Broj: Kž 210/2017-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. P., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2017. broj Kv-I-5/2017, K-16/05, u sjednici održanoj 21. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. i st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2011. broj K-16/05, preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2015. broj I Kž-94/12, kojom je os. A. P. proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca  preinačena je u odluci o kazni  na način da je „temeljem istih članaka“ os. A. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i pet mjeseci.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i osuđenikov zahtjev za obnovu kaznenog postupka odbije kao neosnovan.

Osuđenik je putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., odgovorio na žalbu državnog odvjetnika i pozivom na čl. 475. ZKP/08 zatražio obavijest o sjednici vijeća.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća osuđenik nije izviješten s obzirom da se radi o žalbi na presudu koja je preinačena „i bez obnove kaznenog postupka“ - čl. 498. st. 1. ZKP/08 u sjednici vijeća povodom izvanrednog pravnog lijeka. Naime, osuđenik nema status optuženika u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08 prema kojoj odredbi se obveza izvještavanja stranaka odnosi na odlučivanje o žalbama podnesenim protiv nepravomoćnih prvostupanjskih presuda donesenih u kontradiktornom postupku nakon provedene rasprave.

Žalba je bespredmetna jer je ovaj drugostupanjski sud pri ispitivanju pobijane presude sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Naime, u razlozima pobijene presude prvostupanjski sud prenosi sadržaj osuđenikova zahtjeva koji se zasniva na tvrdnji o značajnom pogoršanju već postojećih bolesti te utvrđuje da su osuđeniku pri izricanju jedinstvene kazne zatvora u pravomoćnoj presudi olakotno cijenjene okolnosti da je neosuđivan, zrele životne dobi, da je šteta dijelom namirena, dulji protek vremena od djela tijekom kojeg nije ispoljio niti jedan oblik protupravnog ponašanja i „da je bolestan“ dok je otegotno cijenjena duljina inkriminirane djelatnosti i visina stečene protupravne imovinske koristi. Slijedi „Stav vijeća da okolnosti koje osuđenik navodi u zahtjevu upućuju da je od izricanja presude prvog stupnja kao i presude suda drugog stupnja došlo do znatnog pogoršanja zdravstvenog stanja te iste predstavljaju okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda, a koje bi …unatoč utvrđenim otegotnim okolnostima, očito dovele do blaže osude“.

Ovako izneseni razlozi prvostupanjskog suda su nedostatni odnosno potpuno nejasni u mjeri da priječe ispitivanje pobijane presude povodom žalbenih navoda državnog odvjetnika.    Tako je potpuno nejasno o kakvom se bolesnom stanju osuđenika radilo u vrijeme kada je ta okolnost vrednovana kao olakotna pri izricanju (pravomoćne) presude što je od značaja za poredbu sa aktualnim zdravstvenim stanjem osuđenika. Imajući na umu da je evidentno zdravlje osuđenika bilo narušeno još u vrijeme izricanja pravomoćne presude samo pozivanje na sadašnje stanje bolesti ne daje ovom sudu mogućnost ispitati je li ocjena prvostupanjskog suda, da se radi o okolnostima kojih nije bilo kad se izricala presuda koje bi očito dovele do blaže osude, pravilna.

Pored toga, iz izreke pobijane presude proizlazi da je pravomoćnom presudom osuđenik bio proglašen krivim  „zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11 i osuđen na jedinstvenu kazana zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca“ koja kazna se preinačuje u odluci o kazni „te se temeljem istih članaka“ osuđuje „na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci“. U obrazloženju pobijane presude ponovljena je  konstatacija o pravomoćnoj osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca te ocjena suda prvog stupnja da je opravdano izricanje blaže kazne „odnosno kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 5 (pet ) mjeseci“. Međutim,  ovaj sud primjećuje da su osuđeniku pravomoćnom presudom bile utvrđene pojedinačne kazne zatvora za dva kaznena djela u stjecaju iz čl. 246. st. 2. KZ/11, za jedno djelo u trajanju tri godine, a za drugo, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne,  u trajanju pet mjeseci pa je u pravomoćnoj presudi zakonito (primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca. Kraj ovakvog stanja stvari, ostaje nejasno odnosi li se ublaženje kazne upravo na jedinstvenu kaznu zatvora, koja bi na ovaj način ujedno bila odmjerena protivno zakonskoj odredbi o odmjeravanju kazne za stjecaj kaznenih djela.

Slijedom navedenog, kako je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti osnovanost zahtjeva osuđenika i za utvrđenje odlučnih činjenica dati jasne i potpune razloge, a ako nađe zahtjev osnovanim kod preinačenja pravomoćne presude vodit će računa o zakonitosti odluke o kazni i jasnoći izreke presude kako je ukazano ovom odlukom.

Zagreb, 21. rujna 2017.