Broj: Kžm 25/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2017. broj Kmp-1/17, u sjednici održanoj 7. rujna 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. J. M. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. J. M. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11 te je primjenom čl. 25. u vezi s čl. 26. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15; dalje u tekstu: ZSM/11) osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci u koju kaznu se optuženiku uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. rujna 2016. nadalje.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08)  i čl. 89. st. 1. ZSM/11 u vezi s čl. 107. st. 1. ZSM/11 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08 i to troškova vještačenja  16.114,00 kuna, paušalne svote 1.000,00 kuna dok će ostali troškovi biti određeni „kasnije“ (posebnim pisanim rješenjem).

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju „sukladno odredbama Kaznenog zakona“.

 

Optuženik je podnio žalbu putem branitelja B. Š., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona („pogrešne primjene materijalnog prava“), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Nakon što je spis sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom je podnesku od 27. srpnja 2017. broj KŽ-DO-760/2017 izjavila da odustaje od žalbe državnog odvjetnika u odnosu na žalbeni razlog povrede kaznenog zakona  budući se sadržajem žalbe osporava samo odluka o kazni.

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

U odnosu na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik prigovara da su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, da je presuda „nerazumljiva i proturječna je sebi i danim razlozima“ dok se sadržajem žalbenih navoda povreda se obrazlaže prigovorima na ocjenu dokaznog materijala i na zaključak suda o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno djelo što su zamjerke činjenične naravi.

 

Nadalje, a glede zamjerke da je „u obrazloženju presude sud...naveo samo dio iskaza I. D.“, sud prvog stupnja je  korektno prenio bitan sadržaj dokazne građe, uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom optuženika tako da pobijana presuda glede utvrđenja kaznenopravne odgovornosti i izrečene  kazne  sadrži razumne, razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u kojima nema znatnog proturječja.

 

Slijedom navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno (ustvari samo pogrešno) utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara ocjeni dokazne građe te ponavlja postavku obrane da je „pucao u strahu, braneći se od napada oštećenika i to nakon prethodne verbalne prijetnje J. Č. i nakon što su (ga) oštećenici proganjali...u automobilu“. Dodaje da „Ukoliko sud nije prihvatio tezu obrane da se ...radi o nužnoj obrani, svakako je trebao prihvatiti tezu da se ...radi o prekoračenju nužne obrane i to zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom.“

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne analize ispravno utvrdio da je optuženik svojim radnjama ostvario obilježja terećenih kaznenih djela.

 

Razumno je i prihvatljivo obrazloženje suda prvog stupnja da dinamika događaja utvrđena prema optuženikovom prikazu zbivanja i balističkom vještačenju otklanja tezu obrane o postojanju istodobnog ili izravno predstojećeg napada što je pretpostavka primjene instituta nužne obrane i osnova za razmatranje je li počinitelj prekoračio granice nužne obrane i pod kojim uvjetima kako sve predviđa odredba čl. 21. KZ/11.

 

Naime, sud prvog stupnja je utvrdio dinamiku događaja prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka balističara upravo u varijanti prikaza tijeka događaja po optuženiku „kako je navedena na listu 539 spisa“, odnosno da je optuženik pucao kada se zaustavio svojim vozilom i kada je bilo zaustavljeno vozilo Audi te je ispalio najmanje šest metaka u vozilo oštećenika. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su prva četiri metka ispaljena dok je vozilo oštećenika stajalo odmaknuto od vozila optuženika, a ostala dva dok se kretalo prema parkiralištu na zapadnoj strani ...., što nedvojbeno nije pravac kretanja prema optuženiku niti prepreka njegovom daljnjem kretanju, jer se u trenutku ispaljivanja metaka nalazio na zapadnom kolniku .... predviđenom za smjer kretanja u pravcu tramvajskog i autobusnog okretišta Dubrava, prema istoku (list 539 do 542 spisa). Prema tako utvrđenom stanju stvari, nema osnova za zaključak da je ispaljivanjem metaka u odmaknuto i zaustavljeno vozilo oštećenika optuženik od sebe odbijao istodobni ili neposredno predstojeći napad pa je osnovano sud prvog stupnja otklonio primjenu čl. 21. KZ/11, uz pravilnu ocjenu da ga ne ekskulpira ni navod kako je bio uplašen zbog prijetnji oštećenika koje su mu upućene dan ranije povodom njihovih nerazriješenih odnosa što je i bilo razlogom da optuženik nabavi predmetni pištolj.

 

Nadalje, da je optuženik htio samo zaplašiti oštećenike, kako se ističe u žalbi, ne bi ispalio šest metaka u pravcu automobila već je primjerice mogao pucati u zrak. Stoga je  pravilan i zaključak suda prvog stupnja o dolusnom postupanju optuženika na što jasno ukazuje broj ispaljenih metaka, pozicija oštećenja na vozilu Audi uz optuženikovu svijest da se u vozilu nalaze tri oštećenika od kojih su dvojica zadobili ozljede.

 

Iz navedenih je razloga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona neosnovana. Naime, postojanje povreda kaznenog zakona ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje po mišljenju optuženika proizlaze iz provedenih dokaza.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, smatra da nije bilo mjesta primjeni maloljetničke sankcije obzirom da je optuženik višekratno prekršajno kažnjavan, da je u tijeku kazneni postupak (potvrđena optužnica) zbog kaznenog djela razbojništva, a da je pri učinu predmetnog djela, koje je počinio sa gotovo navršene dvadeset i jedne godine života, pokazao iznimnu upornost i bezobzirnost što je sud prvog stupnja propustio cijeniti otegotnim.

 

Optuženik prigovara da mu nije olakotno cijenjeno priznanje objektivnog učina djela, izraženo kajanje te odrastanje bez potpune roditeljske skrbi upirući na mišljenje stručnih osoba da bi „bilo svrsishodno primijeniti pridržaj maloljetničkog zatvora uz odgojnu mjeru –pojačane brige i nadzora.“

 

Razmotrivši žalbene prigovore stranaka ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno vrednovane okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije. Oslanjajući se opravdano na izviješće i mišljenje stručnih službi glede osobnosti i nepovoljnih obiteljskih prilika u kojima je optuženik odrastao te vodeći računa o okolnostima inkriminiranog događaja s pravom je sud prvog stupnja zaključio da su ispunjene pretpostavke za primjenu  maloljetničke sankcije. Nadalje, imajući na umu temeljno načelo kaznenog postupka o presumpciji nevinosti iz čl. 3. st. 1. ZKP/08 ne može se otegotnim cijeniti okolnost da se protiv optuženika vodi kazneni postupak, kako neutemeljeno u žalbi zahtjeva državni odvjetnik. Optuženik do sada nije osuđivana osoba, priznao je objektivni učin djela i izrazio žaljenje zbog događaja, a poglavito uvažavajući benevolentni odnos oštećenih prema optuženiku pa je i po ocjeni ovog suda kazna maloljetničkog zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci primjerena okolnostima događaja, stupnju krivnje i izostanku značajnijih posljedica te podobna za ostvarenje zakonom propisane svrhe maloljetničkih sankcija iz čl. 6. st. 2. ZSM/11. Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

 

Slijedom izloženog, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 7. rujna 2017.