Broj: Kž 504/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. K., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 15. rujna 2017. broj Ik-I-343/17.-13, u sjednici održanoj 5. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se odbija prijedlog zatvorenika M. K. za uvjetni otpust kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi s člankom 59. stavkom 1. KZ/11. zatvorenik M. K. otpušten je na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca koju izdržava po presudi Općinskog suda u Osijeku broj Kv-500/16-8 (K-547/13) od 16. siječnja 2017. time da mu uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora do 19. lipnja 2018.

Nadalje, na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik M. K. može promijeniti mjesto prebivališta odnosno boravišta u O., ..., samo uz suglasnost suca izvršenja.

Konačno, na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 5. i 11. KZ/11. zatvoreniku su određene sljedeće obveze javljanja jednom mjesečno i to: Centru za zdravstvenu zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Službi za prevenciju liječenja ovisnosti, Policijskoj upravi međimurskoj, nadležnoj Policijskoj postaji osječko-baranjskoj, II. Policijska postaja O., sucu izvršenja Županijskog suda u Osijeku te nadležnom Probacijskom uredu O. Na temelju članka 159.d stavka 1. ZIKZ-a određeno je da će zatvorenik biti otpušten sa izdržavanja kazne nakon pravomoćnosti ovog rješenja posebnim nalogom suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći izrijekom žalbenu osnovu, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači i odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za uvjetno otpuštanje zatvorenika M. K. u smislu članka 59. KZ/11.

Naime, zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. KZ/11. Radi se o osobi koja je do sada u pet navrata pravomoćno osuđivana, i to zbog kaznenih djela protiv imovine, teških krađa. Protiv njega je u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. KZ/11. pred Općinskim sudom u Zadru broj K-460/15. Nadalje, iz izvješća Zatvora u O. proizlazi da se rizik od kriminalnog povrata kod zatvorenika procjenjuje izrazito visokim, a da je tijekom izdržavanja kazne zatvora počinio četiri teža stegovna prijestupa te dva lakša stegovna prijestupa, time da se trenutno nalazi na supstitucijskoj terapiji Suboxonom.

Iz izvješća Zatvora u O. proizlazi da je kod zatvorenika postignuta svrha kažnjavanja, s obzirom na to da je program izvršavanja kazne zatvora ocijenjen kao uspješan, činjenici radne angažiranosti zatvorenika, kao i osiguranom postpenalnom prihvatu (kod majke), no, te okolnosti nisu dostatne za donošenje odluke o otpuštanje zatvorenika na uvjetni otpust, a kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

Upravo činjenica specijalnog povratništva i višestruka osuđivanost zatvorenika, kazneni postupak koji se vodi zbog istovrsnog kaznenog djela protiv njega, više počinjenih stegovnih prijestupa, kako lakših, tako i teških, te procjena rizika od kriminalnog povrata na strani zatvorenika upućuju na zaključak da je za postizanje svrhe kažnjavanja i uspješne spremnosti zatvorenika M. K. za uključivanje u život na slobodi nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Dakle, cijeneći u smislu sve okolnosti iz članka 59. stavka 2. KZ/11., za sada nije osnovano očekivati da zatvorenik više neće činiti kaznena djela, što je i smisao otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust.

Stoga je zaključak prvostupanjskog suda za sada preuranjen, pa je iz navedenih razloga trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., preinačiti prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke na način kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2017.