Broj: Kž-124/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te suca Mladena Piškorec i sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nevenke Blažević, u kaznenom predmetu protiv osuđenika T. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici broj 6 Kv-24/17-4 (K-498/13) od 24. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 3. kolovoza 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba osuđenika T. Š. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem osuđeniku T. Š. na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 određeno je izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom dijelu radom za opće dobro u trajanju od 5 (pet) mjeseci i 6 (šest) dana po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Virovitici broj Kov-1/14-8 (K-498/13) od 21. siječnja 2014.

 

              Protiv rješenja podnio je žalbu osuđenik po opunomoćeniku Ž. O., odvjetniku iz Zagreba, zbog povrede kaznenog zakona, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se rješenje preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

              Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru i vraćen dopisom broj KŽ-DO-118/2017 od 12. svibnja 2017.

 

              Žalba osuđenika nije osnovana.

 

              Prije svega, iako u žalbi „sukladno odredbi čl. 475. ZKP-a punomoćnik traži da ga se izvijesti o sjednici žalbenog vijeća kako bi istoj mogao nazočiti“, tome nije udovoljeno obzirom da se odredba čl. 475. ZKP-a u ovom postupku ne primjenjuje.

 

              Odredba čl. 475. ZKP-a, kojom su u st. 2. propisani uvjeti za održavanje javne sjednice, odnosi se jedino na odluke koje drugostupanjski sud donosi u sjednici vijeća vezano za odlučivanje o žalbi na prvostupanjsku presudu (čl. 480. do 489. ZKP-a). Žalba protiv rješenja regulirana je u odredbama čl. 491. do 496. ZKP-a, o toj žalbi odlučuje se u nejavnoj sjednici vijeća, što proizlazi iz odredbe čl. 495. ZKP-a, prema kojoj, ako što drugo nije propisano, na postupak o žalbi protiv rješenja primijenit će se odredbe čl. 463. i 465. st. 3., čl. 466. do 472., čl. 474. te čl. 479. ZKP-a. Dakle, odredba čl. 475. ZKP-a ne primjenjuje se u postupku odlučivanja o žalbi protiv rješenja.

 

              Neosnovani su žalbeni navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a time što se kod donošenja pobijanog rješenja pozvao na odredbu čl. 55. st. 7. KZ/11, iako u spisu postoji izvješće Probacijskog ureda Bjelovar dostavljeno sudu 16. listopada 2014. kako je rad za opće dobro u cijelosti izvršen, a to izvješće „u upravnom, inspekcijskom ili bilo kakvom drugom postupku“ nije poništeno ili stavljeno izvan snage.

 

              Izvješće Probacijskog ureda Bjelovar da je osuđenik u cijelosti izvršio rad za opće dobro derogirano je donesenom pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj 3 K-Us-41/15 od 12. srpnja 2016., potvrđene presudom VSRH broj Kž-Us-118/16 od 7. studenog 2016. Tim odlukama utvrđena je kaznena odgovornost (krivnja) 1. opt. J. G., načelnika o. S. i 2. opt. Z. C., pročelnika … o. S., i to 1. opt. J. G. za kazneno djelo trgovanja utjecajem iz čl. 295. st. 1. KZ/11, a 2. opt. Z. C. za kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11 i krivotvorenja službene isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11, vezano za izvršavanje rada za opće dobro osuđenika T. Š. – netočnu evidenciju i dostavljene neistinitih podataka o tome Probacijskom uredu u Bjelovaru.

 

              Činjenice utvrđene izrekom pravomoćne kaznene presude u daljnjem tijeku obvezuju i sva druga tijela, dakle i Probacijski ured u Bjelovaru, ali i prvostupanjski sud koji je donio pobijano rješenje.

 

              Kod toga treba naglasiti da je osuđenik T. Š. u kaznenom postupku pred Županijskim sudom u Zagrebu sudjelovao, bio je ispitan kao svjedok i zapisnik o njegovom ispitivanju ocijenjen je, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP-a, kao dokaz na temelju kojega je utvrđivano činjenično stanje, time da nije prihvaćen vjerodostojnim.

 

              Netočan je stoga žalbeni navod da „osuđenik u tom postupku čak nije pred sudom ispitan niti kao svjedok“, dok je nesporno da „nije bio strankom u tome postupku“, jer nije optužen kao sudionik kaznenih djela. Prvostupanjsku presudu osuđeniku nije trebalo dostavljati obzirom da u postupku nije imao ni status oštećenika.

 

              Nisu također prihvatljivi ni navodi žalbe da je sud „prije donošenja pobijanoga rješenja trebao zakazati sjednicu vijeća na koju je trebao pozvati i osuđenika“ ili ga pozvati „barem na očitovanje“, čime je na njegovu štetu „počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP-a jer mu je grubo povrijeđeno pravo na pravično suđenje“ zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe.

 

              Tvrdnja o grubom povrjeđivanju prava na pravično suđenje nije osnovana.

 

              Ni odredbom čl. 55. st. 7. KZ/11, niti nekom drugom zakonskom odredbom, nije normirano da je prvostupanjski sud, radi donošenja odluke kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti, dužan na sjednicu vijeća pozvati osuđenika i ispitati ga ili pribaviti njegovo očitovanje. Doduše, takva mogućnost, kada općinski sud postupa po odredbi čl. 19.b st. 5. ZKP-a, dakle donosi odluku izvan rasprave, nije isključena, ali to ovisi o okolnostima pojedinog predmeta i ocjeni izvanraspravnoga vijeća o nužnosti neposrednog ispitivanja stranaka na sjednici vijeća.

 

              U konkretnom predmetu, po ocjeni ovoga vijeća, nije bilo potrebe da se na sjednicu izvanraspravnog vijeća pozivaju i ispituju stranke, niti da se traži posebno očitovanje osuđenika, obzirom da se pobijana odluka temelji na činjenicama utvrđenim pravomoćnom sudskom presudom.

 

              Tom presudom razjašnjeno je i pitanje osuđenikove krivnje za neizvršavanje rada za opće dobro, očito je da je osuđenik bio svjestan da nije izvršio obvezu koja mu je, uz njegov pristanak, određena rješenjem Probacijskog ureda u Bjelovaru od 26. svibnja 2014. o raspoređivanju na izvršavanje rada za opće dobro u o. S., te je bio potpuno svjestan da obavijest Probacijskog ureda u Bjelovaru od 15. listopada 2014. sadrži neistiniti podatak da je rad za opće dobro „izvršen u razdoblju od 27. svibnja 2014. do 10. listopada 2014. godine u o. S.“, drugim riječima da je nadležni Probacijski ured doveden u zabludu potvrdom o. S. od 13. listopada 2014. koju je potpisao pročelnik J. … o. S., Z. C.

 

              Slijedom izloženog vijeće smatra da su postojali zakonski uvjeti za odlučivanje u smislu odredbe čl. 55. st. 7. KZ/11 i da je prvostupanjski sud osnovano i pravilno donio pobijano rješenje kojim je određeno izvršavanje izrečene kazne zatvora u njenom neizvršenom dijelu.

 

              U donošenju takve odluke, kao član vijeća, mogao je sudjelovati sudac I. S., jer ne postoje razlozi za njegovo isključenje od obavljanja sudske dužnosti iz čl. 32. st. 1. toč. 4. i 5. ZKP-a, na koje se žalba poziva.

 

              Iz izloženih razloga riješeno je kao u izreci (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP-a)

 

Bjelovar, 3. kolovoza 2017.