Broj: Kžzd 8/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 191. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 143/12; dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 14. srpnja 2017. broj Kzd-1/17, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba opt. M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem raspravnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu odbijen je prijedlog optuženika da se „iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje nalazi i mišljenja vještakinja mr. sc. B. L. i A. B. o kombiniranom psihologijsko- psihijatrijskom vještačenju optuženog M. P. i oštećene M. Č.“.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja D. Š., odvjetnika iz V., bez naznake žalbenih osnova, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i iz spisa predmeta izdvoje spomenuti nalazi i mišljenja vještaka, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi prigovara kako se u dosadašnjem tijeku postupka branio šutnjom, a da su vještaci „zloupotrijebili odnos povjerenja … ispitivali ga o činjenicama vezanim za inkriminacije i potom njegove odgovore unijeli u svoj nalaz preuzevši na taj način ulogu istražitelja i povrijedivši njegovo pravo obrane“ pa da je stoga „u najmanju ruku … trebalo izdvojiti dijelove nalaza vještaka koji se odnose na okrivljenikove odgovore vještacima na činjenična pitanja o inkriminiranim djelima“, dakle da se radi o nezakonitom dokazu prema čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08. U odnosu na psihologijsko psihijatrijsko vještačenje oštećenice drži „spornim i nedopustivim da je vještacima … po državnom odvjetništvu dan nalog da vještače i vjerodostojnost iskaza oštećene kao svjedoka što su vještaci doista i učinili i …na više mjesta u nalazu (se) referirali ocijenivši vjerodostojnost i logičnost njenog kazivanja“. Po mišljenju žalitelja korištenje takvog nalaza i mišljenja predstavljalo bi „nedopušten utjecaj na sudsko vijeće da ocijeni iskaz oštećenice bezuvjetno vjerodostojnim što predstavlja povredu prava okrivljenika na pravično suđenje.“

Protivno žalbenim prigovorima osnovan je zaključak suda prvog stupnja da izjava, forenzični psihijatrijski i psihologijski intervju optuženika, pribavljen za potrebe vještačenja nije samo za sebe dokaz odnosno iskaz optuženika koji bi kao takav trebao biti pribavljen uz zakonom predviđene uvjete. Naprotiv, vještaci su se rukovodili svojim stručnim znanjem, metodama i tehnikama koje služe u svrhu izrade nalaza i mišljenja. Stoga se sadržaj tog razgovora nikako ne može smatrati iznošenjem obrane optuženika pa se isti ne može ni koristiti kao dokaz odnosno saznanje o činjenicama vezanim uz terećeno kazneno djelo, neovisno o načinu na koji se optuženik brani u postupku, time da izmjena obrane tijekom postupka može biti osnova za dopunsko ispitivanje vještaka te eventualnu korekciju nalaza i mišljenja što ne kompromitira zakonitost ovog dokaza. Pored toga od značaja je činjenica da je optuženik prije vještačenja višekratno poučen o pravima (uz nalog za pretragu doma i drugih prostorija, prije prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom, uz rješenje o provođenju istrage), primio je i naloge za psihologijsko psihijatrijsko vještačenje, dakle bio je upoznat sa svojim pravima obrane u postupku koji je u tijeku, ali i zadatkom postavljenim vještacima pa nema govora o zlouporabi povjerenja vještaka koji su u svoj nalaz, kao sastavni dio ekspertize, prenijeli i sadržaj razgovora sa optuženikom.

Nadalje, zamjerke optuženika glede nalaza i mišljenja psihologijsko psihijatrijskog vještačenja oštećenice činjenične su naravi te je osnovano sud prvog stupnja zaključio da se ne radi o nezakonitom dokazu. Optuženik ustvari prigovara kvaliteti i pouzdanosti nalaza i mišljenja u kojem vještaci ocjenjuju „vjerodostojnost“ iskaza svjedoka. Nema dvojbe da je u kaznenom postupku sud ovlašten i dužan ocijeniti vjerodostojnost iskaza oštećenice  i to poredbom sa svim ostalim dokazima. Okolnost da je, odgovarajući zahtjevu iz naloga za vještačenje, sa psihologijskog aspekta ocijenjena osobnost i iskaz oštećenice ne znači da je sud oslobođen dužnosti objektivne, temeljite, podrobne i kritičke analize cjelokupne dokazne građe koju, pored ostalog, čine iskaz oštećenice te nalazi i mišljenja psihijatrijsko psihologijskog vještačenja oštećenice i optuženika. Osim toga, ako sud nađe da su vještaci prekoračili svoje ovlasti kod vještačenja oštećenice ili optuženika nema zapreke da se isto razjasni dopunskim ispitivanjem vještaka ili moguće i provođenjem novog vještačenja, pa imajući na umu da postupak nije dovršen već se nalazi u fazi rasprave, nema mjesta ni prigovoru o povredi prava na pravično suđenje budući se ocjena pravičnosti postupka može dati tek razmatranjem postupka u cjelini.

Slijedom navedenog, kako nije osnovana žalba optuženika, a nakon što je pobijano rješenje ispitano sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. kolovoza 2017.