Broj: Kž 204/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda  Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 246 st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi s čl. 5. toč. 6 i čl. 1 Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 57/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 4. veljače 2015. broj K-50/08, u sjednici održanoj 26. listopada 2017 godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              I Prihvaća se žalba opt. Ž. M., a povodom te žalbe i žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              II Uslijed odluke pod I žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. Ž. M. zbog kaznenog djela iz čl. 246 st. 1 i 2 KZ/11, te je primjenom čl. 48 st. 1 i 2 i čl. 49 st. 1 t. 4 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a po čl. 56 KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od tri godine.

 

              Na temelju čl. 54 KZ/11 optuženiku se u kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru od 12. listopada do 19. listopada 2007 godine.

 

              Na temelju čl. 464 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03-pročišćeni tekst i 115/06 - dalje u tekstu: ZKP/97) od optuženika se oduzima imovinska korist pribavljena počinjenjem kaznenog djela u iznosu od 446, 45 kuna.

 

              Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. Ž. M. po branitelju R. P. odvjetniku iz S.

 

              Državni odvjetnik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da Vrhovni sud  Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

 

              Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

              Ujedno je u žalbi zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no sjednici vijeća nisu pristupili opt. Ž. M. kojem poziv nije mogao biti uručen zbog promjene adrese o kojoj nije obavijestio sud, branitelj optuženika R. P. odvjetnik  iz S. koji je uredno primio poziv, a niti državni odvjetnik koji je također uredno obaviješten, pa je sjednica vijeća u skladu s odredbom čl. 475 st. 5 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZKP/08) održana u njihovoj odsutnosti.

 

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              Po odredbi čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen državnom odvjetniku na razgledanje.

 

              Žalba optuženika je osnovana, pa je prihvaćanjem te žalbe te povodom iste i žalbe državnog odvjetnika presuda ukinuta, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

 

              Prihvaćanjem žalbe optuženika i ispitivanjem prvostupanjske presude povodom podnesenih žalbi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 ZKP/08 utvrđeno je da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i njenim razlozima, a razlozi presude ne sadrže obrazloženje odlučnih činjenica, dok su oni koji su navedeni, u potpunosti nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

              U činjeničnom opisu djela za koje je optuženik proglašen krivim navodi se da je opt. Ž. M. po prethodnom dogovoru sa sad pok. B. J. „... u nakani da se međusobno protupravno okoriste dogovorili da se sada pok. B. J. omogući bez ikakvog pravnog odnosa pozajmica u iznosu od 72.000,00 kuna što je ovom isplaćeno na račun njegovog društva U. d.o.o. ...“, da bi zatim bilo navedeno da je s bankovnog depozita isplatio ukupno 27.687,39 DEM u protuvrijednosti od 107.618,58 kuna i „tim sredstvima istoga dana zatvorio kreditnu partiju dužnika U. d.o.o. i na taj način oštetio C. B. d.d. sveukupno u iznosu od 116.704,12 kuna“. Na taj način u činjeničnom opisu djela sasvim nejasan navod o namjeri optuženika da se po međusobnom prethodnom dogovoru i on protupravno okoristi, jer se dalje navodi kako je nastala šteta zbog neplaćanja kredita po B. J., koju je on nadoknadio podizanjem sredstava s drugog računa u istoj banci. Dakle, u činjeničnom opisu djela ne navodi se uopće optuženikovo pribavljanje imovinske koristi, već pribavljanje imovinske koristi druge osobe, što je opet u proturječju s pravnim opisom djela u kojem se navodi da je „u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa i na taj način pribavio sebi i drugoj osobi protupravnu imovinsku korist“. Nadalje, u izreci presude navodi se da se na temelju čl. 464 ZKP/97 optuženiku oduzima imovinska korist pribavljena počinjenjem kaznenog djela u iznosu od 446,45 kuna, iako se u činjeničnom opisu djela ne spominje nikakva imovinska korist optuženika, pa niti u tom iznosu, zbog čega je izreka presude u proturječju sama sa sobom. U razlozima presude, međutim, navodi se kako je optuženik oštetio C. B. za iznos od 1.440,00 kuna, a za sebe i B. J. pribavio iznos od 72.000,00 kuna, iako to uopće ne proizlazi iz činjeničnog opisa kaznenog djela, budući da se navodi kako je optuženik omogućio u navedenom iznosu pozajmicu B. J., pa su na taj način razlozi presude u odlučnim činjenicama proturječni njenoj izreci.

 

              Nadalje, u razlozima presude izostalo je sasvim obrazloženje zbog čega prvostupanjski sud vezuje počinjenje kaznenog djela  iz čl. 246 st. 1 i 2 KZ/11 za koje je optuženika proglasio krivim, uz odredbe čl. 1 i čl. 5 t. 6  Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, jer je izostalo bilo kakvo obrazloženje o tome, smatra li sud da se radi o ratnom profiterstvu ili kaznenom djelu pretvorbe ili privatizacije, a niti su te činjenice spomenute u činjeničnom opisu djela. Pritom je sasvim zanemarena odredba čl. 7 Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije koja propisuje sasvim određene uvjete u kojima se kataloški navedena kaznena djela u zakonu smatraju kaznenim djelima ratnog profiterstva, a po činjeničnom opisu djela za koje je optuženik proglašen krivim, nije udovoljeno niti jednom od navedenih zakonskih uvjeta.

 

              Kako je na taj način ostvareno više vidova apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, to je prihvaćanjem žalbe optuženika i po službenoj dužnosti valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

              Budući da je žalba državnog odvjetnika podnesena iz osnove odluke o kazni, to je drugostupanjski sud nije ni razmatrao. 

 

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će nakon što provede sve do sada provedene dokaze i po potrebi nove, na osnovi rezultata dokaznog postupka i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, otkloniti sve nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

 

U Zagrebu 26. listopada 2017. godine