Broj: Kž 562/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc.dr.sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. M. J., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 20. listopada 2017. broj: Kov-3/17-26, u sjednici održanoj dana 21. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Žalba okr. M. J. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Vukovaru je pod toč. I) izreke odbio prijedlog okr. M. J. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza, i to zapisnika o ispitivanju svjedoka I. I., S. M., D. M., ošt. djeteta R. M., K. I. i D. I. Pod toč. II. navedeno je da će se o osnovanosti optužnice odlučiti naknadno.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. M. J. po branitelju S. Š., odvjetniku iz V., s prijedlogom da se „pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak“.

              Spis je, sukladno čl. 495. u vezi sa čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              Okrivljeni M. J. smatra da je zapisnike s iskazima svjedoka čije je izdvajanje predloženo trebalo tretirati kao nezakonite dokaze, budući da su isti svjedoci ispitani nejavno, odnosno bez omogućavanja obrani (okrivljenicima i braniteljima) da i sami sudjeluju u postavljanju pitanja svjedocima, čime je po ocjeni žalitelja povrijeđeno konfrontacijsko načelo.

              Točno je da se zaključak o postojanju krivnje određene osobe za počinjenje određenog kaznenog djela ne može donijeti samo na osnovu dokaza koji je izvela samo jedna stranka u postupku (konkretno državni odvjetnik), a u odnosu na koji dokaz druga stranka (konkretno okrivljenici) nije imala mogućnost ispitivanja. Međutim, to vrijedi za onaj stadij kaznenog postupka u kojem je došlo do kontradiktorne rasprave. Ustavna odredba iz čl. 29. st. 2. podst. 6. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 6. st. 1. toč. d. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na koje ukazuje žalitelj, propisuje da u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo ispitati ili dati ispitati svjedoke optužbe i zahtijevati da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. Pravilno tumačenje ovih odredaba (a koje podrazumijeva teleološki pristup, odnosno takav koji ima u vidu ratio ostvarivanja svrhe koju je ustavotvorac imao na umu kada ju je inkorporirao u ustavni tekst) podrazumijeva i zaključak da se njome propisuje zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda u sudskom postupku u kojem se utvrđuje krivnja okrivljenika. Dakle, pravo okrivljenika da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe odnosi se na sudski postupak. Niti jedna odredba ZKP/08 ne obvezuje državnog odvjetnika da o ispitivanju svjedoka obavijesti obranu, pri čemu je dosljednim provođenjem konfrontacijskog načela jasno da će to obrani biti omogućeno na raspravi. U suštini je s jednakom argumentacijom svoju odluku o odbijanju izdvajanja iz spisa navedenih dokaza opravdano odbio prvostupanjski sud.

Rezimirano, svi spomenuti prigovori žalitelja mogu eventualno potkrjepljivati sumnju u vjerodostojnost iskaza pojedinih svjedoka danih pred državnim odvjetnikom, ali oni istodobno ne dovode u pitanje zakonitost tih dokaza. U pogledu, pak, vjerodostojnosti iskaza svjedoka ispitanih pred državnim odvjetnikom, treba naglasiti da će ista biti podvrgnuta provjeri na raspravi, kada će obrana moći postavljati pitanja tim svjedocima, pri čemu na umu treba imati odredbu čl. 411. st. 4. ZKP/08, prema kojoj se na iskazu svjedoka od kojeg je on naknadno na raspravi odstupio ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, a koja predstavlja garanciju provedbe konfrontacijskog načela. 

Slijedom izloženog, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, na temelju 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen Kazneni zakon, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Zagrebu 21. studenog 2017.