Broj: K-19/2017-20

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB:11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Slavka Lozine, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Jordane Bolanča i Ante Kokeze, uz sudjelovanje Dubravke Bajo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101 i 17, dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice ŽDO Split broj K-DO-57/16 od 31. svibnja 2017., nakon javno provedene i zaključene rasprave, u nazočnosti okrivljenika B. B. u nazočnosti branitelja mr.sc. Ž. G., odvjetnika u S., te zamjenice ŽDO Split Mire Dolić, zaključene 15. studenog 2017., a objavljene 21. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

optuženik:               B. B., OIB: …, sin N. i majke N. rođene K., rođen … rođen u S., s prebivalištem u S., državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, komercijalist, neosuđivan

 

k r i v   j e

 

što je dana 28. studenog 2016. oko 23,00 sati u S. u stanu, dok se s njim u zatvorenoj sobi nalazila njegova djevojka A. Ć. iz pištolja marke „Mauser – Werke" cal. 9 mm, tvorničkog broja …, u kojem se nalazilo pet metaka iako obzirom na educiranost i iskustvo rukovanja s oružjem je bio svjestan da pucnjem iz pištolja može usmrtiti A. Ć. pristajući na to u pravcu nje ispalio jedan hitac i pogodio je u lijevi dio prsišta zadavši joj prostrijelnu ranu prsnog koša sa oštećenjem gornjeg i donjeg režnja desnog pluća, lijeve predklijetke, osmog prsnog kralješka i osmog desnog rebra uslijed kojih osobito teških ozljeda je i preminula,

dakle, ubio drugog,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-ubojstvo-djelo označeno i kažnjivo po članku 110. KZ/11.

 

Stoga se optuženik B. B. a temeljem odredbe članka 110. KZ/11,

o s u đ u j e

 

na zatvorsku kaznu u trajanju od 10 (deset) godina

 

Temeljem odredbe članka 54. KZ-a optuženiku B. B. se u zatvorsku kaznu uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. studenog 2016. do 22. prosinca 2016.

 

Temeljem čl. 148. ZKP-a dužan je optuženik B. B. platiti troškove kaznenog postupka i to na ime materijalnih troškova iznos od 81.056,00 kuna te na ime paušala iznos od 2.000,00 kuna.

 

Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZKP-a/08 oštećenici P. Ć., M. Ć., J. Ć. i I. Ć. s imovinsko-pravnim zahtjevom upućuju se u parnicu.

 

Temeljem čl. 79. KZ/11 od okrivljenika B. B. trajno se oduzima pištolj marke „Mauser – Werke" cal. 9 mm, tvorničkog broja ... .

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo Split optužnicom broj K-DO-57/16 od 31. svibnja 2017. podiglo je optužnicu protiv B. B. zbog kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11.

 

Na raspravi održanoj 15. studenog 2017. optuženik je upozoren sukladno zakonskim odredbama, te je isti izjavio da je primio i razumio pisanu pouku o pravima iz čl. 370. st. 1. i čl. 239. st. 1. ZKP-a/08 (NN 152/08 i 76/09 – u daljnjem tekstu ZKP/08), te se očitovao da se smatra krivim, ali ne za kazneno djelo ubojstva.

 

Nakon što su stranke na raspravi iznijele uvodne govore pristupilo se dokaznom postupku.

 

Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci: svjedok oštećenik P. Č., otac pok. A. Ć., svjedok oštećenik J. Ć., brat pok. A. Ć., svjedok N. B., otac optuženika, svjedokinja N. B., majka optuženika B. B., te svjedok J. L.

 

Suglasnošću stranaka pročitani su iskazi svjedoka T. G. od 19. prosinca 2016 (list 237-238 spisa), I. A. od 19. prosinca 2016. (list 239-240 spisa), Z. M. od 9. prosinca 2016. (list 241-242 spisa), I. M. od 21. prosinca 2016. List 262-263, A. M. od 28. prosinca 2016. (list 298-300 spisa), M. L. od 29. prosinca 2016. (list 304-305 spisa), T. R. od 20. prosinca 2016. (list 259-261 spisa), D. I. od 21. prosinca 2016. (list 268-270 spisa), M. J. od 29. prosinca 2016. (list 301-303 spisa), M. Ć. – oštećene, majke pokojne od 20. prosinca 2016 ( list 245-248, I. Ć. – oštećenika brata pokojne A. Ć. od 20. prosinca 2016. (list 256-258 spisa).

 

Na raspravi su saslušane stalne sudske vještakinje i to prof. dr. sc. D. B., spec. psihijatar i stalni sudski vještak, te mr. D. D. spec. kliničke psihologije, stalni sudski vještak kliničke psihologije (list 215-230 spisa).

 

Na raspravi održanoj 15. studenog 2017. zamjenica ŽDO-a Split provela je dokaze pregledavanjem i čitanjem i to: zapisnika o ispitivanju alkohola opojnih droga ili lijekova u organizmu za B. B. (list 11 spisa), te za N. B. (list 12 spisa), kao i za N. B. (list 13 spisa), Izvješće PUSD Splitsko dalmatinske službe za očevide od 20. studenog 2016. (list 33-34 spisa), zapisnik o očevidu Službe za očevide i kriminalističku tehniku (list 82-85, te 86-88 spisa), zapisnik o očevidu na tijelu pok. A. Ć. (list 91-92 spisa), izvješće o krim tehničkoj pretrazi od 29. prosinca do 2. studenog 2016 (list 93-98 spisa), izvješće o krim tehničkoj pretrazi od 29. studenog (list 108), te potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 101-104 spisa), fotodokumentacija očevida (list 106-175 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 178 spisa), kemijsko toksikološka analiza za pok. A. Ć. (list 230 spisa9, sudskomedicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. A. A. (list 314-315 spisa), zapisnik o vještačenju analize alkohola i mokrače (list 322-328), toksikološko vještačenje B. B. Centru za forenzična ispitivanja (list 339-342), zapisnici o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa za mobitel marke Samsung (list 348-353, te lista 354-356), snimka o pretrazi mobitela 5-Cda (list 358 a), zapisnik s nalazom i mišljenjem balističkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 27. siječnja 2017. (list 362-384 spisa), fotodokumentacija vještačenja (list 386-412), zapisnici o DKT pretrage i vještačenja Centra za forenzična ispitivanja od 27. siječnja 2017. (list 415-423), zapisnik s nalazom i mišljenjem biološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" list 425-434 spisa), te dopune balističkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (list 439-447 spisa).

 

Branitelj optuženika B. B. mr. sc. Ž. G., odvjetnik u S. izjavio je da nema posebnih pismena ili neke druge dokumentacije za predati za dokaz u obrani optuženika.

 

Svjedok-oštećenik P. Ć., otac pok. A. Ć. u svom iskazu je naveo da je on znao za vezu svoje kćeri pok. A. s B. B. Nikada da nije primijetio da bi bilo problema u njihovoj vezi, jer da je njegova pok. A. bila sretna. Isto tako da nikada nije uočio da bi imala nekakve tragove u vidu modrica ili ožiljaka, te što se tiče njenog emotivnog stanja da se doista doimala sretnom. Mi u obitelji smo znali da se A. viđala s B., da su izlazili, on osobno da je nekoliko puta i sreo te da su razgovarali više neformalno primjerice o svjetonazorima, pogledima na život, te da kroz taj razgovor nikada nije primijetio crtu agresivnosti kod B. B. inače da nije kod njih nikada dolazio kući jer da je stav obitelji bio jasan da u njihovu kuću može službeno ući kada se odluče ženiti. Po pričanju pok. A. da je doznao da B. ima namjeru ići u Poljsku na obuku za zaštitara, jer da je u Poljskoj imao prijatelja koji će mu omogućiti da radi zaštitarske poslove i to u arapskim zemljama.

 

Svjedok potom navodi da obitelj B. B. nije nikada upoznala, ali znao je nekada susresti majku optuženika jer da su mu sinovi rekli da je to B. majka. O samoj obitelji da nema neka saznanja, a B. da mu se činio sasvim normalan momak koji ima snove i vizije u životi. što se tiče kaznenog progona oštećenik kao svjedok je izjavio da se o tome ne može izjasniti te da odluku prepušta odvjetništvu sve s utvrđenim činjeničnim stanjem. Još jednom je na kraju istakao da misli da B. A. nije namjerno ubio jer on nije takav profil čovjeka koliko ga je on poznavao. Što se tiče kontakta s B. i njegovim roditeljima nakon ovog događaja da s njim nitko nije kontaktirao a on da nije ni spreman na susret s obitelji B. B. ukoliko oni pokažu za to inicijativu.

 

Svjedok N. B., otac optuženog B. B. u svom iskazu je naveo da njegov sin B. žarko želio raditi kao zaštitar bilo gdje u Hrvatskoj ili pak vani. Zbog toga da je i pohađao tečaj u Poljskoj. Koliko zna B. je podnio zahtjev policiji za oružje i dobio je rješenje za posjedovanje no koliko on zna nije nabavio pištolj dok ne dobije odobrenje. On da nije znao da B. posjeduje pištolj kojim je usmrćena A., te da je taj pištolj prvi put vidio kada se vratio iz bolnice u koju je odveo pok. A. zajedno s B. Inače da mu je B. pokazivao repliku plinskog pištolja za koju je govorio da će nabaviti original. Koliko on zna misli da B. nije bio opsjednut oružjem već da je oružje gledao kao sredstvo s kojim će raditi u kontekstu bavljenja s tim poslom. Potom još jednom podvlači da pištolj s kojim je A. Ć. nastradala doista ne zna gdje je prethodno bio, da ga nikada nije vidio niti da je znao da ga B. posjeduje.

 

Taj kobni dan kada je A. ubijena da je ista došla u njihovu obiteljsku kuću da ne zna gdje je B. bio, dok je on bio u dnevnom boravku da je negdje oko 23 sata iz sna probudio tupi udarac kao da je pao neki veliki kamen. Nakon toga da je pozvao suprugu koja je došla iz spavaće sobe govoreći joj "otiđi tamo i vidi da nije slučajno A. pala ili nešto". Jer zaista da se te prigode čuo nekakav neugodan udarac. Njegova žena odmah da je odjurila u sobu a potom da je za njom i on krenuo. B. da je vikao "zovite hitnu, zovite hitnu". On da je odmah dao mobitel da zove hitnu a on da je trčao i htio joj pružiti pomoć jer da je shvatio da se dogodilo nešto ozbiljno. Kada je ušao u sobu da je vidio A. kako leži bočno okrenuta prema krevetu glava da joj je bila zabačena prema vratima a noge u suprotnom smjeru. Pri dolasku u sobu vidio je da ona diše i da je živa, drugim riječima disala je otežano te malo micala glavom ali da joj je pogled bio mutan. Onda joj je pokušao pomoći na način da je zadrži u bočnom položaju, a zapravo još uvijek nije znao što se točno dogodilo, tako da je pomislio da ima epilepsiju. Pokušavajući pomoći da ju je malo udario po licu govoreći A. A.", i u tom trenutku da je ona udahnula jedno pa drugi put i tada da je utihnula. Onda joj je htio dati umjetno disanje, masažu srca međutim da je ona nekako se umirila kao da je zaspala. U tom trenutku da je čuo B. koji je vrištao i govorio da je pištolj slučajno opalio govoreći "treba je voziti na hitnu". On na svaki način da joj je pokušao nekako pomoći pa da je s rukama krenuo masirati po srcu ali da je odustao kada je vidio rupu na lijevoj strani u gornjem dijelu prsiju i krvavu odjeću ali krvi da nije bilo na podu osim u dijelu odjeće. Nakon toga da je zajedno s B. pokušao spasiti A. na način da je odvedu u bolnicu ne čekajući hitnu, misleći da se zaista može spasiti. Nakon što su A. dovezli u bolnicu da je B. ostao s njom, da se on vratio kući kako bi se obukao i pokupio ženu te donijeti B. robu. U trenutku dok se nalazio u B. sobi, kada je htio ugasiti klimu da je vidio na krevetu s lijeve strane pištolj odnosno dio cijevi pištolja. Na suprotnoj strani s desne strane između kreveta i ormara na stoliću da je vidio repliku plinskog pištolja o kojem je prethodno govorio.

 

Svjedok potom navodi da oni kao obitelj s B. nisu imali nikakvih problema. Potom ističe da B. sigurno nije želio ono što se dogodilo a kako se to dogodilo da on to ne zna. O samom događaju da on i B. nisu imali prilike razgovarati, tako da stvarno ni ne zna kako se to točno dogodilo. Siguran je da B. nije namjerno A. pogodio već da se to dogodilo slučajno, a kako da to samo on zna. Pri tome ističe da je te prigode B. bio u velikom šoku te stalno ponavljao dok su se vodili put bolnice s A. da će se on ubiti, da ukoliko ona umre da to neće moći preživjeti.

 

Svjedokinja N. B., majka B. B. u svom iskazu navodi da kritične prigode ne zna kada je A., B. djevojka došla kod B., ali negdje iza 23,00 sati da je čula nekakav jak udarac. Pri tom ističe da se ne može sjetiti je li se radilo o pucnju ili tupom udarcu, no odmah nakon što je to čula da je istrčala iz sobe i pitala muža "što se događa", a da joj je on rekao "ajde vidi da nije nešto palo", u tom trenutku da je B. izjurio iz sobe vičući "zovi hitnu, zovi hitnu". Sa sobnih vrata da je vidjela A. kako leži na podu glavom okrenutom prema vratima. Točno da se ne može sjetiti je li bila na boku ili na leđima, a to je njen suprug mogao vidjeti jer ju je on zatekao na podu i pružao joj pomoć. Potom joj je suprug dao mobitel govoreći "zovi hitnu", a ona da je bila u takvoj panici i strahu da nije mogla ni okrenuti broj. Njen suprug da je pokušavao A. pomoć tj. nastojao joj je pružiti pomoć. U jednom trenutku da su A. B. i njen suprug uhvatili između sebe ne čekajući hitnu te je odvezli u bolnicu nastojeći je spasiti. U trenutku dok je birala brojeve telefona hitne pomoći da je B. pitala što se dogodilo a da je on odgovorio da je pištolj slučajno opalio. Nakon što su oni otišli u bolnicu da je ona ostala u stanu, te da u B. sobu uopće nije ulazila dok joj se muž nije vratio iz bolnice. On da joj je rekao da brzo skupi neku robu i patike te da je ona ušla u sobu i iz ormara uzela majicu, hlače i jaknu nakon čega su zajedno otišli ponovo u bolnicu. U toj panici i strahu da nije u sobi vidjela nikakav pištolj niti tragove krvi, samo je doslovce "zgrabila" robu i izletjela iz kuće. Nakon toga su stupili u kontakt s policijom da su policiji predali B. mobitel marke Samsung koji glasi na njeno ime kao i A. mobitel koji je bio na krevetu. Ona u sobi da ništa nije dirala već samo što je uzela robu o kojoj je govorila. Policija da je drugi dan napravila očevid u stanu. Ona da nikakvih tragova krvi nije vidjela. Svjedokinja dalje navodi da joj je jako teško što se sve ovo dogodilo posebno imajući na umu činjenicu da je A. stvarno voljela, a i pok. A. nju navodeći pri tome da nema riječi kojima bi mogla opisati svoju bol i tugu zbog ove tragedije. Nakon ovog događaja da je bila u teškom stanju, ona i suprug da nisu bili na pogrebu ali da su dali osmrtnicu u novine. Dalje navodi da ju je ova tragedija teško pogodila, te da joj je teško zbog B. koji je volio tu djevojku i da zna da joj on nikada ovakvo što ne bi učinio namjerno. Njena obitelj da je htjela stupiti u kontakt s A. obitelji, izraziti joj sućut ali da su dobili informaciju da je još uvijek rano da je njima teško što je i razumljivo.

 

Svjedok J. L. u svom iskazu je naveo da B. B. poznaje dugi niz godina, a u zadnje dvije godine da su se skoro intenzivno družili, skoro svakodnevno. Kroz to druženje da je B. uvijek pričao o planovima kako namjerava raditi kao zaštitar u policiji odnosno pravosudnoj policiji čak je spominjao ambicije da upiše policijsku akademiju međutim da nije bio primljen. Inače da je radio kao zaštitar po disco klubovima, koncertima, te drugim lokacijama gdje bi mu ponudili posao. Preokupacija da mu je bila da se zaposli u policiji ili zaštitarskoj inozemnoj tvrtki. Navodi da nije bio sklon incidentima i nasilju. Tijekom vođenih razgovora da se hvalio da on zna sve o pištoljima te da je spretan u rukovanju s istim. Tako da je govorio kako može brzo i precizno sve odraditi u svezi pištolja, tj. napuniti i isprazniti šaržer. Na mobitel da mu je slao slike iz Poljske kada je bio na obuci za zaštitara. Nakon povratka iz Poljske da mu je B. pokazivao snimka vježbi. Na tim slikama da se točno vidi kako je rastavljao, sastavljao pištolje i druga oružja. Pri tome je govorio da se u rukovanju s pištoljima osjeća sigurno i da nema straga da bi mu se mogao dogoditi neki nepredviđeni pokret. On osobno da misli da B. nije namjerno potegao okidač i ubio pokojnu A. B. mu je često pričao da želi ići vani raditi kao zaštitar te je često i rukama pokazivao kako on to rukuje spretno s pištoljem, jer da je zaista bio zanesen oružjem. Nikada da nije čuo niti vidio da mi potegnu oružje ili uperio prema nekome, te pri tome navodi da je to bila njegova strast, ali ne u negativnom smislu. Pištolj koji posjedovao B. da mu ga je on dao u posjed. Naime da je on pištolj nabavio od neke nepoznate osobe čijeg se imena ne može sjetiti a taj pištolj da je platio 1.000,00 kuna ilegalno iz razloga jer je jedan manijak prijetio njemu i članovima njegove obitelji. Taj pištolj da je kod njega bio samo tri dana, te da ga je onda povjerio B. na čuvanje jer je B. tvrdio da je taj pištolj kod njega na sigurnom te da se ne mora bojati ničega, a njegovo znanje rukovanjem pištoljem da je to i potvrđivalo. Prije godinu dana kada je bio u posjetu B. da mu je B. pokazivao pištolj, da je pištolj bio "na izvolite" u njegovoj spavaćoj sobi doslovce da je bio na vidljivom mjestu, da nije siguran da li na krevetu ili stolu. Uglavnom da je bio dostupan i vidljiv svakome tko bi ušao u njegovu sobu. Za B. strast za pištoljem da je znala i njegova pok. djevojka A. Neslaganje A. braće zbog veze sa B. po njegovu mišljenju je taj jer da su oni mislili da je B. klošar i da je ne zaslužuje. On pak ističe da B. nije bio nikakav klošar niti nasilnik. Što se tiče obitelji B. B. da mu je poznato da ima jednog brata koji živi u inozemstvu a oca i majku da mu ne poznaje.

 

Suglasnošću stranaka na raspravi održanoj 15. studenog 2017. pročitani su iskazi svjedoka T. G., I. A., Z. M., I. M., A. M., M. L., T. R., D. I., M. J., M. Ć. i I. Ć., te navedeni ispitani svjedoci nemaju nikakvih neposrednih saznanja o samom događaju.

 

Tijekom postupka provedeno je kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženika B. B. po prof. dr. sc. D. B., stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju te mr. D. D., spec. kliničke psihologije.

 

U kombiniranom vještačenju navedene vještakinje su dale odgovore na upite zamjenika ŽDO-a je li optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, boluje li od duševnih smetnji ili bolesti, kakav je utjecaj njegovog psihičkog stanja ako se utvrdi na njegovo shvaćanje značenja postupka i vladanja voljom odnosno stupanj ubrojivosti tempore criminis tj. je li ovisan o alkoholu ili drogama i u kojem stupnju.

 

Navedene stalne sudske vještakinje za psihijatriji i psihologiju u svom nalazu i mišljenju zaključuju da B. B. iskazuje emocionalnu nezrelost, sklonost korištenju nezrelih obrambenih mehanizama i slabiji uvid u sebe i svoje funkcioniranje. Aktualno iskazuje reakciju na stres popraćenu snažnom depresivnošću i tjeskobom. Također navode da nema elemenata koji bi ukazivali na zlouporabu ili ovisnost o psihoaktivnim sredstvima. S obzirom na gore iznijeto stalna sudska vještakinja za psihijatriju prof. D. B. i mr. D. D. specijalist kliničke psihologije zaključuju da optuženik ne iskazuje značajke duševne bolesti, zaostalog razloga ili značajnijeg psihičkog poremećaja, te navode da je mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima u vrijeme počinjenja djela bila očuvana.

 

Na upit branitelja okrivljenika do kada će postojati ovakvo psihičko stanje kod okrivljenika u kojemu se on nalazi tj. ne izlazi iz kuće te uglavnom stoji u sobi i ne druži se s drugima tada sudska vještakinja odgovara da je normalno i uobičajena reakcija žalovanja traje u pravilu od jedne do jedne i pol godine, a u specifičnim situacijama je trajanje od dvije godine. Kod situacija u kojima je normalno žalovanje u konkretnim prilikama da se javlja često patološko žalovanje. To žalovanje da je snažan osjećaj krivnje i izraženo je duže. Takav oblik žalovanja ima duži tijek trajanja od uobičajenog žalovanja pa može trajati i godinama, te svojim intenzitetom prelazi u intenzitet normalnog žalovanja.

 

Na upit predsjednika vijeća vještakinji mr. spec. D. D. kako se mogu tumačiti činjenice da je pretragom mobitela kod optuženika pronađeno veliki broj materijala koji su vezani za terorističke napade ISIL-a i druga nasilna ubojstva vještakinja navodi da to ukazuje na potrebu ispitanika da se impresionira svim onim događajima koji u sebi sadrže elemente nasilja.

 

Iz zapisnika Centra za kriminalistička vještačenja o balističkom vještačenju utvrđeno je da je pronađen predmetni pištolj marke "Mauser-Werke" calibra 9mm bio u ispravnom stanju da je usporedbom čahura i zrna streljiva utvrđeno da se radi o tehnički ispravnom pištolju te da je pronađeno streljivo koje je izuzeto prilikom očevida na tijelu pok. A. Č. ispaljeno iz navedenog pištolja.

 

Iz biološkog vještačenja takolđer sačinjenog od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić utvrđeno je da su na pištolju marke "Mauser-Werker" calibra 9mm pronađeni DNA profil B. B. i to na rubovima profila dok je analizom brisa izuzetog sa usta cijevi oko 2cm u unutrašnjosti cijevi pištolja utvrđen DNA profil identičan profilu A. Č.

 

Sudsko – medicinskim vještačenjem po mišljenju dr. A. A. potvrđeno je da su ozljede koje je zadobila sada pok. A. Č. teške i po život opasne ozljede, koje su dovele do smrtnog ishoda kako je to utvrđeno u nalazu o obdukciji provedenom neposredno nakon samog događaja. Također je utvrđeno da je ozljeda bila takvih karakteristika intenziteta da je dovela do smrtnog ishoda u roku od 5-7 minuta nakon ozljede, prvenstveno zbog izlijevanja krvi u srčanu vreću i lijevu prsnu šupljinu. Također je potvrđeno da se oružje iz kojeg je izvršeno opaljenje projektila nalazilo ispred oštećene i to lijevo i gore a u odnosu na usta cijevi u momentu ispaljenja projektila oštećena da je bila u niže bilo stojećem ili sjedećem položaju pri čemu je prednja lijeva strana prsnog koša bila okrenuta ustima cijevi. Zbog toga vještak nesporno zaključuje da je optuženik B. B. ispalio hitac iz pištolja marke "Mauser-Werker" calibra 9 mm u pravcu pok. A. Č. dok se ona u odnosu na njega nalazila u znatno nižem položaju i to samo na udaljenosti 1-2 m koji je pogodio oštećenu uslijed čega je ista zadobila ozljede od kojih je i preminula kako je i utvrđeno gore navedenim vještačenjima.

 

Stoga vještak zaključuje da s obzirom na obuku i vještinu rukovanja oružjem prvenstveno pištoljima sredstvo koje je podobno da drugog usmrti skučeni i zatvoreni prostor, proizlazi da je pucano u pravcu vitalnih organa oštećene bio svjestan mogućnosti usmrćenja iste na što je očito obzirom na sve navedeno i utvrđeno pristao na to, čime su se u njegovom ponašanju obistinila sva bitna obilježja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11.

 

Optuženik B. B. u iznijetoj obrani od 29. studenog 2016. ŽDO-u u Splitu je naveo da je predmetni pištolj rastavljao i koristio, ne u smislu pucanja nego koristio ga u ruci, premješta i sl., te da mu je ostao na krevetu, te da je bio siguran da metak nije bio u cijevi. Međutim, da je ispalo drugačije, da od toga ne bježi. Tog kobnog dana da su se on i njegova pok. djevojka našli u 20,00 sati u njenom vozilu i napravili krug po gradu i onda se skupa vratili njegovoj kući. Dalje navodi da je s pok. djevojkom bio dvije i pol godine u vezi, da nisu imali konflikte nikada. Tu večer da su u njegovoj sobi proveli nekih 2 sata, da su zajedno večerali, gledali neki dokumentarac i spavali. Svjestan je da ne može negirat ono što se dogodilo, da stoji iza toga, ali da se to dogodilo na način da je te prigode pištolj htio premjestiti i spremiti, te da ne zna kako je došlo do opaljenja niti kako je metar u cijevi koji on nikada ne bi ostavio. Trenutka opaljenja da se ne sjeća, jer da je bio u šoku kad se ono dogodilo, ne sjeća se gdje se točno nalazio u kojem je položaju bio, te da je i dalje u čvrstom uvjerenju da nije uopće moglo dogoditi da se iz tog pištolja ispali hitac, i da mu nije jasno kako je došlo do opaljenja. Nakon opaljenja da se sjeća da je iste sekunde pok. djevojku podigao, izišao iz sobe i počeo vikati da ga čuju roditelji, te da je htio da hitno djevojku prebace vozilom u bolnicu jer je smatrao da bi prije došli do hitne nego da zovu hitnu da dođe do njegove obiteljske kuće. Tako da su odmah otišli do auta, da ju je on odnio do auta uz pomoć oca, a otac da je vozio do hitne pomoći, te da su došli jako brzo. Ono što se nažalost dogodilo da ne zna kako bi se izrazio, da ga to ubija, da ne zna kako će živjeti s tim što se dogodilo.

 

Na upite zamjenice ŽDO-a kako je nabavio pištolj i od koga, optuženi je odgovorio da predmetni pištolj nije njegov pištolj, da mu je taj pištolj dao na čuvanje prijatelj J. L. koji nije želio taj pištolj držati u kući, te je upitan zašto ga je dao njemu na čuvanje da on ne zna.

 

Što se tiče držanja pištolja da ga je držao ispod kreveta da ne bi slučajno netko ga uzeo i da se ne bi nešto dogodilo te da pištolj nije nikada koristio. Posebno upita zašto je tog dana i odakle je uzeo pištolj optuženik je odgovorio da je pištolj držao ispod kreveta a zašto ga je uzeo da ne zna, vjerojatno iz ideje da ga vidi i rastavi iz nekog poriva. Upitan dalje je li u pištolju bio streljiva je li ga punio i ako jeste kada odgovorio je kako misli da nije bilo streljiva, te da ne može sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje. Dalje navodi kada je pištolj izvadio ispod kreveta da ga je stavio na krevet i to s desne strane od ulaza u sobu, te misli da je pištolj bio u nekoj kutiji. Pretpostavlja da ga je u jednom trenutku izvadio iz kutije i u nekom trenutku ostavio na krevetu te da ga je poslije išao premjestiti i zbog šoka u kojemu se sada nalazi ne može se sjetiti svih detalja oko uzimanja i stavljanja pištolja na određene prostore u sobi. Potom dalje navodi da kada je uzeo pištolj u ruku htio ga je provjeriti te misli da se u okretu dogodio pucanj, te navodi da nema sliku u glavi da je taj pištolj pao na pod, da se to dogodilo u njegovom rukovanju s pištoljem, da se ne može sjetiti te scene, te da nema sliku u glavi "kad pokuša vratiti film" kada taj pištolj drži da "osjeća okidač".

 

Posebno upitan kada on uzima pištolj gdje se nalazi djevojka, da je bila ispred njega, on da je stajao na nogama, također da je djevojka stajala na nogama, ne zna je li u tom trenutku se oblačila ili spremala da je siguran da nije sjedila. Što se tiče koliko su bili udaljeni jedan od drugog odgovara da bi po njegovoj procjeni bili udaljeni metar ili nešto malo više, sa sigurnošću da ne može odgovoriti. Potom upitan je li stajao između kreveta ili već gdje kada se sve to događa optuženik je odgovorio da ne zna gdje su točno bili ali svakako negdje u blizini kreveta. Posebno upitan kada te prigode uzima pištolj i zašto ga uzima odgovorio je da je to učinio s svrhom da ga spremi i da tada dolazi do opaljenja da to nije učinio u nikakvoj namjeri te ne može zamisliti da takvo nešto može učiniti. Posebno upitan osim tog pištolja je li imao još neki pištolj ili oružje u stanu, odgovorio je da vatreno oružje nije posjedovao jedino da je imao repliku, da je to više igračka.

 

Potom optuženik navodi da je od svoje 15 godine trenirao više borilačkih sportova, da ne konzumira alkohol i drogu, te da se obučavao za rukovanje s oružjem, da je prošao tečaj u Poljskoj, te navodi da se radi o "bodyguard" tečaju.

 

Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika B. B. od 5. prosinca 2016. (list 80 spisa) iz kojeg je razvidno da  isti do sada nije osuđivan.

 

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

 

Zamjenica ŽDO-a Split nakon dovršenog dokaznog postupka navodi da iz svih provedenih dokaza kako materijalnih tako verbalnih i stručnih nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlazi da su u ponašanju B. B. ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 110. KZ/11 koja je opisana na način kako je to opisano u dispozitivu optužnice.

 

Pri tome kao krucijalne dokaze navodi nalaze i mišljenja Centra za kriminalistička vještačenja o balističkom vještačenju te nalaza i mišljenja od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić i to prije svega iz biološkog vještačenja.

 

Branitelj optuženika pak smatra da optuženik nije počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11, već da bi se eventualno moglo raditi o kaznenom djelu prouzročenja smrti iz nehaja iz članka 113. KZ/11. Potom navodi da obrana smatra kako bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 50. KZ/11 stavak 1. točka 2. prema kojoj sud može osloboditi kazne počinitelja kaznenog djela počinjenog iz nehaja kada ga posljedice kaznenog djela tako teško pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

 

Sud nakon ovako provedenog postupka smatra da je u potpunosti dokazano da je optuženi B. B. počinio kazneno djelo protiv života i tijela iz članka 110. KZ/11 i to na način i u vrijeme navedeno u optužnici.

 

Optužnicom ŽDO-a Split stavlja se optuženiku na teret da je počinio kazneno djelo ubojstva svoje djevojke i to s neizravnom namjerom na način da je u pravcu oštećene A. Ć. ispalio hitac i pogodio je u lijevi dio prsišta. Iako je optuženi s obzirom na educiranost i iskustvo u rukovanju s oružjem bio svjestan da je pucanjem iz pištolja može usmrtiti, te pristao na nastupanje takve posljedice.

 

Obrana pak smatra da na temelju provedenog dokaznog postupka nije dokazano počinjenje kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11 već da bi se moglo raditi o kaznenom djelu prouzročenja smrti iz nehaja iz čl. 113. KZ/11.

 

Svi ispitani svjedoci tijekom postupka su iskazivali kako je veza između optuženog B. B. i pok. A. bila harmonična te da su se zaista voljeli i skoro svakodnevno viđali. Pregledom snimaka iz mobitela optuženika to se doista i vidjelo. Također pregledom snimaka iz mobitela vidjelo se koliku je strast optuženi gajio prema oružju, tako da je i djevojku obučavao pucanju. Prije samog tragičnog događaja optuženi je prošao akademiju za zaštitara te je bio obučen za rukovanje oružjem prije svega za pištolje.

 

Vještačenjem je potvrđeno da se oružje iz kojeg je izvršeno ispaljenje projektila nalazilo ispred oštećeni i to lijevo i gore, a u odnosu na usta cijevi u momentu ispaljenja projektila da je oštećena bila u nižem, bilo stojećem ili sjedećem položaju, pri čemu je prednja lijeva strana prsnog koša bila okrenuta prema ustima cijevi. Kao što je rekao branitelj optuženika u završnoj riječi što se točno dogodilo u sobi pok. A. zna samo optuženik. Na žalost oštećena je mrtva i ne može svjedočiti o samom događaju. Optuženi B. B. iznoseći obranu naveo da ima amneziju na dinamiku nastanka pucnja te se brani da nije imao namjeru ubiti svoju djevojku.

 

Prema mišljenju sudskog vijeća na temelju provedenih kako verbalnih te materijalnih dokaza te stručnih nalaza i mišljenja u postupanju okrivljenika ostvarena su sva bitna obilježja kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. KZ/11. Ubrojivost optuženika "in tempore criminis" nije upitna što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje psihijatrice D. B. te psihologinje vještakinje D. D. U kombiniranom izrađenom vještvu navedene vještakinje daju dijagnozu za optuženika, te upozoravaju na njegovu latentnu agresivnost te činjenicu da je impresioniran nasiljem, što je razvidno iz pregledane dokumentacije mobitela optuženika, odnosno iz članaka koje je pohranio u mobitelu o počinjenim zločinima od strane prije svega ISIL-a.

 

Svi ispitani svjedoci kako iz oštećene obitelji Ć., tako i članovi obitelji optuženika B. B. iskazivali su kako je veza između B. i A. bila harmonična, da su se voljeli a to potvrđuju i poruke s mobitela koje su međusobno izmjenjivali mobitelom, kako pisane tako i glasovne, kao i videa koja su snimali prilikom zajedničkih druženja. Tako iz videa snimke snimljenim na mobitelima vidljivo je koliku je strast B. gajio prema pištoljima, tako da je pok. A. obučavao pucati i vodio je na pucanje iz pištolja na određene lokacije.

 

Na temelju svega iznijetog u svezi velike ljubavi optuženika i sada pok. A. logično se postavlja pitanje zašto je svoju djevojku te večeri u svojoj sobi ubio. Sud, pa tako ni bilo tko drugi pa ni članovi obitelji kako optuženika, tako i obitelji oštećene nemaju odgovora na to pitanje. Motiv i razlog ubojstva zna samo optuženi B. B. Polazeći od logike, te tražeći odgovor na to pitanje zna samo optuženi. Polazeći od traženja nekog racionalnog odgovora na to pitanje zašto se zapravo dogodila tragedija 28. studenog 2016. u stanu točnije u sobi optuženika B. B., kada je ubio voljenu djevojku mogla bi se nekako logički prihvatiti teza da je te večeri pok. A. Č. nešto rekla B. B. u kontekstu njihove veze što on to nije mogao nikako prihvatiti. Osim optuženika nitko drugi ne može dati pravi odgovor na to pitanje. Za pretpostaviti je da je u takvom stanju i reagirao, i to najprije na način da je u usta oštećene stavio predmetni pištolj što je utvrđeno biološkim vještačenje u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić. Da je sposoban takvo nešto učiniti potkrjepljuju nalazi i mišljenja sudske vještakinje psihijatrice D. B., te vještakinje psihologijske struke D. D. koje u svom nalazu i mišljenju ističu njegovu latentnu agresivnost, te činjenicu da je impresioniran nasiljem.

 

Nije prijeporno da je optuženi u spavaćoj sobi duže vrijeme držao pištolj marke "Mauser-Werke" u kojemu su bili metci. Kao što je već rečeno isti je bio obučen za rukovanjem oružjem prije svega za pištolje, što znači da kao osoba sa ne samo znanjem već i iskustvom poznaje tehničke karakteristike pištolja i način rukovanja pištolja, pa unatoč tome kritične prigode u svojoj sobi uzima pištolj napunjen mecima, te pritiskom na obarač ispaljuje hitac iz predmetnog pištolja u pravcu A. Č. dok se ona u odnosu na njega nalazila u znatno nižem položaju i to samo na udaljenosti 1-2 metra koji hitac je pogađa što potvrđuje da postupajući na taj način bio svjestan radnji koje poduzima. Drugim riječima optuženik je postupao s neizravnom namjerom jer je bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa na to pristaje.

 

Po ocjeni suda i sudskoj praksi materijalni dokazi su uvijek pouzdaniji od verbalnih dokaza. U konkretnom slučaju iz zapisnika centra za krim vještačenja balističkim vještačenjem je utvrđeno da je predmetni pištolj iz kojeg je pucao bio u ispravnom stanju te da je pronađeno streljivo koje je izuzeto prilikom očevida ispaljeno iz navedenog pištolja.

 

Svakako da je od svih provedenih vještačenja biološko vještačenje sačinjeno u Centru za forenzična ispitivanja i istraživanja Ivan Vučetić po dobivenim rezultatima vještva najvažniji materijalni dokaz u postupku. Naime, iz tog vještva proizlazi da su na pištolju kojeg je posjedovao optuženi B. B. marke "Mauser –Werke" pronađen DNA profil – B. B., a analizom brisa izuzetog sa usta cijevi sa oko 2 cm unutrašnje cijevi pištolja utvrđen je DNA profil identičan profilu pok. A. Č.

 

U iznijetoj obrani optuženi B. B. se brani da ne zna kako je došlo do opaljenja niti da se može sjetiti tog trenutka. Kao što je već rečeno B. je educirana i stručna osoba u rukovanju pištoljem pa je iznijeta obrana neprihvatljiva i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, iznoseći detaljnu obranu o događajima u njegovoj sobi kada mu je došla djevojka pok. A. Č. da se svega sjeća osim kritičnog i kobnog događaja kada je došlo do opaljenja pištolja i usmrćenja njegove djevojke A. Č. U kontekstu toga se brani da je htio uzet u ruku pištolj istog provjeriti, te da mu je cilj bio uzeti i spremiti pištolj te da ga je išao premjestiti te kada ga je uzeo u ruku da je u tom momentu "dok je bio u okretu" se dogodio pucanj, te dalje navodi da se ne može sjetiti te scene.

 

Sud ne može prihvatiti ovakvu obranu optuženika  jer kao što je već rečeno sam optuženik je u svojoj obrani  naveo kao i preslušani svjedoci prije svega svjedok J. L. koji mu je dao predmetni pištolj je naveo da je B. B. izuzeto stručan s rukovanjem pištoljem da je radio kao zaštitar po disco klubovima te drugim inozemnim zaštitarskim tvrtkama.

 

Iz ovako iznijete obrane optuženika očito je da se optuženik sjeća svih detalja koji su  se dogodili u njegovoj sobi kada mu je došla u sobu pok. djevojka a ne sjeća navodno kobnog događaja kada je iz pištolja usmrćena njegova djevojka. Takva obrana je očito usmjerena u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, što je i pravo svakog optuženika da se brani na način koji je za njega najsvrhovitiji.

 

Na temelju gore obrazloženih dokaza, kako verbalnih, tako i materijalnih, sud smatra neprijepornim da je optuženi B. B. počinio kazneno djelo ubojstva - djelo označeno i kažnjivo po članku 110. KZ/11, i to na način i u vrijeme kako je navedeno u izreci presude. Stoga je sud optuženika temeljem odredbe članka 110. KZ/11 osudio na zatvorsku kaznu u trajanju od 10 (deset) godina. Pri odabiru kaznene sankcije sud je cijenio sve činjenice koje su od značaja za pravilan odabir sankcije pa je tako kao olakotne okolnosti sud optuženiku cijenio činjenice da ga pogađaju posljedice događaja, te da je nakon učina pokušao pružiti pomoć usmrćenoj te da do sada nije osuđivan.

 

Stoga sud ovako izrečenu zatvorsku kaznu u trajanju od 10 (deset) godina smatra primjerenoj težini počinjenog djela, društvenoj opasnosti ovakvih djela kao i stupnju kaznene odgovornosti optuženika za počinjeno djelo. Po ocjeni suda izrečena zatvorska kazna je dostatna kako za postizanje specijalne prevencije kod optuženika, isto tako i postizanje i generalne prevencije.

 

Vodeći računa o duljini trajanja, složenosti postupka, kao i imovinskim prilikama optuženika sud je istog obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka i to na ime materijalnih troškova iznos od 81.056,00 kuna te na ime paušala iznos od 2.000,00 kuna.

 

Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenici P. Ć., M. Ć., J. Ć. i I. Ć. s imovinskopravnim zahtjevom upućuju se u parnicu.

 

Temeljem članka 79. KZ/11 od optuženika B. B. trajno se oduzima pištolj marke "Mauser-Werke" cal. 9 mm, tvorničkog broja … .

 

Po članku 54. KZ/11 optuženiku B. B. se u izrečenu zatvorsku kaznu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. studenog 2016. do 22. prosinca 2016.

 

U Splitu 21. studenog 2017.