Broj: Kž-324/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća, Dajane Barberić-Valentić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Antonije Bagarić kao članice vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Luce Grizelj, temeljem rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ustupanju predmeta Županijskog suda u Rijeci br. Su-IV-450/16-2 od 31. listopada 2016.g., u kaznenom predmetu protiv okrivljenika A. L., zbog kaznenih djela iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj 39 K-263/2015-26 od 4. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2017.g., 

 

   p r e s u d i o   j e

 

              1. Prihvaća se žalba okrivljenika A. L., preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se okrivljenik A. L. (osobni podati kao u izreci prvostupanjske presude), na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08)

 

oslobađa optužbe

 

              1) da bi u vremenu od 01. kolovoza 2009.g. do 20. veljače 2010.g. u Đ. , B. J. 70, kao vlasnik i direktor T. S. P. d.o.o. Đ. u nakani da za svoje trgovačko društvo pribavi nepripadnu imovinsku korist , znajući da je žiro račun trgovačkog društva u blokadi , gotovinski promet od utrška prodane robe za 2009.g. i 2010. godinu u iznosu od 3.211.235,98 kuna nije položio na žiro račun T. S. P. d.o.o. Đ. već je taj utržak polagao na žiro račun T. društva C. d.o.o. Đ. a potom asignacijama, cesijama vršio plaćanje dobavljačima robe za T. S. P. d.o.o. Đ. na koji način je onemogućio naplatu dospjelih obveza po rješenju o ovrsi Porezne uprave područnog ureda Osijek, Ispostava Đakovo KLASA. IP/I-415-02/2009-001/00189 URBROJ: 513-007-14-03/2009-01 od 06. kolovoza 2009. godine u iznosu od 69.336,50 kuna i time uskratio sredstva prema Državnom proračunu koji je oštetio za iznos od 69.336,50 kuna

dakle, s ciljem da potpuno izbjegne plaćanje poreza u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze ,  pa je  zbog toga došlo do ne utvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna, 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, utaje poreza ili carine opisano i kažnjivo po članku 256. st.1. KZ/11.

 

2) da bi u vremenu od 01. svibnja 2010. godine do 31. prosinca 2011. godine u Đ. , kao direktor i član uprave T. S. P. d.o.o. Đ. , protivno odredbi članka 251. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93,34/99,52/00,118/03,107/07,146/08 i 137/09) iako je znao da je navedeno trgovačko društvo u blokadi i da je nastupila trajna nesposobnost za plaćanje i time prema čl. 39. st.7. Stečajnog zakona (NN 44/96, 29/99,129/00 ,123/03,197/03,187/04,82/06 i 116/10)  obveza za otvaranje stečajnog postupka , unatoč tome nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka kod Trgovačkog suda u Osijeku,

dakle, kao član uprave u slučaju kad je društvo nesposobno za plaćanje nije zatražio otvaranje stečajnog postupka,

pa da bi time počinio kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka , prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje opisano i kažnjivo po članku 626. st. 1 t. 2 . Zakona o trgovačkim društvima.

 

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. tog Zakona, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećena Republika Hrvatska se s imovinsko pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

 

              2. Uslijed odluke pod toč. 1. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku, proglasio je krivim okr. A. L. zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz čl. 626. st. 2. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, pa ga je na temelju čl. 256. st. 1. KZ/11 osudio na kanu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temeljem čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te ga je temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

              Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrekao mu je uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okr. A. L. u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

              Na temelju čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. do 8. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/97) okrivljenik je na ime paušala obvezan naknaditi iznos od 1.000,00 kn, te na ime ostalih troškova kaznenog postupka iznos od 2.643,75 kn, sve u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude.

 

              Temeljem čl. 132. st. 1. i 2. ZKP/97 oštećeniku Državnom proračunu Republike Hrvatske djelomično se dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 69.336,50 kn, te se nalaže okr. A. L. da navedeni novčani iznos isplati u roku od pet mjeseci od pravomoćnosti presude, a s preostalim djelom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva upućuje se u parnicu.

 

              Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, zbog odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da nadležni županijski sud temeljem čl. 486. ZKP/08 usvoji žalbu i preinači presudu u pobijanom djelu i okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

              Žalbu je podnio i okr. A. L. putem svojih branitelja A. S. i M. F. S., odvj. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu, te vrati predmet na ponovno odlučivanje, podredno pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi kaznene odgovornosti.

 

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, koje ga je vratilo uz dopis br. KŽ-DO-254/2016 od 2. rujna 2016.g.

 

              Žalba okrivljenika je osnovana, a žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

              Okr. A. L. u razlozima žalbe, koji se odnose na povredu kaznenog zakona ispravno ukazuje da je prvostupanjski sud  "pogrešno biće kaznenog djela pod toč. 1) podveo pod kazneno djelo utaje poreza i carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11".

 

              Naime, nesporno je da kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ/97, a za koje je optužen okrivljenik više ne postoji u novom Kaznenom zakonu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013.g..

 

              Iz činjeničnog opisa kaznenog djela koje se stavlja na teret okrivljeniku proizlazi da  kao odgovorna osoba T. S. P. d.o.o. Đ., znajući da je žiro račun TD. blokiran, gotovinski promet od utrška prodane robe nije polagao na žiro račun tog, već drugog TD. i time onemogućio naplatu dospjelih obveza po rješenju o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Đakovo.

 

              Prema tome, kako je već bilo donijeto rješenje o ovrsi od strane nadležne Porezne uprave, to je u konkretnom slučaju već bila utvrđena porezna obveza, samo što ista nije bila plaćena.

 

              Potrebno je imati u vidu da se kazneno djelo utaje poreza i carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, a koje je identično kaznenom djelu utaje poreza i drugih davanja iz čl. 286. st. 1. KZ/97, odnosi na onog tko postupa s ciljem potpunog ili djelomičnog izbjegavanja plaćanja poreza daje netočne podatke o dohodcima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, ili u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne obveze. Dakle, posljedica ovog kaznenog djela je smanjenje ili neutvrđenje  porezne obveze.

 

              Potpuno je jasno da se činjenični opis kaznenog djela pod toč. 1) izreke prvostupanjske presude nikako ne može podvesti pod biće ovog kaznenog djela, obzirom da se istim ne opisuju radnje okrivljenika koje bi bile usmjerene na umanjenje ili neutvrđivanje porezne obveze, jer je u konkretnom slučaju iznos porezne obveze već utvrđen i potpuno nesporan, a okrivljenika se tereti za nemogućnost naplate, u situaciji kada više uopće nije sporan iznos razrezanog poreza.

 

              Nadalje, ovaj sud je razmatrao i ocjenjivao da li eventualno postoji pravni kontinuitet sa nekim drugim kaznenim djelom propisanim KZ/11, međutim, nije našao da bi se činjenični opis iz toč. 1) izreke prvostupanjske presude mogao podvesti pod neko kazneno djelo iz KZ/11, pa obzirom da djelo za koje je okrivljenik optužen nije kazneno djelo, valjalo ga je temeljem čl. 453. toč. 1. ZKP/08 osloboditi od optužbe.

 

              Također je u pravu okrivljenik kada smatra da u odnosu na kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima postoje zakonski uvjeti za primjenu odredbe, koja regulira beznačajno kazneno djelo.

 

              Kao razloge za nepokretanje stečajnog postupka okrivljenik je naveo da se nadao da će tvrtka L. H. d.o.o. odblokirati račun i da će nastaviti s poslovanjem, pogotovo što je u TD bilo zaposleno 20 djelatnika. Osim toga, TD je i dalje ostvarivalo visoke prihode, koji su istina nezakonito usmjeravani na račun druge tvrtke, međutim, tim sredstvima plaćane su obveze TD S. P. d.o.o. Đ..

 

              Naknadno je okrivljenik ipak kod Trgovačkog suda u Osijeku i to 7. studenog 2012.g. podnio prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad TD S. P. d.o.o., a koji je i zaključen pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku br. St-378/2012-35 od 17. rujna 2013.g..

 

              Prema tome, osnovano se može zaključiti da se ne radi o velikom stupnju krivnje, a niti težim posljedicama, a uz to nema potrebe za kažnjavanjem okrivljenika, obiteljskog i poslovnog čovjeka, koji do sada nije nikad osuđivan.

 

              Ocjenjeno je stoga, da se na kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, mogu primijeniti odredbe čl. 33. KZ/11, dakle, da se radi o beznačajnom djelu, tako da je temeljem čl. 453. toč. 1. ZKP/08 i u odnosu na to kazneno djelo okrivljenik oslobođen od optužbe.

 

              Obzirom na donesenu oslobađajuću presudu, o troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu odlučeno je u skladu s odredbama čl. 149. st. 1. i 158. st. 2. ZKP/08.

 

              Zbog odluke ovog drugostupanjskog suda kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

 

              Slijedom svih navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci (čl. 486. st. 1. ZKP/08).

 

Bjelovar, 5. listopada 2017.