Broj: Kž 517/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika B. H., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 4. rujna 2017. broj Kv I-62/17.-2 (K-29/15.), u sjednici održanoj 23. studenoga 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenika B. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. u vezi sa stavkom 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) preinačena je u odluci o kazni pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 21. prosinca 2015. broj K-29/15.-19 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. ožujka 2016. broj Kž-56/16.-4 na način da se B. H. za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. KZ/11. na temelju te zakonske odredbe te uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđenik B. H. po branitelju M. K., odvjetniku iz V., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da izrekne manju kaznu ili drugu blažu sankciju.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog odluke o kazni osuđenik ističe da mu je ublažena kazna zatvora i dalje prestroga i neprimjereno odmjerena, jer sud nije u dostatnoj mjeri vodio računa, ne samo o činjenici rođenja djeteta, već i o njegovom teškom zdravstvenom stanju.

Naime, točno je da je prvostupanjski sud kao novonastalu okolnost nakon izricanja presude cijenio samo činjenicu rođenja osuđenikovog djeteta, dok je u odnosu na njegovo zdravstveno stanje utvrdio da se ne radi o okolnosti koja i da je postojala u vrijeme izricanja presude ne bi dovela do blaže osude. Osuđenik je priložio opsežnu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je nakon izricanja presude obolio od multiple skleroze i poremećaja prilagodbe, te da je njegovo zdravstveno stanje doista u znatnom pogoršanju. Prema tome, prvostupanjski je sud trebao cijeniti obje novonastale okolnosti jer su one takvog značaja da opravdavaju blaže kažnjavanje.

Međutim, neovisno o tome, kazna zatvora na koju je B. H. osuđen pravomoćnom presudom pravilno je pobijanom presudom ublažena na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, jer je ta kazna primjerena, kako okolnostima počinjenja djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., tako i ličnosti počinitelja. Upravo ta kazna će utjecati na osuđenika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti osuđeniku ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je osuđenik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

Slijedom navedenog, kako ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 23. studenoga 2017.