Broj: Kr 87/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. M. zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Osijeku od 06. travnja 2017. broj K-337/16-23 i Županijskog suda u Varaždinu od 12. rujna 2017. broj Kž-228/17-4, u sjednici održanoj dana 21. studenog 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. J. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog suda u Osijeku od 06. travnja 2017. broj K-337/16-23, potvrđenom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 12. rujna 2017. broj Kž-228/17-4, J. M. proglašen je krivim za kaznena djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 i iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

              Osuđeni J. M. osobno je dana 04. listopada 2017. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pozivajući se na odredbu „čl. 517. st. 3. ZKP“ (iako čl. 517. ima samo dva stavka, pa je očito da osuđenik misli na odredbu čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08), s prijedlogom da se „preispita pravomoćna presuda i donese oslobađajuća presuda ili vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

              U skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13; 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen je po prvostupanjskom sudu primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. To očitovanje dostavljeno je osuđeniku.

              Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

Prema odredbi čl. 517. ZKP/08, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti: zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u čl. 469. st. 1. toč. 1. do 4. ZKP/08 ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri ili oduzimanju imovinske koristi ili predmeta, zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10., ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti (čl. 32. st. 1.), ili zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na glavnoj raspravi ili na raspravi pred drugostupanjskim sudom upotrebljava svoj jezik (čl. 8.), te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

              Osuđenik navodi da mu je prvostupanjskom presudom, ali i u žalbenom postupku, povrijeđeno pravo obrane, što konkretizira kritiziranjem obrazloženja prvostupanjske presude, odnosno time što je prvostupanjski sud ocijenio da je iskaz svjedoka S. P. nevjerodostojan. Ovu ocjenu smatra neprihvatljivom, jer ona nije rezultirala pokretanjem kaznenog postupka protiv tog svjedoka zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza.

              Međutim, time što protiv svjedoka S. P. nije pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo davanja lažnog iskaza ni na koji način nije povrijeđeno pravo obrane J. M., i to niti u prvostupanjskoj presudi, a niti u žalbenom postupku.

Prvostupanjski sud dužan je analizirati i ocijeniti svaki izvedeni dokaz pojedinačno i u njihovoj povezanosti, te takvu analizu i ocjenu obrazložiti, a stranke u žalbenom postupku imaju pravo prigovarati ispravnosti takve analize i ocjene, kao i prihvatljivosti i potpunosti iznesenih razloga. Ovisno o tomu o kakvoj je vrsti prigovora riječ, radit će se pobijanju prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ili bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

              Podnositelj zahtjeva u suštini je nezadovoljan činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, pri čemu naročito kritizira ocjenu iskaza svjedoka S. P. kao nepouzdanog svjedoka, a smatra i da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, jer da je trebalo ispitati još i svjedoka A. K. No, iz te osnove nije dopušteno podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako je to uvodno navedeno.

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. studenog 2017.