestu u njihovom smjeru. Da su ona i  cimerice čekale da se upali crveno svjetlo za vozila  i kada je na njemu bilo crveno svjetlo da su ona i kolegica odlučile krenuti preko ceste, da je u to sto posto sigurna.

 

              Kada su započele s prelaskom ceste, gledajući na semafor sa suprotne strane ceste, da su u jednom trenutku uočile treće vozilo koje je dolazilo iz pravca K. pa su se vratile na otok kako bi ga izbjegle. Da se vozilo kretalo prilično brzo, a da je još i ubrzalo kako se približavalo križanju, pa su ona i cimerica procijenile kako neće prijeći cestu na  vrijeme te su se vratile na otok, a da oštećenik koji je s njima započeo prelazak ceste, nastavio s prelaskom te ga je vozilo udarilo. Da ona prije udarca nije ni čula ni vidjela kočenje tog vozila. Da je vozač izašao iz vozila i pitao prolaznike za zdravstveno stanje oštećenika, ali mu se nije približavao.

 

Svjedokinja S. je na raspravi još jednom istaknula kako su kolegica i ona krenule preko ceste kada je bilo crveno svjetlo na semaforu i u to da je sto posto sigurna, ali da su nakon nesreće odlučile provjeriti trajanje zelenog i crvenog svjetla na semaforu da budu sigurne u ono što se dogodilo odnosno da se svjetlo na semaforu nije promijenilo u onom trenutku kada su zakoračili preko ceste i na taj način da su potvrdile prvotni zaključak.

Kada je svjedokinji predočen iskaz pred ODO u Splitu koji započinje riječima: "ne mogu sa sigurnošću reći koje je svjetlo na semaforu bilo upaljeno…" a završava riječima:" kako je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo", ista je iskazala da ono što pouzdano zna jest da u trenutku kada je zakoračila na cestu je bilo na tom suprotnom semaforu crveno svjetlo, ali u trenucima nakon toga da više nije bila sigurna koje je svjetlo pa je zato nakon cijelog događaja opet priupitala kolegicu je li se u međuvremenu svjetlo promijenilo jer da se ona jedino sjeća tog prvog trenutka.

Sud je u postupku nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik vozilom prošao kroz crveno svijetlo na semaforu, a sve cijeneći objektivne, vjerodostojne, argumentirane i međusobno usuglašene iskaze svjedoka očevidaca M. F., A. J., A. S. i oštećenika Ž. L..

              Svjedok M. F., koji je promatrao cestu s obližnjeg balotališta i kojeg su svjedokinje J. i S. uočile gdje sjedi, navodi kako je u jednom trenutku uočio da se za vozače koji dolaze iz pravca K. ulicom V., dakle iz pravca okrivljenika, upalilo crveno svjetlo na semaforu, a vozačima iz pravca C. C. O. na V. ulici zeleno svjetlo. Kako se sjeća da su vozila iz pravca C. C. krenula prije udarca. Svjedok je napomenuo kako crveno svjetlo na tom semaforu inače traje jako dugo te da ponekad vozači prođu križanje iako im nije upaljeno zeleno svjetlo.             

              Svjedokinje  A. J. i A. S. također navode, kao i svjedok F. i oštećenik L., da su njih dvije započele s prelaskom ceste kada se upalile crveno svjetlo za vozila iz pravca okrivljenika, ali da su se ubrzo potom vratile na otok kako bi izbjegle vozilo jer da su uočile vozilo okrivljenika koje se jako brzo približavalo križanju.

              I oštećenik L. koji nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenika i čijem iskazu sud u cijelosti poklanja vjeru iskazuje kako je okrivljenik s vozilom znatno ubrzao svoje kretanje pred raskrižje, da je vidio kako je crveno svjetlo na semaforu za vozače i da su dvije djevojke krenule preći cestu s njim te da upitao djevojke prije prelaska ceste je li upaljeno svjetlo za prijelaz, a one da su potvrdno odgovorile kada je on krenuo na kolnik, a djevojke da su se vratile. I svjedokinje S. i J. potvrđuju da su one krenule s oštećenikom prelaziti cestu, ali su se vratile dok se oštećenik nastavio kretati po kolniku, a to što se iste svjedokinje ne sjećaju da ih je oštećenik upitao za svjetlo na semaforu ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza.

Jedino svjedok A. Š., kolega okrivljenika koji se te prigode nalazio kao suvozač u vozilu, decidirano tvrdi kako je vidio da je na semaforu na predmetnom raskrižju za njih bilo upaljeno zeleno svjetlo, a negdje 10-15 metara prije dolaska na semafor kako je uočio jednu mušku osobu i dvije ženske osobe da stoje na prometnom otoku s njihove desne strane. U trenutku kada je oštećenik počeo prelaziti cestu kako se sjeća da je za njihov smjer kretanja još uvijek bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, a što tvrdi i okrivljenik u svojoj obrani.

Ovaj sud ni obrani okrivljenika ni iskazu svjedoka Š. ne poklanja vjeru. Obranu okrivljenika kada isti tvrdi da je prošao kroz raskrižje na svoje zeleno svjetlo smatra neutemeljenom i protivnom svim izvedenim dokazima, a iskaz njegovog radnog kolege Š. koji podupire takvu obranu smatra neistinitom i isključivo usmjerenom na ekskulpaciju okrivljenika od njegove kaznene odgovornosti.

Zaključak suda ima uporište i u provedenom visokostručnom i argumentiranom prometno tehničkom vještačenju izrađenom po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. V. U. koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 22. kolovoza 2013.g. ( list 72-83) naveo kako se od smjera sjeveroistoka kolnikom ulice V. desnom prometnom trakom prema raskrižju s V. ulicom kretao kombi vozilo Fiat Fiorino, a od smjera zapada prema istoku od L. ulice ili se desne na lijevu stranu kolnika V. ulice da je prelazio cestu oštećenik na dijelu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza odnosno da je prelazio kolnik V. ulice i to na mjestu gdje nema na semaforu zelenog svjetla za pješake. Kada je vozač pred raskrižjem uočio pješaka koji počinje s prelaženjem kolnika da isti istovremeno reagira na volan i kočnicu gdje poduzima intenzivno kočenje i skreće automobil ulijevo ali da i pored takvog reagiranja vozača dolazi do sraza na način da automobil udara s prednjim desnim kutom u pješaka kojeg odbacuje prema naprijed. Vještak je naveo kako nije bilo sporno da je vozilo Fiat Fiorino ušlo u raskrižje bez zaustavljanja  već da je sporno je li vozilo ušlo u raskrižje na crveno ili zeleno svjetlo što se tehnički ne može dokazati jer da na toj generaciji semafore nisu ugrađene foto kamere koje bi snimile sva vozila i pješake koje ulaze u raskrižje kada je za njihov smjer kretanja na semaforu crveno svjetlo. Naveo je kako se vozilo kretalo brzinom oko 46,3 km /h a u srazu da je imalo naletnu brzinu oko 33 km/h.

Od trenutka kada vozač reagira na kočnicu da bi se zaustavio na mjesto sraza da se kretao brzinom oko 38.5 km/h ili bilo kojom manjom od te.

 

Na raspravi je vještak na pitanje koliko dugo traje zeleno svjetlo za vozače na spornom semaforu na križanju prema kojem se kretao okrivljenik iz smjera ulice V. odgovorio da na tom semaforu crveno svjetlo traje 76 sekundi, crveno žuto 2 sekunde, zeleno svjetlo 9 sekundi, žuto 3 sekunde,  nakon čega ponovno dolazi crveno svjetlo. Jedan ciklus da traje 90 sekundi kada se sva svjetla izmjene. Kako na tom dijelu ceste ima malo prometa pa da zbog toga kratko traje zeleno svjetlo, kako mogu proći 2- 3 auta. Na daljnje pitanje suda koje je svjetlo na spornom semaforu kada je uključeno zeleno svjetlo na semaforu za vozila koja se kreću V. ulicom od C. prema gradu i obratno vještak je odgovorio da je tada na spornom semaforu crveno svjetlo. Na pitanje je li vozač imao tehničku mogućnost izbjegavanja naleta na pješaka vještak je kazao da nije imao tu mogućnost s obzirom na brzinu kojom se vozilo kretalo. Okrivljenik da reagira pravovremeno na kočnicu, ali da se okrivljenik kretao brzinom od 38 km na sat ili manjom kako ne bi došlo do sudara. Da na predmetnoj cesti vrijedi opće ograničenje brzine od 50 km na sat. Da je vozač mogao vidjeti pješaka na udaljenosti od 35-40 metara. Od momenta kada je vozač ugledao pješaka da je pješak prešao 2,20 metara puta do mjesta sudara. Na pitanje kakvi su bili uvjeti vidljivosti vještak je naveo da je bio sumrak, vozač da je mogao vidjeti pješaka, te da inače noću zbog svjetala pješak može na većoj udaljenosti uočiti vozilo. Pješak da noću može u dometu preglednosti uočiti svjetla, a vozač da može uočiti pješaka na udaljenosti od 40 do 80 metara, zavisno od dometa svjetala. 

 

Dakle, iako se vještak vezano za svjetlo na semaforu nije mogao očitovati, sud je zaključke iz njegovog nalaza i mišljenja doveo u vezu s iskazima očevidaca pa su tako iskazi očevidaca oštećenika L. i svjedoka F., S. i J. kada tvrde da su vidjeli da je bilo crveno svijetlo na semaforu za smjer vozila okrivljenika prije sraza usuglašen s zaključkom vještaka U. koji navodi kako na spornom semaforu na križanju prema kojem se kretao okrivljenik iz smjera ulice V. crveno svjetlo traje 76 sekundi, crveno žuto 2 sekunde, zeleno svjetlo 9 sekundi, žuto 3 sekunde,  nakon čega ponovno dolazi crveno svjetlo. Jedan ciklus da traje 90 sekundi kada se sva svjetla izmjene. Kako na tom dijelu ceste ima malo prometa pa da zbog toga kratko traje zeleno svjetlo, kako mogu proći 2- 3 auta.

 

Iskaz svjedoka F. da je neposredno prije sraza vidio da se otvorilo zeleno svjetlo za vozila iz pravca C. C. odnosno iz pravca V. ulice i da su vozila krenula potvrđen je i mišljenjem vještaka U. i to da je na spornom semaforu crveno svjetlo kada je uključeno zeleno svjetlo na semaforu za vozila koja se kreću V. ulicom od C. prema gradu i obratno.

 

Vještak je naveo i da okrivljenik reagira pravovremeno na kočnicu, ali da se okrivljenik kretao brzinom od 38 km na sat ili manjom kako ne bi došlo do sudara pa imajući navedeno kako i obranu okrivljenika i iskaz svjedoka Š. kako su predmetnu dionicu svakodnevno koristili, nekoliko godina,  kako bi izbjegli gužvu iz C. C. koja se događa u večernjim satima, tako da im je ta dionica itekako poznata, kako navodi svjedok Š., zaključak je suda kako je okrivljenik trebao usporiti vožnju kako se približavao raskrižju, vrlo dobro znajući da zeleno svjetlo na tom semaforu kratko traje, međutim on je brzinu povećao prilikom približavanja raskrižju, a kako navode svjedoci, i to upravo kako bi ipak prošao kroz raskrižje iako se već upalilo crveno svjetlo na semaforu za vozila iz njegovog pravca, pri tome ne obraćajući pažnju na pješaka na kolniku pri čemu je došlo do sraza s pješakom.

 

To što je oštećenik L. također počinio prekršaj prelazeći cestu van obilježenog pješačkog prijelaza, što je bio u pijanom stanju i zbog alkohola i ranije ozlijede noge pogrešno procijenio svoje mogućnosti uspješnog prijelaza ceste, ne ekskulpira okrivljenika od njegove kaznene odgovornosti.

 

Imajući u vidu sve navedeno, suglasne iskaze svjedoka očevidaca usuglašene s provedenim prometno tehničkim vještačenjem, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja predmetnog kaznenog djela iz čl. 227.st.1. KZ/11 i to na način što je upravljajući svojim vozilom prekršio odredbe iz čl. 59. st.1. toč. 1. i čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, prošao kroz crveno svjetlo na raskrižju pri tome ne obraćajući pažnju na pješaka Ž. L. koji se nalazio na kolniku zbog čega je došlo do naleta vozila na oštećenika odnosno do predmetne prometne nesreće u kojoj je oštećenik teško tjelesno ozlijeđen.

 

Nakon ovog utvrđenja valjalo je odlučiti o okrivljenika. Kako njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila upitna sud ga i smatra ubrojivim počiniteljem. Imajući u vidu cjelokupne rezultate raspravljanja, osnovan je zaključak kako je navedeni kritične prigode postupao s neizravnom namjerom jer je bio svjestan da vožnjom koju je poduzeo može izazvati prometnu nesreću, na što je i pristao i to ubrzavajući prije ulaska u raskrižje, iz daljine vidjevši da se svjetlo na semaforu mijenja na način da je crveno za njegov smjer kretanja, nastavio je s vožnjom, ne obraćajući pažnju na pješaka na kolniku te je naletio na pješaka i oborio ga na kolnik.

 

U odnosu na odluku o vrsti i visini kazneno-pravne sankcije sud je zauzeo stav kako je sukladno konkretnim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnim prilikama okrivljenika, interesima oštećenika te stupnju ugroze zaštićenog dobra, a imajući u vidu i svrhu kažnjavanja  najprimjerenije bilo okrivljenika, na temelju čl. 227. st. 1. KZ/11, osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, a potom na temelju čl. 56. KZ/ 11 istom izreći uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 godine.

 

Ovaj sud je mišljenja da se svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije može ostvariti i izricanjem mjere upozorenja – uvjetne osude, a prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi te da je tužiteljstvo okrivljeniku i predložilo izricanje mjere upozorenja.

 

Prilikom odluke o kazneno-pravnoj sankciji sud je kao olakotno cijenio uredne osobne i obiteljske prilike okrivljenika, njegovu dosadašnju neosuđivanost dok je kao otegotno cijenio činjenicu što okrivljenik nakon ove nesreće nije stupio u kontakt s oštećenikom L. niti je tijekom samog događaja pristupio oštećeniku.

 

Na temelju čl. 148. ZKP/08 sud je obvezao okrivljenika  J. R. na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos od 2.000,00 kuna na ime provedenog sudsko medicinskog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku dr. A. A., iznos od 2.764,00 kune na ime provedenog prometno tehničkog vještačenja i usmenog mišljenja na raspravi vještaka dipl.ing. V. U., iznos od 240,00 kuna na ime podvoznog troška svjedokinja A. J. i A. S. te iznos od 500,00 kuna na ime paušalne svote, a imajući u vidu trajanje i složenost postupka te imovinske prilike okrivljenika.

 

U Splitu, 24.veljače 2017.g.