Broj: Kžm 24/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. B., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 11. travnja 2017. broj Kmp-3/2017, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. K. B. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku opt. K. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11 (toč. a) izreke). Istom je presudom (pod toč. b) izreke) prvostupanjski sud odlučio optuženiku naknadno izreći maloljetnički zatvor („neće biti pridržana kazna“) za kazneno djelo iz čl. 230. st. 1. KZ/11, zbog kojeg je bio proglašen krivim te mu je bio izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora s vremenom provjeravanja od tri godine presudom Općinskog suda u Osijeku broj Km-37/2015 od 16. prosinca 2015., koja je postala pravomoćna 27. travnja 2016. Primjenom čl. 26. st. 1. u vezi s čl. 25. i čl. 107. st. 1. ZSM/11  opt. K. B. je „za kaznena djela pod točkama a) i b)“ izrečena „jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine“.  U ovu je kaznu posebnim pravomoćnim rješenjem predsjednika vijeća od 5. svibnja 2017. optuženiku uračunato vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2016. nadalje.

 

Na temelju čl. 79. KZ/11 od optuženika su oduzeti preklopni nož i teleskopska palica, dok na temelju čl. 89. st. 1. ZSM/11 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda „ukine  i predmet vrati na ponovno odlučivanje“ odnosno preinači i optuženiku izrekne kazna maloljetničkog zatvora u duljem trajanju.

 

Žalbu je podnio i optuženik putem branitelja R. I., odvjetnika iz O., zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne.

 

Optuženik je odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč.11. ZKP/08 prigovorom da je „izreka presude nerazumljiva uslijed čega (da) su i razlozi presude potpuno nejasni“. Zamjera da  iz izreke presude nije jasno koja to kazna neće biti pridržana“, da je sud „morao donijeti odluku o naknadnom izricanju kazne maloljetničkog zatvora te na temelju čl. 29. st. 1. ZSM kaznu i izreći i u presudi za to iznijeti razloge“ pa „imajući u vidu tako izrečenu kaznu te kazneno djelo za koje ga je (optuženika) sada oglasio krivim…tek tada  … izreći jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora.“

 

Protivno navodima državnog odvjetnika u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati. Iz izreke presude jasno proizlazi da je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11 koje je počinio kao mlađi punoljetnik uz utvrđenje suda prvog stupnja da mu je pravomoćnom presudom izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora sa vremenom provjeravanja od tri godine. Koristeći se izričajem da „kazna…neće biti pridržana“ te da je optuženiku pozivom na odredbe čl. 26. st. 1. u vezi s čl. 25. ZSM/11 „za kaznena djela pod točkama a) i b)“ izrečena „jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora“, neovisno o pozivu na odredbu čl. 107. ZSM/11 koja je procesne naravi, jasno je da se radi o naknadnom izricanju maloljetničkog zatvora u smislu čl. 29. st. 1. i 3. ZSM/11 te da je na optuženika u cijelosti primijenjeno maloljetničko (čl. 105. ZSM/11), a ne opće (čl. 106. ZSM/11) kazneno pravo. Prema tome, iz činjeničnog je opisa predmetnog kaznenog djela i podataka o pravomoćnoj presudi kojom je optuženiku pridržano izricanje kazne maloljetničkog zatvora razvidno da je novo kazneno djelo zbog kojeg se vodi kazneni postupak počinjeno prije isteka vremena provjeravanja te da je prvostupanjski sud ocijenio potrebnim izreći kaznu i za prije počinjeno kazneno djelo o čemu je dao razloge u obrazloženju presude (str. 5 posljednji odlomak).

 

Što se tiče žalbene postavke državnog odvjetnika kojom sugerira da je prvostupanjski sud propustio prethodno izreći kaznu maloljetničkog zatvora za ranije počinjeno kazneno djelo (iz pravomoćne presude općinskog suda) pa tek potom izreći jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora valja reći da je isto protivno smislu normi koje uređuju odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora za djela u stjecaju, poglavito čl. 29. st. 3. ZSM/11. Naime, odredbom čl. 29. ZSM/11 predviđene su materijalno pravne pretpostavke za naknadno izricanje maloljetničkog zatvora, dok je čl. 93. ZSM/11 postupovne naravi. U čl. 29. ZSM/11 propisano je da do naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora može doći u dva slučaja, prema st. 1. u postupku za novo kazneno djelo ako je ono počinjeno za vrijeme provjeravanja,  a prema st. 2. ako maloljetnik (mlađi punoljetnik - čl. 105. st. 4. ZSM/11) ustrajno ne provodi odgojne mjere ili sigurnosnu mjeru izrečenu uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora. Nastavno je u st. 3. iste norme određeno da „pri izricanju jedinstvene kazne“ treba primijeniti čl. 26. ZSM/11. To znači da uvijek kada se radi o djelima u stjecaju pa tako i u slučaju naknadnog izricanja kazne maloljetničkog zatvora „jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora“ je jedna kazna za sva djela bez prethodnog utvrđivanja kazne za svako pojedino djelo, na što upućuje i st. 4. čl. 29. ZSM/11. Drugim riječima, kada je u čl. 29. st. 1. ZSM/11 propisano da će sud „izreći kaznu za prije počinjeno kazneno djelo“ to ( imajući na umu i st. 3. čl. 29. ZSM/11) istovremeno ne znači da će za to kazneno djelo (ili moguće i više njih) posebno utvrditi kaznu maloljetničkog zatvora već znači da sud ocjenjuje kako je za prije počinjeno djelo (ili više njih) potrebno primijeniti kaznu lišenja slobode dok će visina kazne biti odmjerena jedinstveno, kao jedna kazna maloljetničkog zatvora za sva djela, ono/a iz pravomoćne presude i za djelo/a za koja se vodi postupak, sukladno odredbi koja regulira izricanje kazne maloljetničkog zatvora za djela u stjecaju. Jednako će sud postupiti i kod naknadnog izricanja kazne maloljetničkog zatvora zbog neizvršavanja odgojne ili sigurnosne mjere iz čl. 29. st. 2. ZSM/11, kada je maloljetnik pravomoćnom presudom bio proglašen krivim za stjecaj kaznenih djela.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

Državni odvjetnik smatra da je optuženiku trebalo izreći strožu kaznu maloljetničkog zatvora imajući na umu da su žrtve predmetnog i ranije počinjenih kaznenih djela djeca te da je terećeno kazneno djelo počinjeno „neposredno nakon izdržane kazne maloljetničkog zatvora“ zbog istovrsnih djela.

 

Nasuprot tome optuženik prigovara da je zbog postojanje niza olakotnih okolnosti  kazna previsoko odmjerena.

 

Razmotrivši žalbene prigovore stranaka ovaj sud nalazi da je kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dvije godine primjerena težini i pogibeljnosti djela te poglavito stupnju krivnje i osobnosti optuženika. Prvostupanjski sud je dovoljan značaj dao olakotnim (mladost, odrastanje u nepovoljnim socijalnim i obiteljskim prilikama, priznanje djela smanjeni stupanj krivnje) i otegotnim (specijalni povrat i kažnjavanost za prometne prekršaje) okolnostima. Budući da je optuženik  predmetno i ranija djela činio na štetu djece, ali kao vrlo mlada osoba, maloljetnik i sa tek navršenih osamnaest godina, te da se radi o osobi koja od rane mladosti pokazuje smetnje u psihofizičkom razvoju, sniženih je intelektualnih sposobnosti zbog čega njegovo ponašanje karakterizira nepromišljenost, impulzivnost i sugestibilnost, nužno vodeći računa o individualizaciji kazne i zakonom propisane okvire kazne maloljetničkog zatvora koja se može za predmetna djela optuženiku  izreći (šest mjeseci do pet godina) to je kazna maloljetničkog zatvora od dvije godine primjerena da se njome ostvari svrha maloljetničkih sankcija iz čl. 6. ZSM/11, u koju kaznu će predsjednik vijeća prvostupanjskog suda posebnim rješenjem iz čl. 180. st. 2. ZKP/08 uračunati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u svezi s kaznenim djelom iz pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj Km-37/2015.

 

Slijedom izloženog, kako nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2017.