Broj: Kž-Us 128/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. M., zbog kaznenog djela iz članka 294. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. travnja 2017. broj K-Us-12/2016.-10, u sjednici održanoj 19. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, optuženik J. M. proglašen je krivim zbog počinjenog kaznenog djela protiv službene dužnosti, davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11. i na temelju te zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

U slučaju opoziva uvjetne osude, određeno je da će mu se, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od 22. do 23. ožujka 2016.

Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženika su oduzeti sljedeći predmeti: 1. deset novčanica u apoenima od 200,00 kn serijskih brojeva ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., 2. dvije novčanice u apoenima od 10,00 kuna serijskih brojeva ..., ..., 3. jedan mobilni aparat marke „Samsung“ S. E. IMEI broja: ... mobilnog operatera M. D., pozivnog broja: ..., 4. jedan mobilni uređaj marke „Samsung“ S. N. IMEI broja: ..., T-M. operatera pozivnog broja ...

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna na ime paušalne svote.

Protiv navedene presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju B. K., odvjetniku iz O., predloživši da se odbije žalba USKOK-a i potvrdi prvostupanjska presuda.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, USKOK ističe da je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika (činjenica da optuženik novčana sredstva za svoju egzistenciju i egzistenciju obitelji ostvaruje radom u inozemstvu), a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio postojanje otegotnih okolnosti (pobude za počinjenje kaznenog djela te same okolnosti počinjenja djela).

Ispitujući žalbene navode u pogledu odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a potom i vrednovao sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za postupak odmjeravanja i individualizacije izricanja kazne. Tako su optuženiku pravilno utvrđene kao olakotne okolnosti, priznanje počinjenog kaznenog djela, činjenica da nije do sada dolazio u sukob sa zakonom, odnosno da nije osuđivan, te kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije nađeno. Naime, okolnost da je prvostupanjski sud ocijenio olakotnim okolnost da optuženik novčana sredstva za svoju egzistenciju i egzistenciju obitelji ostvaruje radom u inozemstvu, ne dovodi do zaključka da je precijenio postojanje te okolnosti, već da ju treba sagledavati u kontekstu činjenice da optuženik financijski skrbi o izvanbračnoj supruzi i maloljetnom djetetu, neovisno o tome na kojem području ostvaruje ta novčana sredstva. Što se tiče činjenice vođenja kaznenog postupka protiv optuženika, ta okolnost ne može biti odlučna prilikom odmjeravanja otegotnih okolnosti jer bi to bilo protivno pretpostavci nedužnosti, dok sam način počinjenja kaznenog djela primanja mita (pobude, okolnosti, upornost) zbog kojeg je optuženik proglašen krivim nije takav da bi prelazio okvire počinjenja koji se redovito viđaju kod ovakvih kaznenih djela.

Stoga je opravdano prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (što je donji zakonski minimum kazne propisane za to kazneno djelo), uz izricanje uvjetne osude s vremenom provjeravanja u trajanju od četiri godine, čija je duljina trajanja pravilno odmjerena. Upravo ova kazna zatvora, uz izricanje optuženiku, na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11. uvjetne osude, po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda je primjerena, kako počinjenom djelu, tako i ličnosti optuženika te stupnju njegove krivnje, te pogodna da ostvari i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. - izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

Slijedom iznesenog, budući da ni ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. listopada 2017.