Broj: Kž-Us 82/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Lj. H. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 21. travnja 2016. broj K-Us-2/16, u sjednici održanoj dana 10. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08) oslobodio od optužbe opt. Lj. H. da bi počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11, pobliže opisano u izreci te presude.

 

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženice, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv te presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odgovor na žalbu podnijela je opt. Lj. H. po branitelju V. Š., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijana presuda potvrdi.

 

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

 

              Žalba USKOK-a je osnovana.

 

              Iako se u žalbi ističe i žalbena osnova zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, u suštini se navodima žalbe obrazlaže zbog čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Žalitelj je nezadovoljan obrazloženjem pobijane presude i prigovara nedovoljnom uzimanju u obzir svih okolnosti koje smatra važnima za donošenje pravilne odluke, no time se ne ostvaruje naznačena bitna postupovna povreda, jer je sud prvog stupnja iznio razloge na temelju kojih je donio oslobađajuću odluku, a druga je stvar jesu li oni prihvatljivi i jesu li sve važne činjenice uzete u razmatranje.

 

              Ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Međutim, osnovano USKOK prigovara ispravnosti u pobijanoj presudi iznesenih zaključaka, i to kako u segmentu postojanja kaznene odgovornosti opt. Lj. H. s obzirom na njezino radno mjesto, tako i u pogledu toga ima li gradonačelnik, uz pravo na 24 satno korištenje službenog vozila, i pravo isplate troškova prijevoza na posao i s posla, tzv. cipelarine.

 

Kao prvo, neprihvatljivo je stanovište prvostupanjskog suda da Lj. H., koja je bila voditeljica Odsjeka za financiranje i unutarnju kontrolu Grada D., ništa nije odobravala niti bila ovlaštena odobravati, i to za vrijeme oba načina isplate tzv. cipelarine (tj. za vrijeme dok se ta isplata vršila gotovinski putem isplatnice, te za vrijeme dok se ta isplata vršila u okviru plaće). Opravdano USKOK ističe da je svojstvo voditeljice za proračun i financije opt. Lj. H. obvezivalo na nadzor nad zakonitošću rada tog odjela i nalagalo joj praćenje i primjenu propisa i zakona iz tog djelokruga, odnosno da kontrolira isplate i osnovanost istih, neovisno o tomu treba li ih formalno vlastitim potpisom odobriti. Pritom je doista indikativno da i sama optuženica navodi da se plaće ne bi isplaćivale na temelju virmana na kojem uz potpis gradonačelnika ne bi bio i njezin potpis.

 

Nadalje, u pogledu postojanja stvarnog troška dolaska na posao i s posla gradonačelnika, za istaknuti je da gradonačelnik, doista, ne može imati manje prava nego ostali zaposlenici. Iako je nesporno Pravilnikom o korištenju službenih automobila i mobitela koji se počeo primjenjivati od 2007. nadalje, jedino gradonačelniku odobreno korištenje službenog automobila 24 sata dnevno, ova odredba nije ni izrijekom ni smisleno derogirala onu iz čl. 56. Kolektivnog ugovora, koja je davala zaposlenicima (pa tako i gradonačelniku) pravo na naknadu stvarnog troška, odnosno troška prijevoza na posao i s posla. S obzirom na to da je riječ o naknadi tzv. stvarnog troška, pravo na korištenje službenog automobila 24 sata dnevno ne isključuje samo po sebi pravo na isplatu tzv. cipelarine. Dakle, gradonačelnik je imao pravo na naknadu tog troška, ali u onom iznosu koji je nastao zato što u određene dane za dolazak na posao i s posla nije koristio službeni automobil.

 

Zbog izloženih razloga za sada nije prihvatljivo rezoniranje prvostupanjskog suda, pa je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana, te ju je valjalo prihvatiti.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovno će izvesti sve potrebne dokaze, koje će potom pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako ponaosob, tako i u međusobnoj ovisnosti, imajući na umu sve što je u ovoj odluci navedeno. Tek nakon toga prvostupanjski će sud donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama čl. 459. ZKP/08.

 

              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 10. listopada 2017.