Broj: Kr 76/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. R. V. zbog kaznenog djela iz čl. 172 st. 2 Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 28. prosinca 2016 godine broj Kv-545/16 (Ko-22/14-60) i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 11. svibnja 2017 godine broj Kž-69/17-8, u sjednici održanoj 23. studenoga 2017 godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđ. R. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci od 28. prosinca 2016 godine broj Kv-545/16 (Ko-22/14) potvrđenom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 11. svibnja 2017 godine broj Kž-69/17 R. V. opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Rijeci od 10. listopada 2014 godine br. Ko-22/14 kojom je proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 172 st. 1 i 2 KZ/11, te se prema osuđeniku ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci.

              Osuđ. R. V. podnio je po braniteljici J. H. odvjetnici iz R. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u kojem navodi da ga podnosi zbog povrede zakona (čl. 517 ZKP/08) i „jer je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

              U pisanom očitovanju Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

              Zahtjev nije osnovan.

              Podnositelj zahtjeva ističe najprije da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 2 i 3 ZKP/08, odnosno da je tijekom prvostupanjskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje, čime su kršena njegova ljudska prava. Te tvrdnje obrazlaže navodom da je zapisnik sa sjednice 6. 12. 2016 godine pisan rukom bez glasnog diktiranja, da zapisnik nije uručen osuđeniku zbog čega nije imao saznanja o sjednici, jer nije čuo kada je zakazana sjednica od 28. 12. 2016 godine. Na listu 118 spisa nalazi se zapisnik sa sjednice izvanraspravnog vijeća od 6. prosinca 2016 godine na kojem se nalazi i izjava osuđenika, a zatim i konstatacija da prisutni osuđenik, majka oštećenika i z. z. oštećenika primaju na znanje da se sjednica vijeća odgađa za dan 28. prosinca 2016 godine uz upozorenje da se neće posebno pozivati, te da njihov nedolazak ne sprječava održavanje nastavka sjednice. Prema tome, sjednica vijeća od 6. 12. 2016 godine i njen nastavak od 28. 12. 2016 godine kada nije pristupio osuđenik unatoč uredno primljenom pozivu održana je u potpunom suglasju s odredbom čl. 564 st. 3 ZKP/08, s tim da prisutna braniteljica osuđenika nije imala nikakvih primjedbi koje bi se odnosile na procesno postupanje suda. Prema tome, nije došlo ni do kakve povrede prava osuđenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prva i temeljnih sloboda u postupku opoziva uvjete osude, kako je to pravilno zaključio i vrlo temeljito obrazložio sud drugog stupnja, a kako se to neosnovano ističe u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

              U preostalom dijelu razloga zahtjeva osuđenik osporava utvrđenja suda o mogućnosti plaćanja alimentacije osuđenika i prigovara okolnosti da nije ispitano maloljetno dijete, podvodeći te navode neosnovano pod kršenje prava osuđenika, te mogućnosti da se obligatorno ne opoziva uvjetna osuda po odredbi čl. 58 st. 5 ZKP/08, podvodeći neosnovano taj prigovor pod povredu kaznenog zakona.

              Naime, ovi razlozi zahtjeva ustvari čine žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te se radi o osnovama zbog kojih nije moguće u skladu s odredbom čl. 517 ZKP/08 podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao izvanredni pravni lijek, zbog čega u tom dijelu zahtjev nije osnovan.

              Stoga je valjalo zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan, pa je u skladu s odredbom čl. 519 u vezi s čl. 512 ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 23. studenoga 2017.