Broj: K-5/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Damiru Ronku, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Martine Koški, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. P., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11 i 144/12 – dalje kao u tekstu KZ/11), povodom privatne tužbe I-privatnog tužitelja V. N. i dr. od 03. siječnja 2014. godine, nakon održane javne rasprave 22. studenog 2017. u nazočnosti I-privatnog tužitelja V. N., II-privatnog tužitelja Z. M. uz punomoćnicu privatnih tužitelja M. G.-B., odvjetnice iz P., okrivljenika D. P. i njegovog branitelja I. D., odvjetnika iz P. i presude objavljene dana 29. studenog 2017. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

Okrivljenik: D. P., sin I. i L. P., rođ. P.,  rođen … u P., s prebivalištem u P., , Hrvat, državljanin RH, OIB: …,  oženjen, otac dvoje djece, pismen, VSS, dipl. ing. strojarstva,  vojsku služio u bivšoj JNA ….  godine u S.,  bez čina, ne vodi se u vojnoj evidenciji obzirom je oslobođen vojne službe, neodlikovan,  dobrog imovnog stanja, zaposlen u TD K. d.o.o. s mjesečnom plaćom od oko 4.000,00 kn, vlasnik dva stana u k.o. P. 80 i 30 m2, vlasnik ½ dijela apartmana na moru u M. 40 m2,  neosuđivan, drugi kazneni postupak se ne vodi,

 

temeljem članka 453. stavak l. točka 3. ZKP/08

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

              da bi:

 

1. dana 27. prosinca 2013. godine u svojem pismu upućenom gradonačelniku grada P. gospodinu V. N., a objavljenom u medijima, izjavio:,…Gospodin M. ne ispunjava ovaj uvjet stručne spreme budući da ima stečenu VŠS na P. fakultetu. Drugi uvjet od najmanje pet godina iskustva na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, gospodin M. također nema ispunjen budući da je stručni ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima (ne stručni ispit za referenta zaštite od požara) u skladu sa Pravilnikom o programu i načinu polaganja stručnog ispita za vatrogasce s posebnim ovlastima i odgovornostima (NN 89/01) položio u 7. mjesecu 2013. i od 7. mjeseca do danas nikako nije moglo proći 5 godina. Plus što je Z. imalo DVD, a ne profesionalnu vatrogasnu postrojbu. Od dva uvjeta koji kumulativno moraju biti zadovoljeni gospodin M. ne ispunjava niti jedan…Protuzakonit si razriješio zapovjednika, protuzakonito si imenovao M. v.d.-om, protuzakonito si sklopio ugovor o radu s M.. Prijatelju dragi pa to se zove silovanje. Tko tebe nagovara da radiš takve gluposti? Koji su to ljudi? Koja je to struka? Zar sam trebao vama silovateljima bespogovorno dozvoliti maltretiranje i šikaniranje ljudi u JVP? Prijetnje otkazom? Zabranu kandidiranja na natječaju? Dozvoliti da stranačka iskaznica ima prioritet pred naobrazbom? Da ne govorim o onom da niti jednog trenutka nisi postupio kao partner nego kao čista sila, pokazivanje "snage" i "mišića". U JVP P. zaposlena su najmanje 3 djelatnika koja ispunjavaju sve zakonom propisane uvjete i među njima si bio dužan pronaći v.d.-a. Sva ona tumačenja koja ste se potrudili pribaviti odnose se na ustanove u kojima nema ljudi koji ispunjavaju sve zakonom propisane uvjete. Išli ste toliko pokvareno i toliko daleko da ste u 21. stoljeću zabranjivali ljudima da se kandidiraju na natječaju, prisiljavali ih da povlače zamolbe… Možeš li ti uzdignuta čela pogledati u oči ljude čije si šikaniranje dozvolio? Zar ćemo graditi sustav u kom će za nekoliko godina neki drugi gradonačelnik doći i izdrk**** se preko svojih poslušnika na zaposlenim ljudima samo zato što su negdje "uslikani" u krivom kadru?...

…Najveća tragedija u ovom slučaju je to što se ti kao prosvjetni djelatnik, kao dio obrazovnog sustava države zalažeš za osobu koja nema propisanu naobrazbu. Kakvu ti to poruku mladim ljudima šalješ? Ljudima koji se školuju i koji će danas sutra tražiti posao? Jebeš školu važna ti je stranačka iskaznica? Jel to sustav za koji se ti zalažeš? Ako tvoj je, moj definitivno nije!..., te na taj način pred više osoba oklevetao odnosno iznijeo neistinitu činjeničnu tvrdnju o tome da je privatni tužitelj kao gradonačelnik grada P. i kao zakonom ovlaštena osoba, zlorabio svoj položaj na način da je protuzakonito razriješio zapovjednika, protuzakonito imenovao gospodina M. v.d.-om zapovjednika javne vatrogasne postrojbe Grada P. kao nekvalificiranu osobu koja ne ispunjava sve zakonske obveze za obavljanje navedene dužnosti, te protuzakonito sklopio ugovor o radu sa gospodinom M., kao i da je zabranjivao ljudima da se kandidiraju na natječaju, te ih prisiljavao da povuku svoje zamolbe, a što su prenijeli internetski portali "e.", "0.", V. v. 9.

 

d a k l e, navedenom radnjom iznijeo je neistinitu činjeničnu tvrdnju o privatnom tužitelju koja šteti njegovoj časti i ugledu, znajući da je ista neistinita, i to putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,

 

da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugled - kleveta, označenom i kažnjivom po čl. 149. st. 2. KZ,

 

2. dana 27. prosinca 2013. godine, u svojem pismu upućenom gradonačelniku grada P. gospodinu V. N., a objavljenom u medijima, izjavio:,…Gospodin M. ne ispunjava ovaj uvjet stručne spreme budući da ima stečenu VŠS na P. fakultetu. Drugi uvjet od najmanje pet godina iskustva na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, gospodin M. također nema ispunjen budući da je stručni ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima (ne stručni ispit za referenta zaštite od požara) u skladu sa Pravilnikom o programu i načinu polaganja stručnog ispita za vatrogasce s posebnim ovlastima i odgovornostima (NN 89/01) položio u 7. mjesecu 2013. i od 7. mjeseca do danas nikako nije moglo proći 5 godina. Plus što je Z. imalo DVD, a ne profesionalnu vatrogasnu postrojbu. Od dva uvjeta koji kumulativno moraju biti zadovoljeni gospodin M. ne ispunjava niti jedan…Protuzakonit si razriješio zapovjednika, protuzakonito si imenovao M. v.d.-om, protuzakonito si sklopio ugovor o radu s M.…." te na taj način pred više osoba oklevetao odnosno iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju o tome da privatni tužitelj ne ispunjava sve zakonske obveze za obavljanje dužnosti v.d. zapovjednika javne vatrogasne postrojbe Grada P., te da je isti protuzakonito imenovan v.d.-om, a što su prenijeli internetski portali "e.", "0. ", V. v. 9.

 

d a k l e, navedenom radnjom iznijeo je neistinitu činjeničnu tvrdnju o privatnom tužitelju koja šteti njegovoj časti i ugledu, znajući da je ista neistinita, i to putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,

 

da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - kleveta, označenom i kažnjivom po čl. 149. st. 2. KZ.

 

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 upućuju se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevima i to I-privatni tužitelj V. N. u iznosu od 20.000,00 kn na ime neimovinske štete, a II-privatni tužitelj Z. M. u iznosu od 100.000,00 kn na ime neimovinske štete, da isti mogu ostvarivati u parnici.

 

Na temelju članka 149. stavka 3. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 troškove kaznenog postupka, nužne izdatke okrivljenika, nužne izdatke i nagrada branitelju obvezan je naknaditi privatni tužitelj.   

 

Obrazloženje

 

              I-privatni tužitelj V. N. i II-privatni tužitelj Z. M. po punomoćniku odvjetnici M. G.-B. podnijeli su dana 03. siječnja 2014. godine privatnu tužbu protiv okrivljenika D. P. zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11.

              Rješenjem ovog suda broj K-4/14-3 od 27. siječnja 2014. godine spojeni su kazneni postupci koji su se protiv okr. D. P. odvojeno vodili po privatnim tužbama I-privatnog tužitelja V. N. od 03. siječnja 2014. godine pod brojem K-4/2014 i II-privatnog tužitelja Z. M. od 03. siječnja 2014. godine pod brojem K-5/2014 zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. KZ/11.

              Pozvan očitovati se o osnovanosti optužbe okrivljeni je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se privatnim tužbama stavljaju na teret.

              Na kraju dokaznog postupka okrivljeni D. P. na raspravi održanoj dana 22. studenog 2017. je iskazao kako u cijelosti ostaje kod iznesen obrane pred ovim sudom, te je predložio da se ista pročita, te drugo nije ima što za dodati. Iz obrane okrivljenika u bitnome proizlazi kako je 2013. godine na poziv N. S. prihvatio angažman na sudjelovanju Nezavisne liste N. S. na lokalnim izborima te je nakon tih izbora imenovan za zamjenika predsjednika Upravnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe P. (dalje u tekstu: JVP), dok je predsjednik bio I-privatni tužitelj V. N., a kada se spoznalo da isti ne može biti predsjednik Upravnog vijeća upravo je I-privatni tužitelj V. N. njega imenovao bez konzultacija za predsjednika Upravnog vijeća JVP P., iz čega proizlazi da je I-privatni tužitelj V. N. imao u njega velikog povjerenja. Navodi da se prihvatio i dužnosti predsjednika saveza, a obje te dužnosti su bile volonterske, bez naknade. Dodatno bio je i imenovan u Nadzorni odbor K. P. gdje je trebao postati predsjednik te primati naknadu u iznosu od 3.000,00 kn. Kada je u kolovozu 2013. godine započela promjena zapovjednika JVP P. upozoravao je gradonačelnika da sve treba biti po Zakonu, te je tada saznao da II-privatni tužitelj Z. M. ima višu stručnu spremu prometnog smjera, stečenu na T. veleučilištu u Z.. Objasnio je kako je važećim Zakonom o vatrogastvu i to člankom 21. stavak 6. tog  Zakona propisano da zapovjednik JVP i njegov zamjenik moraju imati najmanje VŠS, odnosno završen stručni studij iz područja zaštite od požara i najmanje 5 godina na poslovima vatrogastva sa posebnim ovlastima i odgovornostima. Nadalje, da je čl. 56. st. 7. Zakona o vatrogastvu propisano da vatrogasci sa posebnim ovlastima koji nemaju odgovarajuću spremu mogu nastaviti obavljati te poslove pod uvjetom da u roku od 4 godine od dana primjene tog Zakona steknu odgovarajuću spremu. Pojasnio je da stručnu podršku Upravnom vijeću JVP daju stručne službe grada. Istaknuo je kako je G. V. imao višu stručnu spremu na Fakultetu s., pa je upravo zbog tih izmjena i dopuna Zakona o vatrogastvu izvršio doškolovanje i stekao odgovarajuću spremu specijalističkog studija zaštite od požara, pa smatra da je i II-privatni tužitelj Z. M. bio dužan to položiti u roku od 4 godine. Smatra kako i drugi uvjet od 5 godina iskustva na mjestu vatrogasca sa posebnim ovlastima u odnosu na II-privatnog tužitelja Z. M. nije ispunjen jer je on ispit za vatrogasca sa posebnim ovlastima položio u srpnju 2013. godine, pa nije moglo proći 5 godina od polaganja tog ispita do imenovanja za zapovjednika, i to sve po Pravilniku o programu i načinu polaganja stručnog ispita za vatrogasce s posebnim ovlastima i odgovornostima (NN 89/01). Naveo je kako Z. d.d. nikada nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu jer je on 7 godina radio u Z., isto kao i II-privatni tužitelj Z. M., stoga isti nikako nije mogao ispuniti uvjet od 5 godina iskustva na mjestu vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima. Da je Z. d.d. imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu onda je II-privatni tužitelj Z. M. do rujna 2002. morao položiti ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima. No, Z. M. je završio fakultet u prosincu 2002. godine, te je do 2006. godine imao 4 godine radnog iskustva.  Nadalje je iskazao da je ostavku na svoje dužnosti podnio 23. prosinca 2013. godine, no nikada mu nije predočen dokument s kojim bi ga se razuvjerilo da nije u pravu i s kojim bi mu se dokazalo da II-privatni tužitelj Z. M. može biti imenovan za zapovjednika JVP P. u skladu sa Zakonom, a u konkretnom slučaju prekršeni su i Zakon o vatrogastvu i Zakon o ustanovama. Dodao je da je i bivši zapovjednik JVP P. G.. V. nezakonito smijenjen, jer je čl. 44. Zakona o ustanovama propisano kada i na koji način se može smijeniti zapovjednik JVP, odnosno ravnatelj. Iskazao je da je on kao predsjednik Upravnog vijeća JVP samo tražio da zapovjednik mora imati uvjete propisane Zakonom, te da stranačka iskaznica odgovarajuće boje nije dokument po kojem će netko biti primljen ili ne. Smatra da je dužnost svih građana raditi po Zakonu i ukazivati na nezakonitosti koje spoznaju, staviti društveni interes iznad osobnog, što je on svojim postupcima i učinio. Ostavku je podnio pismeno gradonačelniku, nije tražio nikakav publicitet niti je tražio objavljivanje ostavke, niti ga je tko pitao za dopuštenje objave ostavke, odnosno autorizaciju objave članka po portalima. Nadalje, iskazao je da su u JVP P. bila zaposlena 3 djelatnika koja su ispunjavali uvjete za zapovjednika i to K. P., G. V. te još jedna osoba za koju misli da se preziva H. pa je među njima trebalo tražiti kadrovsko rješenje za zapovjednika JVP P..

              U odnosu na audio snimku koja je reproducirana na sudu istaknuo je kako je to bila režirana emisija od strane urednika S. Č., te je u toj emisiji bio u inferiornom položaju. Naveo je kako I-privatni tužitelj V. N. u spis nije predao dokument koji je pročitao u emisiji na radiju, pa smatra da je manipulirao tim dokumentom i selektivno pročitao dio sadržaja mišljenja MUP-a, a taj dokument nosi broj 511-01-152-81268-1-2010, datiran u Z. s danom 10. prosinca 2010. godine, potpisan od tadašnjeg ministra T. K..

              Na posebna pitanja punomoćnice I i II privatnih tužitelja okrivljenik je naveo da je u zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru bilo navedeno kako je Z. d.d. imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu i to na temelju nekog dokumenta upitne vjerodostojnosti. Nadalje je odgovorio kako mu je poznato da je II-privatni tužitelj Z. M. radio u Z. d.d. na mjestu mehaničara u pogonu transporta te na radnom mjestu vatrogasca, no nije mu poznato da je Ministarstvo izdalo dokument o tome da Z. d.d. posjeduje dokument da se radi o profesionalnoj jezgri vatrogastva. Sjeća se da je sa inspektorom uprave koji se zove Š. ili Š. dogovoreno da će on prihvatiti papire u vezi II-privatnog tužitelja Z. M. kao ispravne, no kako nije bio zadovoljan sa nadzorom inspektora stoga je i podnio prijavu Državnom odvjetništvu.

              Na posebno pitanje I-privatnog tužitelja V. N. naveo je da nema saznanja je li Uprava MUP-a vršila nadzor vatrogasaca u Z., jer to nije bio njegov posao niti bi onda trebao znati. Isto tako u trenutku kada je postao predsjednik Upravnog vijeća JVP P. zapovjednik JVP je bio G. V. te nije provjeravao da li je on imao sve uvjete propisane Zakonom da bi obnašao dužnost zapovjednika, budući je to bilo zatečeno stanje.

              Na posebna pitanja II-privatnog tužitelja Z. M. naveo je da mu nije poznato da je 1995. izvršena kategorizacija objekata u Z. d.d. Nadalje, da ne zna kada je bio raspisan natječaj za zamjenika zapovjednika JVP P., ali se sjeća da je Upravno vijeće odlučivalo o izboru zamjenika zapovjednika JVP P. dana 29. listopada 2013. godine i tada je izabran G. V. kao zamjenik zapovjednika.

              Na posebno pitanje branitelja odgovorio je kako je upoznat sa rješenjem uprave za (dalje u tekstu: DUZS) od 20. studenog 2014. te sa činjenicom da je Uprava MUP-a izvijestila upravu dana 16. listopada 2014. da u vremenu od 1993. do 2014. u Z. d.d. nije izdana suglasnost za osnivanje profesionalne vatrogasne postrojbe u trgovačkom društvu.

              Na posebno pitanje suca okrivljenik je naveo kako smatra da je protuzakonito sklopljen ugovor o radu II-privatnog tužitelja Z. M. i JVP P. jer je taj ugovor o radu trebao sklopiti ispred poslodavca predsjednik Upravnog vijeća P., a ne gradonačelnik. Isto tako Upravno vijeće nikada nije raspravljalo o Z. M. kao v.d. zapovjednika JVP P.. Nadalje je iskazao da ne zna proceduru razrješenja zapovjednika JVP P.. Sjeća se da je ljudima koji su ispunjavali uvjete zapovjednika JVP P. sugerirano da se ne javljaju na natječaj, a bilo je i pokušaja predaja zamolbi za zapovjednika pa povlačenja, no ne može reći o kojim se točno ljudima radi jer su bile priče rekla-kazala, a ti dečki se boje za svoja radna mjesta. Zna da je II-privatni tužitelj Z. M. na sjednici Upravnog vijeća rekao kako je opstanak K. P. stvar "njihove" dobre volje.

              Na daljnje pitanje I-privatnog tužitelja V. N. naveo je kako mu nije poznato da bi zapovjednici JVP P. i zamjenici zapovjednika nakon isteka mandata ostali bez ugovora o radu, a kao predsjednik Upravnog vijeća JVP P. razgovarao je sa I-privatnim tužiteljem V. N. kakva prava kao radnik ima K. P. nakon isteka mandata zamjenika zapovjednika JVP P.. Ne sjeća se da li je tada sa K. P. potpisao ugovor o radu, te je li potpisao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, iako je natječaj bio na određeno vrijeme za radno mjesto K. P., jer se radilo o stečenim pravima još iz MUP-a, a to inače rade stručne službe grada.

              Na posebno pitanje suca okrivljenik je iskazao kako je ostavku predao putem pošte gradonačelniku, a nema saznanja o tome kako je to završilo u medijima.

             

Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao iskaze I-privatnog tužitelja V. N., II-privatnog tužitelja Z. M., svjedoka G. V., J. R., K. P., M. P., N. B., D. B., A. T., M. B. i M. R., saslušao svjedoka A. A., pročitao je presliku novinarskog članka sa portala "e" (list 5-7 K spisa), preslik novinarskog članka sa portala "0" (list 8-10 K spisa), preslik novinarskog članka sa portala V. " (list 11-12 K spisa), preslik zapisnika uprave, Područna jedinica O. o obavljenom inspekcijskom nadzoru, Klasa: 823-02/13-02/05 od 18. prosinca 2013. godine (list 13-16 K spisa) , preslik pisma okrivljenika upućen I-privatnom tužitelju od dana 23. prosinca 2013. godine (list 17-19 K spisa), presuda Upravnog suda u O. br. 2 US 1-250/15-7 od 12. svibnja 2015. godine (list 63-67 K spisa),  rješenje uprave Z. od 20. studenog 2014. (list 73-75 K spisa), preslika Facebook komunikacije (list 93 K spisa), dopis uprave Z. od 29. travnja 2016. (list 96-97 K spisa), potvrda Z. d.d. (list 98 K spisa), aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. studenog 2010. (list 99/2 K spisa), dopisi MUP-a  Z. od 27. siječnja 2014. i 16. listopada 2014. (list 100-101 K spisa),  dopis uprave Z. od 05. studenog 2014. (list 102 K spisa), preslik ugovora na neodređeno vrijeme između JVP P. i Z. M. (list 105-107 K spisa), rješenje gradonačelnika o imenovanju zamjenika zapovjednika JVP P. (list 108 K spisa), uvjerenje MUP-a od 10. srpnja 2013. (list 109 K spisa), rješenje gradonačelnika o imenovanju v.d. zapovjednika JVP P. (list 110 K spisa), dopisi MUP-a Z. od 05. svibnja 2016. (list 112-113 K spisa), aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme  od 30. rujna 1997. (list 115 K spisa), aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. studenog 2010. (list 116 K spisa), rješenje gradonačelnika o imenovanju zapovjednika JVP P. (list 117 K spisa), potvrda Z. d.d. o vrsti poslova koje je obavljao Z. M. i trajanju radnog odnosa (list 118 K spisa), uvjerenje MUP-a Z. od 02. ožujka 2009. (list 119 K spisa), diploma Z. M. (list 120 K spisa), dopis uprave Z. od 20. svibnja 2016. (list 122 i 125 K spisa),  dopis G. V. kojim stavlja mandat zapovjednika JVP na raspolaganje od 26. listopada 2013. (list 136 K spisa), rješenje o razrješenju zapovjednika JVP P. (list 137 K spisa), natječaj za imenovanje zamjenika zapovjednika JVP P. (list 139 K spisa), natječaj za imenovanje zapovjednika JVP P. (list 140 K spisa), zapisnik  treće sjednice Upravnog vijeća JVP P. (list 141-142 K spisa), zapisnik četvrte sjednice Upravnog vijeća JVP P. (list 143 K spisa), izvod iz zapisnika sa pete sjednice Upravnog vijeća JVP P. (list 144-145 K spisa), rješenje MUP-a od 08. veljače 1995. (list 186-187 K spisa), potvrda o vrsti poslova koje je obavljao Z. M. od 18. studenog 2013 (list 189 K spisa), dopis Z. d.d. od 24. veljače 2014. (list 191 K spisa), zapisnik MUP-a od 06. studenog 2013. (list 192-196 K spisa), dopise Z. (list 243, 249-251, 254, 262-263 i 273-276 K spisa), rješenje MUP-a (list 244-245, 280-282, 284-286 K spisa), zapisnik o 7. veljače 1995. (list 246-247 K spisa), mišljenje MUP-a Z. (list 269 K spisa), dopis IDVD Z. od 27.05.2009., reproducirao je audio snimku R. V. A. sučeljavanja I-privatnog tužitelja V. N. i okr. D. P., te na kraju dokaznog postupka izvršio uvid u KE i PE za okrivljenika.

              Iz iskaza I-privatnog tužitelja V. N. u bitnome proizlazi kako je isti bio prosvjetni djelatnik, ravnatelj T. škole u P., a danas je gradonačelnik te smatra da je uvijek poštivao Zakon. Iskazao je kako se s okrivljenikom poznaje više od 20 godina i kada je isti uputio pismo u javnost to je ostavilo traga na njemu jer su prema njemu drugi ljudi reagirali negativno, te su laži koje su iznesene ostavile traga i na njegovom ocu, kojeg okrivljenik D. P. poznaje. Unatoč tome što je radio zakonito brojni drugi ljudi su ga telefonski pozivali i pitali što se događa, zaustavljali su ga u gradu te je stvorena žalosna klima budući je to bila tema o kojoj su svi razgovarali. Naveo je kako se njega nazivalo silovateljem, dovodila se u pitanje njegova naobrazba, te je trošio svoje vrijeme braneći se tih laži i navoda, a radio je u najboljoj namjeri. Isto tako u pismu je navedeno da šikanira ljude, za što smatra da nije istina jer to nije njegov način funkcioniranja. Dodao je da je zbog takvih istupa okrivljenika II-privatni tužitelj Z. M. također doveden na stup srama. U odnosu na II-privatnog tužitelja Z. M. može reći da u potpunosti zadovoljava i da je zadovoljavao uvjete za imenovanje v.d. zapovjednika JVP, dok za okrivljenika može reći da ga na svim područjima želi oblatiti i prikazati u kriminalnom svjetlu.

              Na posebno pitanje okrivljenika iskazao je kako je u emisiji koja je snimljena na DVD-u i koja je reproducirana prije njegovog saslušanja rekao koji su uvjeti za imenovanje v.d. zapovjednika JVP  te isto ne želi ponavljati. 

              Na posebno pitanje suca iskazao je kako prethodni zapovjednik JVP G. V. nije bio protuzakonito razriješen, te da imenovanje II-privatnog tužitelja Z. M. za v.d. zapovjednika JVP također nije protuzakonito imenovanje, no ne zna tko je u ime poslodavca sklopio ugovor o radu sa II-privatnim tužiteljem Z. M.. Također da nikada nije zabranjivao ljudima da se kandidiraju na natječaju, niti je ikoga prisiljavao da povuče svoju zamolbu.

              Iz iskaza II-privatnog tužitelja Z. M. u bitnome proizlazi kako isti poznaje okrivljenika više od 20 godina jer su zajedno radili u tvornici u Z.. Iskazao je kako je vatrogasac u Z. d.d. od 1989. godine te su ondje imali i industrijski DVD, a Zakonom o vatrogastvu iz 1995. je bilo propisano kako moraju imati profesionalnu jezgru zbog čega su poslani na doškolovanje. U tvornici Z. je tada bilo 9 profesionalnih vatrogasaca, a kako je okrivljenik D. P. radio u energetici tvornice Z. smatra da je on znao sve u vezi njegovog profesionalnog rada jer su energetika i vatrogastvo bili usmjereni jedno na drugo. Naveo je da su ga, nakon što je okrivljenik 27. prosinca 2013. godine uputio pismo, zvali iz obitelji što se to događa jer nikada prije nije bio prozivan u medijima, a radio je u ovom gradu 20 godina, a zbog tog pisma su ga svi na ulici prozivali i pitali ima li uvjete za zapovjednika JVP P.. Sve je to teško proživljavao jer je dragovoljac Domovinskog rata, ima dvoje djece, te ne može ni objasniti kako je njegova kćer reagirala na sve te laži. Nakon što je 31. prosinca 2013. godine jedna politička stranka imala tiskovnu konferenciju u kojoj su naveli da se radi o kriminalu u JVP, u 12,00 sati toga dana došla mu je policija koja je izuzela dokumentaciju, a nakon toga su uslijedili inspekcijski nadzori iz O. i iz Z.. Iskazao je kako su mu inspektori govorili da to nema veze sa stvarnošću i da nešto drugo stoji iza toga, dok za sebe smatra kako ispunjava sve uvjete za zapovjednika JVP jer se i na prethodnom natječaju javio na to radno mjesto. Smatra da je iz političkih razloga izvrgnut teškoj sramoti i da takvi postupci uništavaju živote. Dodao je da je član predsjedništva Udruge profesionalnih vatrogasaca Hrvatske u kojoj je 2006 članova, mnogi ga poznaju te su ga zvali i pitali što se to s njim događa, a u svezi sa tim je bio članak i na V. v..

              Na posebno pitanje punomoćnice privatnih tužitelja  naveo je kako okrivljenik zna da on ima uvjete za imenovanje za v.d. zapovjednika JVP budući je okrivljenik znao gdje je on radio i na kojim radnim mjestima.

              Na posebno pitanje branitelja okrivljenika iskazao je kako je mislio da poznaje okrivljenika, al očito tome nije tako. Ne zna je li okrivljenik ima nešto osobno protiv njega, no nije mu jasno kako može napraviti toliku štetu, a da se ništa ne dogodi. Smatra da je neistina u pismu koje je napisao okrivljenik da on nema uvjete za imenovanje za v.d. zapovjednika JVP, da nema potrebnu stručnu spremu, iskustvo i kompetencije, jer su inspekcije potvrdile kako ima uvjete za imenovanje za to radno mjesto. Nadalje je iskazao kako je radio na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima od 1997. godine te je jedan od uvjeta za polaganje stručnog ispita za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima da je 5 godina proveo na tom radnom mjestu, a on je na tom radnom mjestu radio od 1997. do 2013. godine te je točno da je u srpnju 2013. položio ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima. Objasnio je da taj ispit zapravo daje zapovjedne funkcije onome tko ga je položio, pa je stoga imao uvjete za imenovanje za zapovjednika JVP. Nadalje, iskazao je da je Z. imalo DVD sa profesionalnom jezgrom i posjedovao papir izdan od strane  MUP-a, da se radi o profesionalnoj jezgri te Z. mora zaposliti tri profesionalna vatrogasca u smjeni, ili dva profesionalna vatrogasca u smjeni i četiri dobrovoljna vatrogasca. 

              Iskazao je kako on ima završen P. fakultet i stečenu VŠS, da je 1997. godine završio školu za vatrogasnog tehničara koja je trajala 2 godine, te je dobio diplomu vatrogasnog tehničara, a ima i čin vatrogasnog časnika, jer ima i drugi uvjet, a to je 4 godine na vatrogasnim poslovima. Tu vatrogasnu školu je pohađao uz rad jer je u to vrijeme bio zaposlen. U srpnju 2013. godine je položio ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, koji je polagao u Z. i o čemu posjeduje svjedodžbu MUP-a, a taj ispit je nužan za zapovjednu funkciju.

              Na posebno pitanje okrivljenika je naveo da je Z. d.d. 1997. godine imalo industrijski DVD sa profesionalnom jezgrom od 9 profesionalnih vatrogasaca koji su imali ugovor o radu na radnom mjestu vatrogasca sa tvornicom Z. d.d., a i on je od 1997. do 2013. u tvornici Z. d.d. bio zaposlen kao profesionalni vatrogasac u punom radnom vremenu.

              Nadalje je iskazao da je prvo bio natječaj za zamjenika zapovjednika JVP P. u listopadu 2013., nakon čega je Upravno vijeće na čelu s predsjednikom D. P. imenovalo zamjenika zapovjednika G. V. koji se javio na natječaj, te je nakon toga JVP P. ostala bez zapovjednika pa je gradonačelnik imenovao v.d. zapovjednika JVP. On je dana 18. studenog 2013. dobio rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti zapovjednika JVP, a ugovor o radu u JVP P. sklopio je kada je imenovan za zapovjednika JVP, što je bilo u srpnju 2014. godine. Kada je 18. studenog 2013. imenovan za v.d. tada je donio papire o bivšim poslovima, stručnoj spremi i svojim stručnim kvalifikacijama u Upravno vijeće JVP, dok je rješenje o imenovanju za v.d. zapovjednika JVP potpisao gradonačelnik grada P. V. N..

              Na posebno pitanje I-privatnog tužitelja V. N. iskazao je da G. V. koji je imenovan za zamjenika zapovjednika JVP može voditi vatrogasne intervencije, tj. zapovijedati njima, ali kako nema položen ispit za vatrogasnog tehničara ne može sudjelovati u vatrogasnim intervencijama.

              Na posebno pitanje punomoćnice privatnih tužitelja naveo je kako su tijekom inspekcijskih nadzora provjeravane njegove stručne kvalifikacije za obavljanje poslova v.d. zapovjednika JVP, te je utvrđeno da iste zadovoljavaju potrebe obavljanja radnog mjesta v.d. zapovjednika JVP.

              Na posebno pitanje branitelja okrivljenika iskazao je kako je u JVP P. krajem 2013. godine bio redovan godišnji inspekcijski nadzor, a povodom prijave okrivljenika D. P. proveden je i izvanredni inspekcijski nadzor u veljači 2014. o čemu postoji dokumentacija. Prvo je proveden redovan nadzor koji je bio pozitivan, dok je drugi nalaz, povodom prijave okrivljenika D. P., bio negativan, nakon čega je uslijedila žalba Upravnom sudu koji je oglasio ništavnim to rješenje uprave, te  je predmet vraćen na ponovni postupak, a radi se o tom rješenju u kojem je pisalo da on kao v.d. zapovjednika JVP ne ispunjavam uvjete za to radno mjesto. Smatra da je okrivljenik sve činio radi osobnih probitaka, da je zapošljavao neke ljude u JVP, da ima privatne interese sa gradom, K. i savezom, pa je stoga bio u sukobu interesa te misli da je htio oblatiti gradonačelnika preko njega.

              Iz iskaza svjedoka G. V. u bitnome proizlazi da je isti bio zapovjednik JVP Grada P. od listopada 2006. do srpnja ili kolovoza 2013. godine. Naveo je kako je u više navrata razgovarao sa dogradonačelnikom P. M. P. koji je bio zadužen za odnos između Grada P. i JVP te mu je on rekao da preda svoj mandat zapovjednika JVP na raspolaganje i da ide na mjesto zamjenika, a da oni imaju svog čovjeka kojeg bi htjeli imati na mjestu zapovjednika JVP. On je na to pristao te je napismeno gradonačelniku V. N. dao izjavu kako stavlja svoj mandat zapovjednika JVP na raspolaganje iz osobnih razloga. U tim njihovim razgovorima M. P. je tvrdio kako II-privatni tužitelj Z. M. ima  uvjete za imenovanje za zapovjednika JVP, a uvjeti su po Zakonu o vatrogastvu viša stručna sprema, bez obzira kojeg smjera, položen ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima i 5 godina staža na mjestu vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima. Iskazao je kako je on imao završenu višu školu i to inženjer strojarstva, a 2011. godine je završio visoku školu zaštite od požara. Naknadno je saznao kako je II-privatni tužitelj Z. M. imao završen P. fakultet, te je okr. D. P. rekao kako on nema iskustva, a okrivljenik mu je tada rekao kako II-privatni tužitelj Z. M. ne može biti zapovjednik ako nema završenu tu školu. No, kada se bolje iščitavao Zakon i to toč. 21. protumačeno je kako zapovjednik JVP može imati bilo kakvu završenu višu školu, da to ne mora biti viša škola zaštite od požara, i tada je ostalo još pitanje 5 godina radnog iskustva na radnom mjestu vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima i položen stručni ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima. Rekao je okr. D. P. kako misli da je II-privatni tužitelj Z. M. taj ispit položio u srpnju 2013., te zna da je on o tome razgovarao sa I-privatnim tužiteljem V. N. i to više puta, ali ne zna točno što su razgovarali.

              Na posebno pitanje pun. privatnih tužitelja odgovorio je kako je on u trenutku 2013. godine imao sve potrebne uvjete za obnašanje dužnosti zapovjednika JVP, no on je svojevoljno predao mandat na raspolaganje i dobio rješenje o razrješenju s mjesta zapovjednika JVP iako mu je mandat zapovjednika JVP trebao isteći u listopadu 2014. godine. Objasnio je kako je natječaj za zamjenika zapovjednika JVP raspisan negdje u jesen 2013. jer je njegovom dotadašnjem zamjeniku K. P. mandat istekao u rujnu ili listopadu 2013. godine, te se on javio na taj natječaj iako je u to vrijeme još bio zapovjednik. Za zamjenika zapovjednika JVP se još javio i dotadašnji zamjenik K. P.. Istaknuo je kako je on sklopio ugovor o radu sa JVP P. kada je prvi put imenovan za zapovjednika JVP i to u listopadu 2006., a kada je imenovan na drugi mandat 2010., tada je dobio rješenje o imenovanju za zapovjednika JVP.

              Na posebno pitanje II-privatnog tužitelja Z. M. iskazao je kako na natječaju za zapovjednika JVP 2006. godine nitko od prijavljenih kandidata nije u to vrijeme zadovoljavao uvjete za imenovanje za zapovjednika JVP, a koliko mu je poznato Z. M. je podnio nepravovremenu molbu, a u to vrijeme ni Z. M. nije imao uvjete jer je ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima položio u srpnju 2013., te nitko od zaposlenih nije imao nikakvu višu školu.

              Na posebno pitanje branitelja okrivljenika naveo je kako je mandat zapovjednika JVP dao gradonačelniku V. N. na raspolaganje napismeno, te je naveo da to čini iz osobnih razloga, koje tada nije specificirao, a sada može reći da je radio u T. školi u P. od 1994. do 1998. godine, kada je 1998. ostao bez posla po političkoj naredbi, te nije htio da mu se to ponovi, pa je iz tog  razloga dao mandat na raspolaganje. Naveo je kako smatra da se uvjet  od 5 godina radnog staža na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima računa tek nakon položenog ispita za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima. Koliko se sjeća na natječaj za zapovjednika JVP 2014. godine se  nitko nije javio, osim II-privatnog tužitelja Z. M., no ne može to sa sigurnošću tvrditi budući nije vodio taj natječaj. Sjeća se da je bila i priča kako je jedan zaposlenik JVP predao molbu pa ju je povukao, a govorilo se da je to J. R. iz P.. Iskazao je kako ne zna gdje je objavljen javni natječaj za imenovanje zapovjednika JVP, a praksa je bila da se natječaji objavljuju u Narodnim novinama, a po njegovom mišljenju na natječaju za zapovjednika JVP u 2014. godini uvjete bi imali on osobno, J. R., K. P., dok za D. H. smatra da nije imao 5 godina radnog iskustva od položenog ispita.

              Na posebno pitanje okrivljenika naveo je kako je Visoku školu završio 2011. godine, a to je išao naknadno završiti budući mu je to bila želja, te na idućem natječaju ne bi imao uvjete. Objasnio je kako nije ostavku dao Upravnom vijeću JVP, već je dao mandat na raspolaganje gradonačelniku V. N., dok se na Upravnom vijeću JVP nikada nije razgovaralo o stavljanju njegovog mandata na raspolaganje. Nadalje je iskazao kako je K. P. bio njegov zamjenik u mandatu od 2009. do 2013. godine, i da je na tom radnom mjestu imao ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Dogradonačelnik M. P. mu je naredio da napravi natječaj za radno  mjesto vatrogasca sa ugovorom na određeno vrijeme, što je bilo namijenjeno za K. P. te je on to i učinio. Na natječaju je pristiglo 19 molbi, od čega 6 ili 7 pravovaljanih, te se na sjednici Upravnog vijeća JVP o tome odlučivalo, ali se nije spominjalo da li je na određeno ili neodređeno vrijeme, a na natječaju je izabran K. P.. Nakon sjednice Upravnog vijeća došao mu je okr. D. P. i rekao mu da napiše ugovor o radu na neodređeno vrijeme, što je on i učinio i K. P. napisao ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vatrogasca, iako je natječaj bio na određeno vrijeme.

              Na posebno pitanje suca odgovorio je kako mu nisu poznate okolnosti sklapanja ugovora o radu između JVP i II-privatnog tužitelja Z. M.. Nadalje, da nema saznanja da bi I-privatni tužitelj V. N. ljude prisiljavao da povuku svoje zamolbe, te ne može reći zašto je J. R. povukao svoju zamolbu, jer da je ostala zamolba J. R. i on bi predao svoju zamolbu za natječaj za zapovjednika JVP. Dodao je da je komisija za provođenje tih natječaja zapravo Upravno vijeće i da se taj predmet mora nalaziti kod Upravnog vijeća JVP P..             

              Na posebno pitanje branitelja okrivljenika iskazao je kako mu je dogradonačelnik M. P. predložio da preda mandat na raspolaganje, što je onda i učinio. Nakon toga se raspravljalo o tome ima li II-privatni tužitelj Z. M. uopće uvjete za zapovjednika JVP, te se prvo mislilo kako on nema uvjete, pa se s obzirom na to namjeravao javiti za zapovjednika JVP 2014. iako je tada već obnašao dužnost zamjenika zapovjednika JVP, a to stoga jer nije htio da mu netko od njegovih podređenih postane zapovjednik. No, budući da se  nitko od onih zaposlenika JVP koji su imali uvjete nije javio na natječaj stoga nije ni on predao molbu. Dodao je kako je u JVP bilo opće poznato kako je raspisan natječaj za zapovjednika, te se bilo tko mogao javiti.

              Iz iskaza svjedoka K. P. u bitnome proizlazi da  radi u JVP P. od 1999., a bio je zamjenik zapovjednika JVP od 2009. do 2013. godine. Sjeća se da je G. V. kao zapovjednik JVP u srpnju ili kolovozu 2013. podnio mandat na raspolaganje te se čulo među njima kako II-privatni tužitelj Z. M. dolazi na radno mjesto zapovjednika JVP kao v.d. na temelju odluke gradonačelnika, što se kasnije i dogodilo. Krajem srpnja ili početkom kolovoza 2013. pokrenut je natječaj za imenovanje zamjenika zapovjednika, jer je njemu kao takvom isticao mandat u  rujnu 2013., te se na taj natječaj koliko mu je bilo poznato javio samo G. V.. On se nije javio na natječaj za radno mjesto zamjenika zapovjednika jer je trebao dobiti otkaz budući mu je dogradonačelnik M. P. rekao da je njegovo dotadašnje radno mjesto zamjenika zapovjednika bilo na mandat, pa da treba dobiti otkaz, iako je imao ugovor na neodređeno vrijeme. Nakon što je G. V. izabran za zamjenika zapovjednika otvorio se natječaj za radno mjesto vatrogasca, te se on javio na taj natječaj i na tom natječaju je izabran jer je bio jedini kandidat. Zna da je u to vrijeme okr. D. P. bio predsjednik Upravnog vijeća JVP i da je on u suradnji sa G. V. sudjelovao u izradi natječaja. Nakon što je okr. D. P. dao ostavku vidio je tu ostavku u medijima, a koliko se sjeća razlog je bio neslaganje sa I-privatnim tužiteljem V. N. oko toga ispunjava li II-privatni tužitelj Z. M. zakonske uvjete za imenovanje za zapovjednika u JVP.  Iskazao je da je krajem 2013. raspisan natječaj za zapovjednika JVP na koji natječaj se on i javio, a javili su se još i II-privatni tužitelj Z. M., G. V. i J. R., ali i njima je naknadno sugerirano da povuku molbe, što su oni i učinili, no ne zna tko im je to sugerirao.

              Na posebno pitanje pun. privatnih tužitelja naveo je kako mu je mandat zamjenika zapovjednika isticao u rujnu 2013. godine, a prije toga je već bio raspisan natječaj za vatrogasca na koji se on i javio s obzirom da mu je ranije priopćeno da će dobiti otkaz. Nakon što je sklopio ugovor o radu za vatrogasca na neodređeno vrijeme podnio je molbu na natječaj za zapovjednika JVP. J. R. i G. V. su mu osobno rekli da im je sugerirano da povuku molbe za natječaj za zapovjednika JVP, a može reći da je i njemu to sugerirano, no nije htio to učiniti. Na pitanje tko mu je to sugerirao odgovorio je da je to učinio dogradonačelnik M. P..

              Na posebno pitanje branitelja okrivljenika iskazao je da je točno da se nije javio na natječaj za zamjenika zapovjednika JVP jer se bojao da zbog posla ne dobije otkaz, a poslije se javio na natječaj za zapovjednika JVP jer je ostao raditi u JVP te je imao ugovor o radu na neodređeno vrijeme na mjestu vatrogasca i smatrao je da može biti zapovjednik. Naveo je kako je bio jedan natječaj za zapovjednika JVP u 2013. godini koji je bio objavljen u Narodnim novinama i na taj natječaj je podnio molbu, a drugi natječaj je bio 2014., isto za zapovjednika JVP, a na taj natječaj se nije prijavio jer nije ni znao za njega budući ne zna gdje je bio objavljen. Iskazao je kako su se na natječaj iz 2013. godine javili on, II-privatni tužitelj Z. M., G. V. i J. R., a na natječaj iz 2014. nitko od njegovih kolega niti on se nisu javili jer nisu ni znali za postojanje tog natječaja. Smatra da Z. M. nije imao uvjete za imenovanje za zapovjednika JVP. Naveo je da je bio zamjenik G. V. te ga je pitao zašto daje mandat na raspolaganje i to godinu dana prije isteka, pogotovo zato što je smatrao da G. V. radi dobro svoj posao, no on mu nije ništa točno odgovorio. Pojasnio je kako mu je dogradonačelnik M. P. sugerirao da ne podnosi molbu na natječaj za zapovjednika JVP i to mu je rekao na način da bi bilo dobro da ne podnosi molbu na taj natječaj.              

              Iz iskaza svjedoka M. P. u bitnome proizlazi kako je isti upoznao G. V. krajem kolovoza ili početkom rujna 2013. kada ga je primio u Gradskoj upravi budući nije bilo gradonačelnika. Razgovarali su o vatrogastvu, opremi i financijskom planu te je razgovor trajao oko 15 minuta nakon čega je G. V. otišao. Iskazao je kako ga je G. V. nakon nekih 15 dana nazvao i tražio da ga primi, što je i učinio, te mu je tada G. V. rekao da se priča kako će doći novi zapovjednik JVP  P. i da će to biti II-privatni tužitelj Z. M., a da on nema zakonom propisane uvjete, na što ga je uputio da te primjedbe navede na Upravnom vijeću JVP Grada P. i gradonačelniku, te nisu ništa drugo razgovarali. Nadalje, kada ga je treći puta primio G. V. mu je rekao da K. P. izlazi mandatni ugovor na mjestu zamjenika zapovjednika JVP i da bi bilo dobro raspisati natječaj za vatrogasca, kako K. P. ne bi ostao bez posla. On ga je tada također uputio na gradonačelnika i na Upravno vijeće, a sjeća se da je G. V. krajem listopada stavio svoj mandat na raspolaganje. U odnosu na K. P. naveo je da ga je prvi put vidio i upoznao u uredu gradonačelnika N. polovicom rujna 2013. kada ih je gradonačelnik zamolio da sačekaju u susjednom uredu te su otišli u drugu prostoriju gdje mu je K. P. pričao o Statutu vatrogasaca, Sindikatu, te je govorio kako mu izlazi mandat zamjenika zapovjednika JVP P., nakon čega je K. P. u svoj ured pozvao gradonačelnik te više nisu razgovarali, niti je s njim imao druge kontakte osim što ga je nekoliko puta vidio u T. za vrijeme obilaska radova i hodniku Gradske uprave. Iskazao je da je gradonačelnik N. pred njim i pred drugim zaposlenicima pročitao tekst ostavke okr. D. P. nakon što je isti dopis zaprimljen, a za njegov pojam u tom dopisu je bilo puno vulgarnih i neprimjerenih riječi.

              Na posebno pitanje branitelja okr. iskazao je kako nikad nije bio zadužen za vatrogastvo u Gradskoj upravi. Naveo je kako je netočno da je naredio G. V. da napravi natječaj za radno mjesto vatrogasca sa ugovorom na određeno vrijeme, a što je bilo namijenjeno za K. P., jer on to niti ne može, već to radi Upravno vijeće na čelu sa predsjednikom vijeća, a u to vrijeme predsjednik Upravnog vijeća je bio okr. D. P.. Nadalje, da nije nikada predlagao G. V. da stavi mandat na raspolaganje kao zapovjednik JVP Grada P., isto tako da nije nikada K. P. rekao kako on treba dobiti otkaz, jer je njegovo dotadašnje radno mjesto zamjenika zapovjednika bilo na mandat, niti je K. P. sugerirao ni razgovarao s njim na temu da ne podnosi molbu na natječaj za zapovjednika JVP P., niti da povuče molbu.

              Na posebno pitanje okrivljenika o tome da navede koliko vatrogasaca je predložio na koja radna mjesta u JVP P. uoči sjednice Upravnog vijeća JVP P. koja se održavala krajem kolovoza 2013. u vijećnici grada P., odgovorio je da se sastanka uoči sjednice Upravnog vijeća ne sjeća, da se ne sjeća niti održavanja sjednice Upravnog vijeća, a niti da je razgovarao s okrivljenikom.

              Na posebno pitanje suca je iskazao da nikada nije kontaktirao sa J. R., da njega zna iz viđenja, ali da ga inače ne poznaje.

              Na raspravi održanoj dana 29. svibnja 2017. svjedok M. P. je dopunski ispitan te je u bitnome naveo kako za vrijeme dok je bio dogradonačelnik, kao i do danas, bio je zadužen za financije i proračun, te predsjednik skupština trgovačkih društava koje se bave komunalnim djelatnostima, da nije zadužen za vatrogastvo niti zna tko bi za to bio zadužen. Poznato mu je kako u ovlasti gradonačelnika i Upravnog vijeća JVP spada vatrogastvo, te nije imao nikakve upute od gradonačelnika N. za postupanje u vezi vatrogastva. Uvijek djeluje po uputama gradonačelnika, jer je dogradonačelnik, pa sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi dužan je raditi po uputama gradonačelnika, koji je nositelj izvršne vlasti u gradu i čelnik grada.

              Na posebno pitanje svjedok je naveo kako D. P. i on nikada nisu razgovarali u svezi JVP grada P., već su komunicirali u vezi drugih stvari, kao npr. saveza. Nije bio član Upravnog vijeća JVP P., te mu nije poznato da bi krajem kolovoza 2013. bila održana sjednica Upravnog vijeća JVP grada P..

              Iz iskaza svjedoka J. R. u bitnome proizlazi da se isti u jesen 2013. godine javio na raspisani natječaj za zapovjednika JVP P., a u to vrijeme je radio na radnom mjestu voditelja smjene u JVP P.. Objasnio je kako je razgovarao sa svojom suprugom u vezi tog natječaja, te mu je ona rekla kako ima radno mjesto na neodređeno vrijeme kao voditelj smjene, a zapovjednik JVP je na mandat na 4 godine, i da bi nakon što prođe to vrijeme možda mogao ostati bez posla, radi čega je poslije i povukao svoju molbu na natječaj za zapovjednika JVP P.. Kada ga se pita je li  još s nekim razgovarao u vezi podnošenju molbe, odnosno povlačenju, iskazao je da su svi zaposlenici JVP P. o tome razgovarali, neobavezno.

              Na posebno pitanje branitelja okrivljenika je naveo da s nikim iz Gradske uprave nije razgovarao u svezi s podnošenjem ili povlačenjem molbe za natječaj, te ne zna tko je iz Gradske uprave, osim gradonačelnika, bio zadužen za vatrogastvo. O natječaju za zapovjednika JVP  P. je razgovarao sa svojim kolegama na poslu te je bilo priče da je sugerirano da neki povuku molbe na natječaj, ali to nije nitko direktno rekao.

              Na upit o tome koliko je bilo natječaja za zapovjednika JVP P. izjavio je da to ne zna, tj. da zna samo za natječaj na koji se i on javio, a koji je navodno poništen iz njemu nepoznatih razloga. Iskazao je kako u vrijeme kada se javio na natječaj nije ispunjavao sve uvjete i to iz razloga jer mu je u tom trenutku nedostajalo 5 godina radnog iskustava na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, budući je tada imao 3 godine radnog iskustva na takvim poslovima. Nadalje, naveo je da su zaposlenici JVP P. međusobno razgovarali o raspisanom natječaju jer je prešutni dogovor bio da svi koji imaju školu da se jave na natječaj, a bilo je glasina da će za zapovjednika JVP P. doći II-privatni tužitelj Z. M., no ne sjeća se da se raspravljalo o njegovim kvalifikacijama, odnosno ispunjava li uvjete za to radno mjesto.

              Na posebno pitanje suca iskazao je kako ga nikada I-privatni tužitelj V. N. ili M. P. nisu odgovarali da povuče molbu za natječaj, odnosno nisu mu sugerirali da odustane od natječaja.

              Iz iskaza svjedoka N. B. u bitnome proizlazi kako je u TD Z. d.d. bila zaposlena na radnom mjestu direktor općeg sektora od 1995. do 2013., u koji sektor je ulazila i protupožarna zaštita i zaštita na radu. TD Z. d.d. u to vrijeme je imalo industrijski DVD odnosno dobrovoljno vatrogasno društvo i profesionalne vatrogasce, sukladno procjeni opasnosti od zaštite od požara. Z. M. je prvotno bio zamjenik zapovjednika, pa zatim zapovjednik dobrovoljne vatrogasne postrojbe i rukovodio je profesionalnim vatrogascima. 2013. godine otišla je u mirovinu, te se ne sjeća koje je godine Z. M. imenovan zapovjednikom DVD Z..

              Na posebna pitanja svjedokinja je navela da odluke koji će djelatnici što polagati od stručnih ispita su nalagali u prvom redu zakoni i propisi, a potom inspekcija. Ne zna koje ispite je polagao Z. M., ali navodi kako je isti položio sve propisane i tražene stručne ispite do tada.

              Iz iskaza svjedoka D. B. u bitnome proizlazi kako je isti bio zaposlenik TD Z. d.d. i odgovorna osoba za protupožarnu zaštitu od 1997. do negdje 2008. godine. Nakon 2008. godine odgovorna osoba za protupožarnu zaštitu je bio Z. M., a kada je isti bio imenovan za zapovjednika DVD Z. više ne sjeća.

              Na posebna pitanja svjedok je naveo kako je Z. M. je položio stručni ispit odgovorne osobe za zaštitu od požara i za vatrogasnog zapovjednika, ali se ne sjeća kada.

              Nadzor TD Z. d.d. u svezi vatrogastva dolazio je od strane MUP P., Odjel te je u nadzor DVD-a dolazila Služba 112. Z. M. je kao zapovjednik DVD Z. provodio vježbe sa vatrogascima u TD Z. d.d. i rukovodio tim vježbama. Ne zna kada je Z. M. položio ispit za vatrogasca sa posebnim poslovima i ovlastima. Taj ispit za vatrogasca sa posebnim poslovima i ovlastima Z. M. je polagao za vrijeme dok je bio zaposlen u TD Z. d.d. Tijekom 1997. godine TD Z. d.d. je imalo 8 stalno zaposlenih vatrogasaca, koji su imali položen ispit za profesionalnog vatrogasca, odnosno zvanje vatrogasnog tehničara, pa kako su odlazili u mirovinu, upražnjena radna mjesta se nisu popunjavala. Nadalje iskazao kako TD Z. d.d. ima industrijski DVD, ali nema profesionalnu vatrogasnu postrojbu u  vatrogastvu. Kada ga se pita tko je danas zapovjednik industrijskog DVD-a Z. svjedok ne zna, iako to spada u njegovu nadležnost. Osobno ima položen ispit za vatrogasca s posebnim poslovima i ovlastima. Koliko mu je poznato Z. M. je išao polagati stručni ispit za vatrogasca s posebnim poslovima i ovlastima iz razloga što je trebao biti zapovjednik industrijskog DVD-a u Z. d.d. Tijekom 2008. godine prešao je na poslove zaštite na radu i više se nije bavio poslovima vatrogasca, odnosno protupožarne zaštite, tako da nema precizna saznanja.

             

              Pod pojmom profesionalnog vatrogasca smatra da takva osoba mora imati zvanje  vatrogasac ili vatrogasni tehničar, te mora udovoljavati drugim uvjetima kao npr. posjedovati liječničko uvjerenje da može obavljati te poslove.

              Iz iskaza svjedoka A. T. u bitnome proizlazi kako je od 1996. do 2010. godine bio u TD Z. d.d. rukovoditelj pravnog i kadrovskog odjela, a od 2010. do 2013., kada je umirovljen, radio je pravne poslove, radne odnose i matičnu dokumentaciju. Na stručne ispite radnike je slao rukovoditelj općeg sektora N. B. i to na temelju odluke Uprave, koliko se sjeća. Za vrijeme dok je radila N. B. i to do 30. lipnja 2013., sve potvrde koje je izdavao u svezi kadrovskih odnosa potpisivala je N. B., a kada je ona otišla u mirovinu, potvrde je nosio na potpis članu uprave Z. d.d. M. R., ali rečeno mu je da kada je on odsutan, da može i on osobno potpisati potvrdu u svezi zaposlenja i poslova koji su obavljali radnici.

              Z. M. radio je u TD Z. d.d., ne sjeća se kada je počeo raditi, prvo je radio na radnom mjestu mehaničar, zatim vatrogasac, a poslije i kao referent zaštite od požara. Poznato mu je da je Z. M. polagao neke ispite, ali koje ispite je polagao ne zna.

              Na posebna pitanja svjedok je naveo kako je na traženje Z. M. u prosincu 2013. izdao potvrdu o njegovom radnom stažu. Sjeća se da u Z. nisu bili prisutni M. R. i D. B., radi čega je potpisao potvrdu koju je osobno sastavio. Potvrda je bila u svezi radnog odnosa, te je glasila da je Z. M. obavljao poslove zapovjednika profesionalne vatrogasne postrojbe. To je bila druga potvrda koju je izdao.

              Prvu potvrdu, izdao je Z. M. kada mu je prestao radni odnos u TD Z. d.d. U toj prvoj potvrdi nije bilo navedeno ništa u svezi rada profesionalnih vatrogasaca, radi čega je Z. M. njega tražio da se izda nova potvrda koju je izdao za taj dio u prosincu 2013. godine.

              Nakon što su mu predočene potvrde sa lista 118 i 250 K spisa svjedok navodi kako je obje potvrde potpisao. Pojašnjava kako su u TD Z. imali puno prestanaka radnih odnosa, tako da su svaku potvrdu koju su izdali radniku uložili i u osobni dosje radnika. Osobni dosje radnika ostaje i nakon što radnik prestane raditi u društvu.

              Poznata mu je organizacija vatrogastva u TD Z. d.d., te su imali samo industrijski DVD i profesionalne vatrogasce. Nema saznanja da li je TD Z. d.d. bila izdana suglasnost za osnivanje profesionalne vatrogasne postrojbe u gospodarstvu.

              Na poseban upit zašto je i na temelju čega u potvrdi iz prosinca 2013. (list 118 K spisa) napisao da je Z. M. obnašao funkciju zamjenika zapovjednika i zapovjednika u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu neprekidno od 1998. do 2006. godine, svjedok je naveo kako je osobno znao da je Z. M. obnašao te dužnosti, ali nije znao točno razdoblje, pa mu je godine rada koje je naveo u potvrdi rekao sam Z. M.. Z. M. tražio ga je izda potvrdu u kojoj će biti navedene te godine i biti navedena profesionalna vatrogasna postrojba u gospodarstvu, a osobno je smatrao kako je to u redu, jer su tu postrojbu i tako zvali.

              U potvrdi iz studenog 2013. nije bilo navedeno da je Z. M. obnašao funkciju zamjenika zapovjednika i zapovjednika industrijskog DVD-a i profesionalnih vatrogasaca, pa kada mu je predočen dopis Z. d.d. (list 254 K spisa) u kojem je navedeno da potvrdu od 18. prosinca 2013. nemaju u arhivi te se o njoj ne mogu očitovati, svjedok navodi da ne zna kako ta potvrda ne postoji u arhivi.

              Nakon što mu je predočen drugi dio dopis TD Z. d.d. (sa lista 254 K spisa) u kojem je navedeno da Z. M. nije imenovan za zapovjednika i zamjenika zapovjednika profesionalne vatrogasne postrojbe u gospodarstvu, a da u potvrdi od 18. prosinca 2013. (list 118 K spisa) stoji da je obnašao tu funkciju od 1998. do 2006. koju je svjedok potpisao, svjedok je naveo kako je bio opterećen poslom, jer je rukovoditelj općeg sektora otišao u mirovinu, a odsutni su bili član uprave M. R. i rukovoditelj službe za zaštitu na radu D. B., radi čega je takvu potvrdu potpisao smatrajući da je to tako i vjerovao je Z. M. što mu je bio rekao. Nije provjeravao osobni dosje Z. M., već je imao samo potvrdu iz studenog 2013. i riječ Z. M..

              Nakon što mu je predočen aneks ugovora o radu (list 115 i 116 K spisa), svjedok je naveo kako se zbog proteka vremena više ne sjeća da li je imao to na uvidu, ali ti aneksi ugovora moraju postojati u dosjeu Z. M. u Z., a nakon što je svjedoku predočena potvrda TD Z. d.d. (list 98 K spisa), koju je potpisala kao direktor općeg sektora N. B., svjedok je naveo kako se ta potvrda vjerojatno ne nalazi u dosjeu, već je ona odložena u posebne potvrde koje su se izdavale radnicima i bivšim radnicima, a sjeća se da je ta potvrda postojala u TD Z. d.d.               

Iz iskaza svjedoka M. B. u bitnome proizlazi kako je početkom 2014. godine, kao voditelj Odjela – viši inspektor uprave, Samostalne službe, izvršio izvanredni inspekcijski nadzor Javne vatrogasne postrojbe Grada P., te utvrdio nepravilnosti i donio  rješenje u upravnom postupku, sa naloženim mjerama vezano za ispunjavanje uvjeta zapovjednika JVP iz čl. 21. Zakona o vatrogastvu, radi čega su se Grad P. i JVP žalili drugostupanjskom tijelu – Povjerenstvu za žalbe uprave, koje povjerenstvo je potvrdilo njegovo rješenje. Svjedok ima saznanja da je Grad P. pokrenuo i upravni spor, a da taj spor još uvijek traje.               Nadalje, svjedok navodi kako je u inspekcijskom nadzoru utvrdio kako zapovjednik JVP Z. M. nema potrebno radno iskustvo dužine staža za vatrogasca sa posebnim ovlastima i odgovornostima za obnašanje dužnosti zapovjednika JVP, odnosno nema potrebnih 5 godina radnog iskustva.

              Tijekom inspekcijskog nadzora je imao na uvidu potvrde Z. d.d. za koje smatra kako ne dokazuju da je Z. M. imao 5 godina staža vatrogasca sa posebnim poslovima i ovlastima.

              Nakon što su mu predočene potvrde TD Z. d.d., list 89 K spisa i list 189 K spisa, svjedok navodi da su to te potvrde, a da bi Z. M. imao potreban staž vatrogasca sa posebnim poslovima i ovlastima Z. je moralo imati profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu, a što nije imalo.

              Svjedok nadalje pojašnjava kako vatrogasac sa posebnim ovlastima i  odgovornostima ne mora imati višu stručnu spremu, ali mora imati položen ispit za to zvanje, a zapovjednik i zamjenik zapovjednika JVP od uvjeta mora imati višu stručnu spremu, te 5 godina staža na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, položen stručni ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, a mora imati i liječničko uvjerenje, što moraju imati svi vatrogasci.

              Na posebna pitanja svjedok je iskazao da nadzor vatrogastva do 2000. nije postojao, a nakon 2000. je postao sastavni dio Inspektorata unutarnjih poslova MUP-a, dok se inspekcijski nadzor u TD Z. d.d. nije vršio jer to TD nije imalo profesionalnu postrojbu. Ističe kako se u nadzoru nadzire vatrogasnu postrojbu, a ne same vatrogasce osobno.

              Po njegovom mišljenju kao inspektora, te mišljenju ministra MUP-a od 10. prosinca 2010. čiju presliku je predao u sudski spis, Z. M. ima uvjete stručne spreme.

              Odluke, mišljenja i pismena MUP-a oni poštuju, odnosno njihova mišljenja i tumačenja, jer je Ministarstvo njima resorno ministarstvo.             

              Nadalje pojašnjava kako je vatrogasac s posebnim ovlastima i odgovornostima onaj vatrogasac koji može samostalno voditi vatrogasne intervencije i koristiti javne ovlasti koje se sastoje od isključiti struju, srušiti dio građevine itd. Profesionalni vatrogasac je vatrogasac koji nema javne ovlasti, a uvjeti su mu propisani Zakonom o vatrogastvu. Vatrogasac s posebnim ovlastima i odgovornostima se postaje kad se vatrogasac postavi na takvo radno mjesto sukladno sistematizaciji. Ako u tom trenutku vatrogasac nema položen ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, a postavljen je na to mjesto, on je dužan položiti ispit  za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima u roku od jedne godine. Zapovjednik DVD-a također može biti vatrogasac s posebnim ovlastima i odgovornostima, ako nije organizirana profesionalna vatrogasna postrojba, odnosno ima svoju zonu odgovornosti. U slučaju da vatrogasac nema položen ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, odnosno postavljen je na takvo radno mjesto a nije položio ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima u roku od jedne godine takvo radno iskustvo ne može se prihvatiti.

Iz iskaza svjedoka M. R. u bitnome proizlazi kako je isti u TD Z. d.d. zaposlen od 1986. godine prvo kao inženjer, potom direktor čokolade, radio je na standardima, a od 2001. do 2005. bio je član uprave u Z. d.d., a danas nije član uprave, već je direktor sektora proizvodnje od 01. svibnja 2014. godine, i tada je nadležnost nad vatrogascima došla u njegov resor zanimanja, odnosno rada. Na poseban upit o vatrogastvu u Z., svjedok navodi kako o tome nemam saznanja, budući je isto došlo u njegovu nadležnost tek od 01. svibnja 2014., a sve što ga se pitalo od strane ovog suda i policije dostavio je iz arhive društva. Ima saznanja da se po pitanju vatrogastva u TD Z. d.d. radilo po rješenju MUP-a iz 1995. godine, te je TD Z. d.d. uvijek poštivalo pozitivne propise. Brigu o vatrogastvu vodila je N. B., pravnica, sve do sredine 2013. godine.

              Na posebna pitanja svjedok navodi kako profesionalnu vatrogasnu postrojbu danas TD Z. d.d. nema, ali je prije imalo kao i danas samo profesionalne vatrogasce i dobrovoljno vatrogasno društvo. Kada ga se pita što misli pod profesionalnim vatrogascima navodi kako su to školovani ljudi sa diplomom, s određenom stručnom spremom i osposobljeni za to, i to im je glavni posao za koji primaju plaću.

              TD Z. d.d. po rješenju MUP-a ima samo industrijsko dobrovoljno vatrogasno društvo s određenim brojem profesionalnih vatrogasaca, na čelu tog industrijskog DVD-a je svjedok trenutno, a zapovjednik je B. D., dok profesionalnu vatrogasnu postrojbu TD Z. d.d. nikada nije imalo.

              Iz iskaza svjedoka A. A. u bitnome proizlazi kako je isti počeo raditi u TD Z. d.d. u srpnju 2010. te je bio zadužen za financije, dok je vatrogastvo TD Z. d.d. bilo u sklopu Sektora za koje je bila zadužena N. B., te kako o vatrogastvu u TD Z. d.d. nema većih saznanja. Poznato mu je kako je Z. M. radio u vatrogasnom društvu Z. d.d., ali točno na kojem radnom mjestu ne zna.

Na posebno pitanje svjedok navodi kako nema saznanja da li je vatrogasno društvo u TD Z. d.d. bilo industrijsko ili se radilo o profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi.

              Iz rješenja DUZS Klasa: UP/I-823-02/14-02/03, Urbroj: 543-01-09-02-14-7 od 20. studenog 2014. godine proizlazi kako je DUZS donijelo rješenje kojim se nalaže gradonačelniku grada P. provođenje mjera: za zapovjednika JVP Grada P. imenovati osobu koja zadovoljava uvjete iz čl. 21. Zakona o vatrogastvu i to u roku od 90 dana, protiv kojeg rješenja je Grad P. pokrenulo upravni spor te je isto rješenje oglašeno ništavnim (jer središnjim tijelima uprave nije dano ovlaštenje da se u obavljanju inspekcijskog nadzora jedinici lokalne samouprave mogu naložiti mjere).

              Iz preslike ispisa Facebook poruka od 23. listopada 2013. (list 93 K spisa) proizlazi kako je I-privatni tužitelj V. N. "stopirao ideju o bilo čemu što nije ok i provjerio situaciju iz M. i M. se može ljutiti koliko hoće nema uvjete".

              Iz potvrde Prehrambene industrije Z. d.d. (list 98 K spisa) proizlazi kako je Z. M. u stalnom radnom odnosu Z. d.d. od 27. rujna 1998. te ima zvanje vatrogasnog tehničara i ing. prometa, a ima i ugovor o radu za poslove profesionalnog vatrogasca na kojem mjestu radi neprekidno od 1998. godine.

              Iz dopisa Ministarstva (list 101 K spisa) proizlazi kako Z. d.d. iz P. od 12. lipnja 1993. do 31. prosinca 2004. nije izdana suglasnost za osnivanje profesionalne vatrogasne postrojbe u gospodarstvu u TD Z. d.d., a isto nije ni bilo u obvezi imati profesionalnu vatrogasnu postrojbu, dok iz dopisa uprave, (list 102 K spisa) od 05. studenog 2014. proizlazi kako također od 01. siječnja 2005. do danas TD Z. d.d. nije izdana suglasnost za osnivanje profesionalne vatrogasne postrojbe.

              Iz rješenja Grada P. (list 108 K spisa) od 12. studenog 2013. proizlazi kako je G. V. iz D., imenovan s danom 15. studenog 2013. za zamjenika zapovjednika JVP Grada P. na vrijeme od 4 godine.

              Iz Uvjerenja Ministarstva (list 119 K spisa) od 02. ožujka 2009. proizlazi kako je Z. M. položio stručni ispit dana 25 .veljače 2009. po Programu stručnog ispita djelatnika odgovornih za zaštitu od požara u pravnim osobama, dok je tek dana 09. srpnja 2013. položio stručni ispit po Programu stručnog ispita za vatrogasce s posebnim ovlastima i odgovornostima, a što proizlazi iz Uvjerenja MUP-a od 10. srpnja 2013. godine (list 109 K spisa).

              Spisu predmeta prileži i diploma T. veleučilišta u Z. od 09. prosinca 2002. iz koje proizlazi kako je Z. M. dana 09. prosinca 2002. stekao višu stručnu spremu i stručno zvanje inženjer prometa.

              Iz rješenja Grada P. (list 110 K spisa) od 12. studenog 2013. proizlazi kako je Z. M. imenovan s danom 18. studenog 2013. vršiteljem dužnosti zapovjednikom JVP Grada P., dok je isti zapovjednikom JVP Grada P. imenovan s danom 14. srpnja 2014. godine (list 117 K spisa).

              Iz potvrde TD Z. d.d. (list 118 K spisa) od 18. prosinca 2013. proizlazi kako  je Z. M. bio u radnom odnosu kod TD Z. d.d. od 27. rujna 1988. do 18. studenog 2013., te je obavljao poslove profesionalnog vatrogasca i za to vrijeme obnašao funkciju zamjenika zapovjednika i zapovjednika u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu neprekidno od 1998. do 2006. godine.

              Iz dopisa TD Z. d.d. od 21. veljače 2017. (list 243 K spisa), proizlazi kako TD Z. d.d. nema i nikada nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu, ali je imalo obvezu zaposliti profesionalne vatrogasce. Obzirom da TD Z. d.d. nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu, Z. M. nije bio imenovan za zapovjednika ili zamjenika zapovjednika profesionalne vatrogasne postrojbe u vatrogastvu, dok iz dopisa TD Z. d.d. od 6. ožujka 2017. (list 249 K spisa) proizlazi kako TD Z. d.d. u svojoj evidenciji ima arhiviranu potvrdu o vrsti posla za Z. M. od 18. studenog 2013., dok nemaju u arhivi potvrdu izdanu 18. prosinca 2013. (list 254 K spisa).

              Iz pismena IDVD Z. od 28. svibnja 2010. (list 274 K spisa) proizlazi kako je Z. M. imenovan za zapovjednika IDVD Z..

              Kritičkom analizom obrane okrivljenog, iskaza I i II privatnih tužitelja, iskaza svjedoka, te uvidom u materijalnu dokumentaciju, njihovom međusobnom usporedbom sud je utvrdio činjenično stanje.

              Nesporno je kako je okrivljenik napisao u svom pismu I-privatnom tužitelju V. N. u kojem obrazlaže svoju odluku na podnošenju ostavki na sve funkcije, među ostalim i predsjednika saveza i člana Upravnog vijeća JVP Grada P., niti da je to pismo objavljeno na portalima e., 0., te blogu V. v. 9., u kojem pismu su iznesene neistine, a što tvrde I i II privatni tužitelji.

              Odredbom čl. 21. st. 6. Zakona o vatrogastvu (NN 106/99, 117/01, 36/02, 96/03, 139/04, 174/04, 38/09 i 80/10) propisano je kako zapovjednik JVP i njegov zamjenik moraju imati najmanje višu stručnu spremu, odnosno završen stručni studij ili završen preddiplomski sveučilišni studij iz područja zaštite od požara, te najmanje 5 godina iskustava na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, a koje uvjete II-privatni tužitelj Z. M. nije ispunjavao.

              Naime, iz diplome T. veleučilišta u Z. nesporno proizlazi kako je II-privatni tužitelj Z. M. položio sve ispite i stekao višu stručnu spremu i stručno zvanje inženjer prometa, tako da isti nema višu stručnu spremu, odnosno završen stručni studij ili završen preddiplomski sveučilišni studij iz područja zaštite od požara, a isto tako nema 5 godina iskustva na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima,  jer je stručni ispit po Programu stručnog ispita za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima (list 109 K spisa) položio tek 09. srpnja 2013. godine. Iz navedenog proizlazi  kako Z. M. nije ispunjavao niti jedan uvjet koji predviđa čl. 21. st. 6. Zakona o vatrogastvu, pa je unatoč neispunjavanju tih uvjeta Z. M. od strane I-privatnog tužitelja V. N. imenovan prvotno za vršitelja dužnosti zapovjednika JVP, a potom i zapovjednikom JVP Grada P..

              Isto tako, u konkretnom slučaju ne može doći niti do primjene čl. 56. st. 7. Zakona o vatrogastvu kojim je propisano da vatrogasci s posebnim ovlastima i odgovornostima koji  na dan početka njegove  primjene nemaju odgovarajuću  stručnu spremu propisanu tim zakonom, mogu nastaviti obavljati te poslove pod uvjetom da u roku od 4 godine njegove primjene steknu odgovarajuću spremu, jer Z. M. u tom trenutku nije imao položen stručni ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima.

              Spisu predmeta prileži uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova od 02. ožujka 2009. kojim se potvrđuje da je Z. M. 25. veljače 2009. položio stručni ispit djelatnika odgovornih za zaštitu od požara u pravnim osobama i stručnim službama (list 119 K spisa), međutim, položen taj i takav ispit nije uvjet za imenovanje za zapovjednika JVP, već je uvjet položen ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima.

              Nadalje, iz dopisa Ministarstva (list 101 K spisa) proizlazi kako TD Z. d.d. iz P. nije bila izdana suglasnost za osnivanje profesionalne vatrogasne postrojbe u TD Z. d.d. od 12. lipnja 1993. do 31. prosinca 2004., a isto nije ni bilo u obvezi imati takvu postrojbu, dok iz dopisa uprave (list 102 K spisa) od 05. studenog 2014. proizlazi kako također od 01. siječnja 2005. do danas TD Z. d.d. nije izdana suglasnost za osnivanje profesionalne vatrogasne postrojbe, iz čega proizlazi da TD Z. d.d. nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu. Usprkos tome, spisu predmeta prileži i potvrda TD Z. d.d. (list 118 K spisa) od 18. prosinca 2013., kojom se potvrđuje da je II-privatni tužitelj Z. M. bio u radnom odnosu kod TD Z. d.d. od 27. rujna 1988. do 18. studenog 2013., da je obavljao poslove profesionalnog vatrogasca i zamjenika zapovjednika i zapovjednika u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu neprekidno od 1998. do 2006. godine.

              Iz samog dopisa TD Z. d.d. (list 243 K spisa) proizlazi kako TD Z. d.d. nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu, a iz dopisa od 14. ožujka 2017. (list 254 K spisa) proizlazi kako nemaju u arhivi podataka o izdavanju potvrde od 18. prosinca 2013. iz koje potvrde proizlazi da bi Z. M. od 1998. do 2006. obnašao funkciju zamjenika zapovjednika i zapovjednika u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu (list 118 K spisa).

Sud u cijelosti poklanja vjeru dopisu Ministarstva (list 101 K spisa) i dopisu uprave (list 102 K spisa) jer su isti izdani od nadležnih državnih tijela, kojima je po zakonu u nadležnost stavljeno vatrogastvo, a niti su stranke imale primjedbe na tu pročitanu materijalnu dokumentaciju tijekom dokaznog postupka.

              Sud ne poklanja vjeru "potvrdi" TD Z. d.d. (list 118 K spisa) od 18. prosinca 2013. kojom se potvrđuje da je II-privatni tužitelj Z. M. bio zamjenik zapovjednika i zapovjednik u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu neprekidno od 1998. do 2006., jer je takva "potvrda" u suprotnosti s dopisima Ministarstva i uprave, a i suprotna dopisu TD Z. d.d. (list 243 K spisa) tako da sud utvrđuje kako Z. M. nije mogao biti zamjenik zapovjednika i zapovjednik u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, jer i tada i danas TD Z. d.d. nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu.

              Sud ne prihvaća iskaz I-privatnog tužitelja V. N. i iskaz II-privatnog tužitelja Z. M. da Z. M. ima zakonske uvjete za imenovanje za zapovjednika JVP Grada P., već upravo suprotno, a kako je to već gore obrazloženo, posebno imajući u vidu činjenice navedene iz dopisa Ministarstva, i dopisa TD Z. d.d. (list 243 K spisa).

              Kako profesionalna vatrogasna postrojba u gospodarstvu u TD Z. d.d. nije postojala (jer nikad nije niti izdana suglasnost za njezino osnivanje), te kako Z. M. nije imao 5 godina iskustva na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, to nisu bili ispunjeni uvjeti za njegovo imenovanje vršitelja dužnosti zapovjednika, a kasnije i zapovjednikom JVP Grada P., iako su u tom trenutku u JVP P. bile zaposlene osobe koje su te uvjete ispunjavale, među kojima su G. V. i K. P., a što proizlazi iz njihovih iskaza.

              Iz iskaza N. B., koja je bila direktor općeg sektora u koji je ulazila i protupožarna zaštita proizlazi kako je TD Z. d.d. imalo samo industrijsko dobrovoljno vatrogasno društvo i profesionalne vatrogasce, a nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu, a koje navode je potvrdio i saslušani svjedok D. B.. Iz iskaza svjedoka A. T. proizlazi kako je isti izdao potvrdu Z. M., na njegovo traženje, u kojoj će biti navedene godine i navedena profesionalna vatrogasna postrojba, jer u prvoj potvrdi nije pisalo o obavljanju poslova kao profesionalnog vatrogasca, a radilo se o drugoj potvrdi iz prosinca 2013., koju TD Z. d.d. naknadnim provjerama nije našlo u svojoj arhivi. Svjedok M. B. je iskazao kako je provedenim nadzorom utvrdio da Z. M. nema potreban staž, tj. radno iskustvo vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima za obnašanje dužnosti zapovjednika JVP Grada P., jer TD Z. d.d. nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu.

Iz toga proizlazi kako su navodi koji se okrivljeniku stavljaju na teret u dijelu protuzakonitog imenovanja Z. M. vršiteljem dužnosti zapovjednika i zapovjednikom JVP Grada P. točni, tako da se u konkretnom slučaju ne može raditi ni o kakvoj kleveti.

              Sud utvrđuje kako je I-privatni tužitelj V. N. svojim rješenjem imenovao Z. M. vršiteljem dužnosti zapovjednika i zapovjednikom JVP Grada P., iako isti nema zakonske uvjete za obnašanje te funkcije.

              Svjedok K. P. je u svom iskazu naveo kako se na natječaj za zapovjednika JVP javio on osobno, Z. M., G. V. i J. R., ali njima je naknadno sugerirano da povuku molbe, što su oni i učinili. Nadalje je naveo kako su mu osobno J. R. i G. V. rekli da im je sugerirano povlačenje molbe za natječaj, te je i njemu osobno sugerirano da povuče svoju molbu za natječaj za zapovjednika JVP, a to je učinio dogradonačelnik M. P.. Iskazu svjedoka K. P. sud u cijelosti poklanja vjeru jer je isti dan životno, uvjerljivo i logično, te u suglasnosti sa obranom okrivljenika. Svjedok G. V. je iskazao kako se sjeća da je bilo priče da je jedan zaposlenik JVP predao molbu za natječaj pa ju je povukao, te misli da je to J. R. iz P., dok je svjedok J. R. iskazao kako je dragovoljno povukao molbu za natječaj jer da je razgovarao sa suprugom koja mu je predložila da ide na mjesto vatrogasca koji ugovor o radu je na neodređeno vrijeme. Sud tom dijelu iskaza J. R. ne poklanja vjeru jer isto nije logično. Naime, kada bi to bilo tako onda J. R. po shvaćanju suda ne bi ni podnosio zamolbu na natječaj za zapovjednika JVP, te bi se sa svojom suprugom konzultirao i prije samog podnošenja molbe za natječaj, a ne nakon što je prijavu za natječaj već predao. Svjedok G. V. je potvrdio da je bilo povlačenja zamolbi za natječaj, a sam svjedok K. P. potvrđuje da mu je dogradonačelnik M. P. sugerirao da povuče svoju molbu za natječaj za zapovjednika JVP. Dogradonačelnik M. P. je u svom iskazu naveo kako nije  bio zadužen za vatrogastvo, iako je razgovarao sa K. P. i G. V., te im nije sugerirao da povuku zamolbu za natječaj. Nasuprot takvom iskazu M. P., kojem sud ne poklanja vjeru, te ga cijeni neistinitim i nevjerodostojnim jer je u suprotnosti sa drugim izvedenim dokazima kojima je sud poklonio vjeru, stoji iskaz K. P. koji je posvjedočio kako mu je upravo dogradonačelnik M. P. sugerirao da povuče svoju zamolbu za natječaj za zapovjednika JVP. Iz iskaza svjedoka M. P. na raspravnom zapisniku od 29. svibnja 2017. (list 266-267  K spisa) proizlazi kako on uvijek postupa po uputama gradonačelnika jer sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi dužan je raditi po uputama gradonačelnika jer je on nositelj izvršen vlasti u gradu, a što je i zakonska obveza dogradonačelnika M. P., što sud i vjeruje da on to čini, ali ne vjeruje dijelu iskaza u kojem je M. P. iskazao da nije imao nikakve upute od I-privatnog tužitelja V. N. u svezi vatrogastva niti da se bavio pitanjem vatrogastva, jer je sam M. P. iskazao da je sa K. P. u rujnu 2013. razgovarao u svezi problema u vatrogastvu.             

              Svjedok G. V. je iskazao kako je jedan zaposlenik JVP predao molbu za natječaj, koju je poslije povukao, te misli da je to bio J. R., a on je pak iskazao kako je povukao molbu za natječaj nakon razgovora sa svojom suprugom.

              Iskaz svjedoka J. R. u tom dijelu sud cijeni kao neistinit, jer svjedok G. V. potvrđuje kako je J. R. povukao zamolbu na natječaj, a svjedok K. P. je iskazao kako mu je upravo M. P. sugerirao da povuče zamolbu za natječaj za zapovjednika JVP. Sud cijeni kako je svjedok J. R. neistinito svjedočio u tom dijelu, imajući u vidu da je isti zaposlenik JVP Grada P. i kao takav podložan utjecajima službenih i odgovornih osoba Grada P. i Upravnog vijeća JVP Grada P.. Nasuprot tome, iskaz svjedoka K. P. sud cijeni životnim, logičnim i uvjerljivim za sud, danim nezainteresirano za ishod ovog postupka. Nadalje, sud iskaz G. V. cijeni istinitim, imajući u vidu da je G. V. u svom iskazu iskazao kako je mandat na raspolaganje dao gradonačelniku V. N. napismeno iz osobnih razloga, pa kada ga se pitalo koji su to osobni razlozi, svjedok je naveo kako je od 1994. do 1998. radio u T. školi P. kada je ostao bez posla po političkoj naredbi, pa nije htio da mu se to ponovi.

              Dogradonačelnik M. P. je, a po iskazu svjedoka G. V., tražio od G. V. da preda mandat na raspolaganje, što je ovaj i učinio. Nadalje, dogradonačelnik M. P. je "naredio" G. V. da napravi natječaj za vatrogasca na određeno vrijeme što je bilo namijenjeno za K. P., što je ovaj također i učinio, tako da sud nalazi kako je iskaz dogradonačelnika M. P. u cijelosti neistinit i nevjerodostojan, jer takav njegov iskaz u suprotnosti je sa iskazom K. P. i G. V.. Svjedok G. V. je također iskazao kako mu je u razgovoru sa M. P., isti predložio neka ide na mjesto zamjenika zapovjednika, a da "oni" imaju svog čovjeka za zapovjednika JVP. Iz svega proizlazi kako je M. P. bio osoba koja je komunicirala sa  vatrogascima i njihovim zapovjednicima, "naređivala" otvaranje natječaja, odnosno očito bila zadužena za vatrogastvo. Notorno je da dogradonačelnik M. P. to sve nije mogao raditi samostalno, već je sve to morao raditi u komunikaciji, uputi i odobrenju od strane I-privatnog tužitelja V. N., jer je po Zakonu o vatrogastvu dužnost gradonačelnika da vodi brigu o vatrogastvu lokalne samouprave, konkretno Grada P., a i gradonačelnik je taj koji je donosio rješenje o razrješenju zapovjednika JVP P. (list 137 K spisa), rješenje o imenovanju zamjenika zapovjednika JVP (list 108 K spisa), rješenje o imenovanju v.d. zapovjednika JVP (list 110 K spisa) i rješenje o imenovanju zapovjednika JVP (list 117 K spisa).

              Zbog svega navedenog sud nalazi kako se "sugeriralo" podnositeljima zamolbi da povuku svoje zamolbe za natječaj za zapovjednika JVP Grada P., i to od strane I-privatnog tužitelja V. N., koji je po Zakonu o vatrogastvu jedino i isključivo zadužen za vatrogastvo na području jedinice lokalne samouprave, i to putem dogradonačelnika M. P., a kako bi postavili "svog čovjeka" za zapovjednika JVP.

              Dakle, iz izloženog proizlazi da su točni navodi okr. D. P. da je kandidatima na natječaj za zapovjednika JVP Grada P. "sugerirano" da povuku svoje zamolbe, tako da i u tom dijelu nije ostvareno biće kaznenog djela klevete.

              Na temelju svega navedenog, što je do sada izneseno u obrazloženju ove presude, vidi se da je bitan dio onoga  što je okrivljenik rekao istina, i obzirom na to ne može se podvesti pod inkriminirano kazneno djelo.

              Sud je u cijelosti poklonio vjeru pročitanoj materijalnoj dokumentaciji tijekom dokaznog postupka, osim "potvrdi" TD Z. d.d. od 18. prosinca 2013. kojom se potvrđuje da je Z. M. u vremenu od 1998. do 2006. obnašao funkciju zamjenika zapovjednika i zapovjednika u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, obzirom je ista "potvrda" u suprotnosti sa dopisima Ministarstva i uprave, koji dopisi su također pročitani u dokaznom postupku.

Nadalje, sud nalazi kako se u konkretnom slučaju radi o (otvorenom) pismu sa dosta retoričnih pitanja,  u kojem se obrazlažu razlozi ostavke na mjesto predsjednika Upravnog vijeća JVP i ostavke na mjestu predsjednika saveza, tako da sud nalazi kako je okr. D. P. u konkretnom slučaju nastupao kao političar, u obavljanju političke, odnosno javne djelatnosti, jer je imenovan u Upravno vijeće JVP Grada P. i u savez od strane Grada P., jer kako je u svojoj obrani naveo na ta mjesta imenovan je nakon lokalnih izbora 2013. godine kada je sudjelovao na Nezavisnoj listi N. S., tako da su navedene inkriminirajuće riječi izrečene u okviru političke borbe/neslaganje oko imenovanja zapovjednika JVP Grada P..

Sud nadalje nalazi kako I-privatni tužitelj V. N. nije protuzakonito razriješio dotadašnjeg zapovjednika JVP Grada P. G. V., jer je isti dao mandat na raspolaganje, što je I-privatni tužitelj V. N. prihvatio. Nadalje, sud je tijekom dokaznog postupka utvrdio i da I-privatni tužitelj V. N. nije protuzakonito sklopio ugovor o radu sa II-privatnim tužiteljem Z. M., jer je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 14. srpnja 2014. između JVP Grada P. i Z. M. u kojem se za poslodavca javlja  predsjednik Upravnog vijeća JVP Grada P. S. P. (list 105 do 107 K spisa). U tim dijelovima svog pisma/obrazloženja ostavke, sud nalazi kako okrivljenik nije postupao sa ciljem da naškodi časti i ugledu I i II privatnih tužitelja.

Isto tako, nesporno je utvrđeno da je II-privatni tužitelj Z. M. imenovan vršiteljem dužnosti zapovjednika, a poslije i zapovjednikom JVP Grada P., iako nije imao zakonske uvjete, a u tom trenutku bili su zaposleni djelatnici koji su ispunjavali te zakonom propisane uvjete za obnašanje takve funkcije. Istovjetno tome, sud je utvrdio kako je od strane dogradonačelnika M. P. bilo "sugeriranja" za povlačenje zamolbi za natječaj za zapovjednika JVP Grada P..

U odnosu na upute drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud ističe navodi kako nije prihvatio potvrdu TD Z. d.d. od 18. prosinca 2017. (list 118 K spisa) jer u TD Z. d.d. uopće nije postojala profesionalna vatrogasna postrojba u gospodarstvu, pa tako Z. M. nije niti mogao biti zamjenik zapovjednika i zapovjednik takve postrojbe. Da takva postrojba nije postojala u TD Z. d.d. proizlazi iz dopisa MUP-a i DUZS-a pročitanih tijekom dokaznog postupka, a i iz dopisa TD Z. d.d. (list 243 K spisa).

Odredbom čl. 21. st. 6. Zakona o vatrogastvu (NN 106/99, 117/01, 36/02, 96/03, 139/04, 174/04, 38/09 i 80/10) propisano je kako zapovjednik JVP i njegov zamjenik moraju imati najmanje višu stručnu spremu, odnosno završen stručni studij ili završen preddiplomski sveučilišni studij iz područja zaštite od požara, te najmanje 5 godina iskustava na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, dok iz diplome T. veleučilišta u Z. proizlazi kako II-privatni tužitelj Z. M. je stekao višu stručnu spremu i stručno zvanje inženjer prometa (list 120 K spisa), što u svakom slučaju nema nikakve veze sa akademskim ili stručnim studijem iz područja zaštite od požara. U odnosu na stručnu spremu, iz uvjerenja Ministarstva Z. (list 109 K spisa) proizlazi kako je Z. M. 09. srpnja 2013. položio stručni ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, tako da u trenutku imenovanja za v.d. zapovjednika JVP Grada P. 2013. godine (list 110 K spisa), a niti zapovjednika JVP Grada P. 2014. godine (list 117  K spisa), Z. M. nije imao 5 godina radnog iskustva na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima, a time niti uvjete za imenovanje za zapovjednika JVP Grada P..

Iako se dopisi MUP-a i potvrda TD Z. d.d. iz prosinca 2013. razlikuju u pogledu postojanja profesionalne vatrogasne postrojbe u gospodarstvu u TD Z. d.d., sud vjeruje dopisima i potvrdama MUP-a i DUZS-a jer se radi o državnim tijelima s javnopravnim ovlastima, a ne vjeruje potvrdi TD Z. d.d. iz prosinca 2013., jer se radi o privatnom trgovačkom društvu. Da sud s pravom sumnja u potvrdu TD Z. d.d. od 18. prosinca 2013. (list 118 K spisa) dokazuje i dopis/očitovanje TD Z. d.d. od 21. veljače 2017. (list 243 K spisa) u kojem je navedeno da TD Z. d.d. nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu.

Po mišljenju suda nebitno je  da li je Z. M. u TD Zvečevo d.d. obavljao poslove vatrogasca koji se mogu eventualno smatrati poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima prema opisu njegovog radnog mjesta, jer je on položio ispit za vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima 09. srpnja 2013., te nije imao niti potrebni radni staž.

Prvostupanjski sud smatra kako je dogradonačelnik M. P. radio po uputama gradonačelnika V. N., jer je to zakonska obveza dogradonačelnika sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, a i sam M. P. je iskazao kako uvijek radi po uputama gradonačelnika.

Uloga I-privatnog tužitelja V. N. kao gradonačelnika je bila konkretna, jer je upravo I-privatni tužitelj V. N. imenovao svojim rješenjem v.d. zapovjednika JVP Grada P. Z. M. dana 12. studenog 2013. (list 110 K spisa), a kasnije i zapovjednikom JVP Grada P. Z. M. dana 8. srpnja 2014. (list 117 K spisa).

Sud nalazi kako nema dokaza da bi se okrivljenik izražavao na način kojim bi se moglo zaključiti da mu je cilj bio samo naškoditi časti i ugledu I i II privatnih tužitelja, a nema ni drugih okolnosti koje bi na to upućivale ili dokaza  da bi okrivljenik htio oklevetati I i II privatnog tužitelja, već sud smatra kako je okrivljenik postupao s ciljem da upozori i ukaže na nezakonito postupanje prilikom imenovanja vršiteljem dužnosti zapovjednika i zapovjednika JVP Grada P., a kako je to također u svojoj obrani naveo okr. D. P. "da stavi društveni interes iznad osobnog, što smatra da je u svojim postupcima i učinio". Iz tih razloga sud nalazi kako nisu ostvareni niti elementi kaznenog djela teškog sramoćenja, jer je dokazana istinitost činjeničnih tvrdnji koje je okrivljenik iznosio i to u obavljanju političke, odnosno društvene djelatnosti, odnosno u javnom interesu.

Zbog svega navedenog, sud je okrivljenika temeljem čl. 453. st. 1. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe, jer nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se optužuje.

Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 I-privatni tužitelj V. N. s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 20.000,00 kn, a II-privatni tužitelj Z. M. s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 100.000,00 kn na ime neimovinske štete upućeni su da isti mogu ostvarivati u parnici.

Temeljem čl. 149. st. 3. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08   troškove kaznenog postupka, nužne izdatke okrivljenika, nužne izdatke i nagrada branitelju obvezni su naknaditi I i II privatni tužitelji.   

 

U Požegi, 29. studenog 2017.