Broj: Kž 503/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. T., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. rujna 2017. broj Ik I-187/17., u sjednici održanoj 5. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke na način da se odbija prijedlog zatvorenika S. T. za uvjetni otpust kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 159.a točke 4. u vezi s člankom 158.a Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. T., a pod točkom II. izreke na temelju članka 159. stavka 3. ZIKZ-a, članka 158. stavka 1. ZIKZ-a i članka 59. KZ/11. zatvorenik S. T. otpušten je na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci koju izdržava po presudi Općinskog suda u Čakovcu broj Kov-208/15 od 11. rujna 2015., time da mu uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora do 7. siječnja 2018.

Nadalje, na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. i 11. KZ/11. zatvoreniku su određene sljedeće obveze javljanja jednom mjesečno i to: sucu izvršenja Županijskog suda u Varaždinu, odmah po otpustu, Policijskoj upravi međimurskoj, nadležnoj Policijskoj postaji Č., odmah po otpustu te nadležnom Probacijskom uredu V., odmah po otpustu. Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik S. T. može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv točke II. izreke tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći izrijekom žalbenu osnovu, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine pod točkom II. izreke, odnosno da se prvostupanjsko rješenje u tom dijelu preinači i odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika, zbog čega je pogrešno zaključio da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za uvjetno otpuštanje zatvorenika S. T. u smislu članka 59. KZ/11.

Okolnost što je prema izvješću Zatvora u S. program izvršavanja kazne zatvora zatvorenika S. T. ocijenjen kao „uspješan“, jer zatvorenik ima korektan odnos prema službenicima i zatvorenicima, poštuje kućni red i radno je angažiran, kao i činjenica da ima osiguran postpenalni prihvat (kod sestre zatvorenika koja skrbi o njegovoj kćerki), kao i mogućnost zaposlenja (u Njemačkoj), nisu dovoljne za donošenje odluke o otpuštanju zatvorenika na uvjetni otpust, a kako je to prvostupanjski sud pogrešno zaključio.

Naime, zatvorenik S. T. nalazi se na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Radi se o osobi koja je do sada u četiri navrata pravomoćno osuđivana, i to zbog kaznenih djela zlouporabe opojne droge iz članka 173. stavka 1. KZ/97., članka 173. stavka 2. KZ/97. te članka 173. stavaka 2. i 3. KZ/97., time da su mu u jednom navratu izrečeni rad za opće dobro i primijenjena uvjetna osuda, a u dva navrata je osuđen na kazne zatvora koje su mu objedinjene u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina i četiri mjeseca, a koju je izdržavao sve do 2013. Protiv njega su u tijeku dva kaznena postupka, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. pred Općinskim sudom u Splitu broj Kov-305/17. (pravomoćno rješenje o provođenju istrage) te kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. pred Županijskom sudom u Splitu broj K-Us-16/16. Osim toga, iz izvješća Zatvora u S. proizlazi da se rizik od kriminalnog povrata kod zatvorenika procjenjuje vrlo visokim.

Prema tome, činjenica specijalnog povratništva i višestruka osuđivanost, kazneni postupci koji su u tijeku zbog istovrsnih kaznenih djela te procjena rizika od kriminalnog povrata na strani zatvorenika upućuju na zaključak da je za postizanje svrhe kažnjavanja i uspješne spremnosti zatvorenika S. T. za uključivanje u život na slobodi nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Stoga je zaključak prvostupanjskog suda za sada preuranjen, pa je iz navedenih razloga trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., preinačiti prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke na način kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2017.