Broj: K-296/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Jasni Krnić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Renate Teskera, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. K., kojeg brani P. K., odvjetnik u S. B., zbog kaznenog djela iz članka 236 stavak 1 Kaznenog zakona (Narodne Novine Republike Hrvatske broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 dalje: KZ/11), koji postupak je pokrenut optužnicom oštećenika kao tužitelja F. Š., po punomoćniku K. K., odvjetniku u S. B., nakon zaključene javne rasprave dana 26. listopada 2017., u prisutnosti optuženog Ž. K. uz zamjenika branitelja B. K., odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu P. K., oštećenika kao tužitelja F. Š. i njegovog punomoćnika K. K., odvjetnika u S. B.,  istog dana

 

p r e s u d i o   j e

 

              OPTUŽENI Ž. K., OIB ..., sin ..., rođen .... u S. B., s prebivalištem u ..., državljanin R. H., konobar i precizni mehaničar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u ..., posjeduje kuću, neoženjen, bez djece, vojsku služio ..., bez činova i odlikovanja, sudionik Domovinskog rata od 1990. do 1992. godine, neosuđivan,

 

k r i v   j e

 

š t o   j e:

 

              dana 17. prosinca 2012. godine, okrivljenik Ž. K. iz S. B., kao ugostitelj, obratio se oštećeniku F. Š., koji je inače starija i bolesna osoba, sa zamolbom da mu pozajmi iznos od 5.500 EUR, koji su mu novci hitno bili potrebni za održavanje i renoviranje ugostiteljskog objekta u N. A. H. u S. B., da bi istog dana oštećenik otišao u banku i podigao svu svoju ušteđevinu sa deviznog računa i na ruke predao okrivljeniku iznos od 5.500 E., a kao dokaz o primitku novca osumnjičenik je na papir sam napisao Ž. p. 5. E., također osumnjičenik na ceduljicu napisao broj mobitela Ž. 0., obvezavši se pozajmljeni novčani iznos vratiti u roku od mjesec dana, a što isti nije učinio, oštetivši na taj način F. Š. za iznos od 5.500 E.,

 

              d a k l e, očita je namjera da se F. Š. učini šteta, a što je okrivljenik znao da može realizirati is takvom namjerom je išao u trenutku preuzimanja pozajmice, a isto tako je prijevarno obećano da će preuzeti iznos vratiti u cijelosti u roku od 30 dana, a znajući i išao s ciljem da to neće učiniti,

 

              č i m e   j e   počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236 stavak 1 KZ/11,

             

pa im se temeljem članka 236 stavak 1 KZ/11

 

i z r i č e

             

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI

 

              te se primjenom članka 56 KZ/11 primjenjuje uvjetna osuda, tako što se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo,

 

te pod daljnjim uvjetom, a u smislu članka 62 stavak 1 točka 1 KZ/11 da u roku od 6 (šest) mjeseci isplati oštećeniku kao tužitelju F. Š. iznos od 5.500,00 E.-a u kunskoj protuvrijednosti, a prema srednjem tečaju ... na dan plaćanja.

 

              Temeljem članka 148 u vezi članka 145 ZKP optuženik je dužan na ime sudskog paušala platiti iznos od 300,00 kuna, u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske broj IBAN H., model HR64, poziv na broj primatelja ..., te trošak oštećeniku na ime zastupanja po punomoćniku, a prema Troškovniku koji će biti naknadno dostavljen i proanaliziran.

             

Obrazloženje

 

              Oštećenik kao tužitelj F. Š., po svom punomoćniku K. K., odvjetniku u S. B., podnio je ovom sudu optužnicu protiv Ž. K., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236 stavak 1 KZ/11.

 

Iznoseći svoju obranu na navode optužnog akta optuženik navodi kako se došao interesirati kod oštećenika kao tužitelja da bi pozajmio novac, jer je prije od njega pozajmljivao novac, te uredno vraćao s kamatama. Kada je kod njega ponovo došao, a dopušta mogućnost da je bilo 17. prosinca 2012., interesirajući se da bi pozajmio 5.000,00 eura, oštećenik kao tužitelj mi je rekao da može ali uz 20% kamata. Nije na to pristao. Ostavio mu je svoj broj telefona da mu se javi u slučaju da se predomisli, te je napisao Ž. p. 5. e., a to je zbog kamata. Nikada taj novac od njega nije primio. Iznos od 5.500,00 eura napisao je jer bi to bilo 10% kamata, a ne 20% koliko je oštećenik kao tužitelj tražio. Tvrdi da oštećenik kao tužitelj nije baš tako nevina osoba kako se predstavlja. Poznato mu je da je on ženama pozajmljivao po 2.000,00 ili 3.000,00 eura, a kada ne bi mogle vratiti onda ih je ucjenjivao i dirao po tijelu. Kada je imao ugostiteljski objekt tražio je od njega da mu nabavi djevojku od 20 godina. Inače imao je ugostiteljski objekt na K. ispod ljekarne, te dovodio plesačice iz B., te je tada oštećeni kao tužitelj tražio da mu dovede jednu od 20 godina. Čistačicama na K. je posuđivao novac. Jednoj je posudio 2.500,00 eura, pa kada nije mogla vratiti postala mu je rob, te ju je ucjenjivao. Budući da je ošt. kao tužitelj star i nije ništa drugo mogao raditi nego ih je dirao po intimnim dijelovima tijela, što su mu dopustile. Poslije toga oštećeni kao tužitelj nije ga zvao i ne zna uopće zašto ga je optužio. Na upit punomoćnika oštećenika kao tužitelja zašto je na papirić napisao da je posudio 5.500,00 eura, te se potpisao i napisao svoj broj telefona, optuženik ponavlja kako je to učinio zato da ga oštećenik kao tužitelj nazove ako se odluči za kamatu od 10%, a ne kako je on tražio 20%. Na daljnji upit zašto bi oštećenik kao tužitelj baš toga dana otišao u banku i podigao novac, isti odgovara otkud ja to znam. Suvlasnik je pola obiteljske kuće koja je opterećena nekim njegovim dugovima Poreznoj upravi. Račun mu je blokiran i trenutno radi za minimalac.

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku potvrde PBZ d.d., presliku ispisanih riječi Ž. sa brojem telefona ..., te adresa B..., K. Ž., tekst Ž. posudio 5.500,00 eura, a koji se nalazi na preslici naloga P.B.Z od 17. prosinca 2012., rješenje Općinskog državnog odvjetništva u S. B. od 13. prosinca 2013. godine, pročitan je iskaz oštećenika kao tužitelja F. Š. na raspravnom zapisniku od 14. lipnja 2017., izvršen je uvid u zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika od 13. veljače 2014. godine, spis Ž. suda u S. B. broj ..., izvod iz kaznene evidencije za optuženika.

 

Ispitan kao svjedok oštećenik F. Š. tvrdi kako je nekih 5 godina prije ovog događaja optuženikov zet D. P. od njega pozajmio, a u ime optuženika, 7.000,00 eura, jer je to optuženiku bilo vrlo hitno. Inače s optuženikom, njegovim zetom i cijelom obitelji bio je dobar dugi niz godina. Pozajmio mu je taj novac. Jedan dio njegovog novca bio je na čuvanju kod majke optuženika i to 3.000,00 eura, a 4.000,00 eura imao je kod kuće, te ih je dao P., a majci optuženika je rekao  da mu te 3.000,00 eura koje su bile kod nje na čuvanju pozajmljuje, te da mu ih da, odnosno osobno je od majke optuženika uzeo taj novac, te sve skupa dao D. P.. P. mu je u 2 navrata vratio novac, te mu još pored toga dao nešto novaca, no ne može se sjetiti koliko i to u znak zahvalnosti. Optuženika je upoznao kod obitelji P. na obiteljskim svečanostima. Optuženik ga je prije nego što mu je pozajmio 5.500,00 eura u 2 navrata bezuspješno tražio kod kuće, pronašavši ga tek u trećem pokušaju, te ga je tada pitao da mu pozajmi 5.500,00 eura. Pitao ga je za razlog pozajmljivanja, te mu je isti rekao da mu je propao posao. Odgovorio mu je da će pitati D. to jest njegovog šogora. Nazvao je P. na telefon, te je isti rekao da će doći za 15 do 30 minuta. Nisu čekali dolazak P. nego mu je optuženik ponudio da ga bratovim automobilom odveze do P.B.Z., što je isti i učinio, te je podigao 5.800,00 eura i odmah dao optuženiku 5.500,00 eura, te mu je isti nakon toga na papirić napisao Ž. p. 5. e., kao i broj svog mobilnog telefona. Rekao je kako će mu novac vratiti, a nije siguran da li u roku od 14 dana ili mjesec, te da će mu na ime kamata dati 500,00 eura. Odgovorio mu je kako mu na ime kamata ne treba ništa dati, nego samo da mu vrati novac na vrijeme. Imao je veliko povjerenje u obitelj P.. Kada je prošlo ugovoreno vrijeme bezbroj puta ga je zvao na telefon i nije mu se javljao. Nakon toga nazvao je njegovu majku, te kada joj je objasnio da je zvao optuženika u vezi pozajmljenog novaca, ista mu je odgovorila da on možda nema telefon kod sebe pa mu zato ne odgovara, na što je optuženik zgrabio od nje telefon te počeo na njega vikati, govoreći mu zašto ga zove, te da njegova majka ne zna za tu pozajmicu i da mu novac neće vratiti nikada. Potom je došao njegovoj kući te mu rekao da zašto uznemirava njegovu mater i ponovio kako ona ne zna za tu pozajmicu. Na odlasku ga je ponovo pitao Ž. kada ćeš mi vratiti pare, na što mu je odgovorio kada budem mogao, a ponovo kada ga je isto upitao i kada je već bio na odlasku kada će mu vratiti novac, isti je rekao nikada. Nakon toga više nije optuženika nazivao telefonom. Nije od njega tražio nikakvu kamatu. Inače kada bi ljudi kojima je pozajmljivao novac vraćali isti netko mu je nešto znao dati u znak pažnje, no nikada novac na ime kamata nije tražio. Kada je D. P. od njega prvi put pozajmio 7.000,00 eura za optuženika znao je da P. novac pozajmljuje za njega. P. mu je rekao optuženik je meni pomogao pa moram i ja njemu, jer mu je P. osobno u 2 navrata vratio novac.

 

Pozvan kao svjedok D. P. prihvatio je blagodat ne svjedočenja.

 

Iz iskaza M. S., ispitane kao svjedoka, proizlazi da ista nije sigurna, tvrdeći da je bilo možda prije 4 godine kada je u njeno dvorište došao njoj nepoznat čovjek kojega sada ne bi mogla opisati. Sjeća se samo da je imao torbicu preko ramena. Pitao je za njenog susjeda F. Š., te mu je rekla kako je vidjela da je susjed negdje otišao. Idući dan je rekla svom susjedu gospodinu Š. da ga je tražio neki njoj nepoznat čovjek, a onda je on počeo kukati da je posudio čovjeku 5.000,00 eura. Ništa joj detaljnije o tome nije pričao, samo je kukao.  Ne može tog čovjeka opisati, samo je zapamtila da je sa sobom imao manju torbicu.

 

Prema preslici naloga klijentu P.B.Z. od 17. prosinca 2012. vidljivo je da je F. Š. sa svog deviznog računa podigao 5.850,00 eura. Na istoj preslici optuženik je rukom napisao Ž. p. 5. e., a na drugoj strani preslike naloga ..., K. Ž., a što je adresa optuženika,  a također i Ž. – sa brojem svog mobilnog telefona.

 

Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, sud nalazi dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo na način na koji se tereti. Stoga ga je slijedom takvih utvrđenja oglasio krivim i osudio kako je to opisano u izreci presude.

 

Sud nije povjerovao obrani optuženika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, tvrdeći da se samo kod oštećenika kao tužitelja došao interesirati kako bi pozajmio 5.000,00 eura, no kako je isti tražio kamatu od 20% na taj iznos, odustao je od pozajmljivanja. Napisao je da je pozajmio 5.500,00 eura u slučaju da se oštećenik kao tužitelj predomisli, a što bi bilo 10% kamate, a ne traženih 20%, te da nikakav novac nije primio.

 

Potpuno suprotno može se zaključiti iz iskaza oštećenika kao tužitelja, koji tvrdi da mu je optuženik 17. prosinca 2012. došao kući interesirajući se da pozajmi 5.500,00 eura, da nikakvu kamatu nije tražio i da to nikada nije činio, te nije tražio nikakvu kamatu od ljudi koji bi od njega pozajmili novac. Već prije pozajmio je D. P. 7.000,00 eura, a D. P. je taj novac pozajmio za optuženika, te je oštećeniku taj novac vratio u 2 navrata. Oštećenik kao tužitelj imao je beskrajno povjerenje u obitelj P., kao i optuženika, kojeg je upoznao kod obitelji P.. Prvi put kada je P. pozajmio novac, novac od 3.000,00 eura bio je čak na čuvanju kod majke optuženika, a što govori u prilog tvrdnji oštećenika kao tužitelja o beskrajnom povjerenju u obitelj P. i optuženika i njegovu majku. Znajući to optuženik se odlučuje iskoristiti to povjerenje, a našavši se u financijskim problemima, kao što je to i sam rekao da mu je blokiran račun, te da mu je kuća opterećena dugovima, koristi povjerenje oštećenika kao tužitelja i životnu dob istog, te dolazi kod njega 17. prosinca 2012. sa zahtjevom da mu pozajmi 5.500,00 eura. Nije točno da optuženik novac nije primio. Naprotiv točno je što tvrdi oštećenik kao tužitelj da ga optuženik dovozi u grad te da u P.B.Z.podiže 5.850,00 eura i 5.500,00 eura predaje optuženiku. Upravo na nalogu klijentu P.B.Z. optuženik se vlastoručno potpisuje, priznaje pozajmljivanje 5.500,00 eura, upisuje svoju adresu i broj telefona, a što on niti ne osporava, nego tvrdi da nikakav novac nije primio. Da optuženik nije automobilom dovezao oštećenika kao tužitelja da isti podigne novac i da isti nije podigao novac i da ga nije predao optuženiku onda u nalogu klijentu od P.B.Z. od 17. prosinca 2012 kada je novac podignut, ne bi na istom nalogu nikako mogao biti vlastoručno napisan tekst optuženika.

 

Optuženik u najvećem dijelu svoje obrane pokušava oštećenika kao tužitelja prikazati lihvarom, pa u tu svrhu iznosi paušalne primjere navodnih pozajmljivanja novca drugim osobama, bez navođenja bilo kakvih konkretnih i provjerljivih primjera. Optuženik je očito u dugovima, a što niti ne osporava. Suvlasnik je pola kuće koja je opterećena, račun mu je blokiran i radi za minimalac, te se očito još od 2012. godine kada mu je oštećenik kao tužitelj pozajmio novac, nije financijski oporavio.

 

Oštećenik kao tužitelj je osoba starije životne dobi, koja je bila u prijateljskim odnosima s obitelji P., a upravo sestra optuženika je udana za D. P., te je oštećenika kao tužitelja optuženik upoznao na obiteljskim svečanostima. Za njega je D. P. njegov šogor od oštećenika kao tužitelja pozajmio novac, koji je i vratio, te je optuženik znao da oštećenik kao tužitelj ima novaca, te je iskoristivši sve to od njega pozajmio 5.500,00 eura. Nakon što je istekao rok za vraćanje duga oštećenik kao tužitelj zvao je bezbroj puta telefonom optuženika koji mu se nije javljao, te se nakon toga odlučio nazvati njegovu majku, objasnivši joj da je optuženiku pozajmio novac, te da mu se isti ne javlja na telefon, te od nje dobio odgovor da isti možda kod sebe nema telefon pa da mu zato ne odgovara, na što je optuženik od nje uzeo slušalicu te počeo na njega vikati da njegova majka ne zna za tu pozajmicu i da mu novac neće nikada vratiti, a što je ponovio i dolaskom njegovoj kući.

 

Optuženik je dakle u financijskim problemima, pozna oštećenika kao tužitelja kao osobu koja ima novaca i koja će novac pozajmiti, koja je dobra s njegovom obitelji, te da se radi o starijoj osobi, od istog pozajmljuje 5.500,00 eura, te obećava da će isto vratiti u roku od 14 ili mjesec dana, znajući da zbog svoje financijske situacije to neće učiniti te na taj način dovodi oštećenika kao tužitelja u zabludu, koji mu zbog svega naprijed navedenog vjeruje i pozajmljuje novac, koji mu do današnjeg dana nije vraćen i za koji optuženik uopće poriče da a je pozajmio.

 

Nelogično je neživotno i neuvjerljivo da bi netko odmah na papiru P.B.Z. – nalozi klijentu, stavio svoj potpis, adresu i broj telefona, te naveo da je pozajmio novac koji nije pozajmio i na taj način preuzeo na sebe obvezu povrata nepostojećeg duga. Optuženik je to sve učinio kako bi uvjerio oštećenika kao tužitelja da će mu novac vratiti, odnosno održao ga u takvoj zabludi, dok je novac očito potrošio za vraćanje dugova, jer mu je posao propao.

 

Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je optuženiku olakotnim cijenio da je sudionik Domovinskog rata, te neosuđivan, dok mu otegotnim nije našao niti jedne.

 

Imajući s druge strane u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, te visinu prouzrokovane štete, po ocjeni ovog suda i uvjetnom osudom to jest kaznom zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženik u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom, a u smislu članka 62 stavak 1 točka 1 KZ/11 da u roku od 6 mjeseci isplati oštećeniku kao tužitelju iznos od 5.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, postići će se svrha kako specijalne prevencije u smislu da optuženik ubuduće neće činiti ovakva i slična kaznena djela, te svrha specijalne prevencije kao upozorenje mogućim budućim počiniteljima ovakvih i sličnih kaznenih djela.

 

              Temeljem članka 148 u vezi članka 145 ZKP optuženik je dužan na ime sudskog paušala platiti iznos od 300,00 kuna, u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske broj IBAN ... model HR64, poziv na broj primatelja ..., te trošak oštećeniku na ime zastupanja po punomoćniku, a prema Troškovniku koji će biti naknadno dostavljen i proanaliziran.

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.             

 

U Slavonskom Brodu, 26. listopada 2017. godine