Broj: Kž-Us 124/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama opt. M. B. i opt. I. L. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. kolovoza 2017. broj K-US-35/17, u sjednici održanoj 5. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Žalbe opt. M. B. i opt. I. L. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 495. u vezi čl. 472. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), odbačene su kao nedopuštene žalbe okr. M. B. i okr. I. L. podnesene protiv rješenja optužnog vijeća tog suda od 13. srpnja 2017. broj Kov-Us-32/16 kojim je potvrđena optužnica protiv opt. M. B. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11.

Protiv tog rješenja žali se opt. M. B. po svom branitelju M. H., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i „predmet uputi optužnom vijeću na ponovno odlučivanje“.

Opt. I. L. se žali po svom branitelju K. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. & P. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Pravilan je zaključak predsjednika vijeća prvostupanjskog suda da protiv rješenja o potvrđivanju optužnice nije dopuštena žalba budući da to proizlazi iz izričite zakonske odredbe u čl. 491. st. 2. ZKP/08. Takva uputa dana je strankama i u okviru pravne pouke navedene u rješenju o potvrđivanju optužnice.

Žalitelji, iako svjesni zakonske odredbe koja im uskraćuje pravo na žalbu, tvrde da je rješenjem o potvrđivanju optužnice, između ostalog, negativno odlučeno o njihovim prijedlozima za izdvajanje nezakonitih dokaza zbog čega im u tom dijelu pripada pravo na podnošenje redovnog pravnog lijeka u smislu čl. 351. st. 3. ZKP/08 budući da je, pravilnom primjenom zakona, o njihovim prijedlozima za izdvajanje trebalo odlučiti posebnim rješenjem. Stoga smatraju da im je na ovaj način uskraćeno temeljno pravo obrane garantirano Ustavom Republike Hrvatske te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 istaknuta u žalbi opt. M. B. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno slijedi zbog čega je žalba tog optuženika odbačena kao nedopuštena, a drugo je pitanje što žalitelj, formalno pobijajući odluku o nedopuštenosti žalbe, u stvari, ukazuje da je rješenje o potvrđivanju optužnice nerazumljivo što, međutim, ovdje nije predmetom odlučivanja.

Suprotno tvrdnjama žalbi, rješenjem optužnog vijeća o potvrđivanju optužnice nije meritorno odlučeno o prijedlozima optuženika za izdvajanje nezakonitih dokaza. Naime, iz obrazloženja toga rješenja proizlazi da je sud odbio odlučivati o tim prijedlozima iz razloga što optuženici nisu valjano obrazložili zbog čega iste nisu podnijeli na prethodnoj sjednici optužnog vijeća od 15. listopada 2016., iako su im sve relevantne okolnosti već tada bile poznate. Naime, na toj sjednici optužnog vijeća također se odlučivalo o prijedlozima obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza iz spisa, ali s drugog osnova, pa je sud, polazeći od svoje obveze da spriječi odugovlačenje postupka u smislu čl. 11. st. 3. ZKP/08, upozorio stranke na potrebu koncentracije prigovora vezanih za ocjenu zakonitosti dokaza „jer sukcesivno stavljanje takvih prijedloga neće biti razmatrano“, tj. opetovani zahtjevi bez odgovarajućeg obrazloženja smatrati će se usmjerenima na odugovlačenje postupka. Istovremeno, u obrazloženju tog rješenja navedeno je da obrana može ponoviti prijedloge za izdvajanje dokaza u nastavku postupka tj. na pripremnom ročištu odnosno raspravi kada će o njima biti meritorno odlučeno.

Pri takvoj procesnoj situaciji, dakle, kada je optužno vijeće odbilo odlučiti o prijedlozima za izdvajanje dokaza smatrajući da je obrana prekršila dano upozorenje o posljedicama odugovlačenja postupka, ne može se tvrditi da je o tim prijedlozima, makar i implicitno, negativno odlučeno zbog čega bi donošenje posebnog rješenja s uputom o pravu na žalbu bilo opravdano.

Iako pravilnost rješenja optužnog vijeća o potvrđivanju optužnice ovdje nije i ne može biti predmetom raspravljanja, obrani je, ako smatra da je takvim načinom odlučivanja povrijeđen zakon, ostala mogućnost iniciranja podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitosti od strane nadležnog državnog odvjetnika.

Kako se navodima žalbi osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju niti su ispitivanjem odluke u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao i izreci.

Zagreb, 5. listopada 2017.