Broj: Kžm 28/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. H. zbog kaznenog djela iz čl. 162. st. 3. u vezi s čl. 38. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 8. lipnja 2017. broj Kvm-5/2017-5, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba os. D. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku odbijen je zahtjev za obnovu kaznenog postupka os. D. H. kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik putem branitelja D. R., odvjetnika iz O., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

U žalbi osuđenik prigovara da je dostavljenom dokumentacijom argumentirao navode o trajno narušenom zdravstvenom stanju i da je invalid za koje činjenice sudovi nisu znali pri izricanju pravomoćne presude i takvog su značaja da bi „po svemu sudeći očito dovele do znatno blaže osude“.

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Osnovano je, uz podrobnu argumentaciju, sud prvog stupnja ocijenio da narušeno zdravlje osuđenika nije takvog značaja da bi očito dovelo do blaže osude te da je zdravstvenu skrb i saniranje tegoba koje se javljaju kao posljedica ozljede noge iz 2007. u vidu bolova nakon dužeg hodanja i stajanja moguće ostvariti unutar zatvorskog sustava. Kada se k tome ima na umu da je osuđenik primjenom odredbi o ublažavanju kazne osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, što je najmanja mjera kazne zatvora koja se može izreći za predmetno kazneno djelo, te da je tijekom postupka (žalba na presudu i odgovor na žalbu državnog odvjetnika u prvom suđenju – list 898 i 932 spisa) ukazivao na svoju invalidnost pa se ne radi o novoj okolnosti u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, s pravom je sud prvog stupnja zaključio da zahtjev za obnovu postupka treba odbiti.

Iz navedenih razloga, nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je žalbu os. D. H. odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).

Zagreb, 24. kolovoza 2017.