Broj: Kž-Us 117/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. P. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2017. br. Kv-I-Us-19/17 (K-Us-15/13), u sjednici održanoj 30. studenog 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba osuđenog P. Č. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 507. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13.), odbijen je zahtjev os. P. Č. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Kus-15/13 od 7. ožujka 2013., kojom je zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine, koja mu je, temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11, zamijenjena radnom za opće dobro.

 

Protiv tog rješenja žali se osuđenik po svom branitelju Ž. O., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati zahtjev za obnovu kaznenog postupka, a podredno da se to rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba osuđenika nije osnovana.

 

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je os. P. Č. pravomoćno osuđen u postupku donošenja presude na temelju sporazuma stranaka u smislu čl. 361. st. 2. ZKP/08.

 

Prema navodima zahtjeva za obnovu, kao i žalbe osuđenika, obnova pravomoćno dovršenog postupka traži se iz osnove u čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

Suprotno tvrdnji žalbe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da osuđenik u svom zahtjevu nije iznio nove činjenice niti podnio nove dokaze koji bi sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje ni osudu po blažem kaznenom zakonu.

 

Paušalna tvrdnja zahtjeva o tome da se u kaznenom postupku protiv opt. I. S. i drugih koji se pred Županijskim sudom u Zagrebi vodi pod br. K-US-51/12 „izvode novi dokazi kojima se u mnogim stvarima utvrđuju potpuno nove pravno relevantne činjenice koje u mnogome pridonose ili bi mogle pridonijeti dokazu (žaliteljeve) nevinosti“, i po ocjeni ovog žalbenog suda, ne predstavlja argumentiranu osnovu za zaključak o postojanju zakonskih uvjeta iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

Žalitelj ukazuje da ga je prvostupanjski sud propustio pozvati da u određenom roku dopuni svoj zahtjev u smislu čl. 505. st. 2. ZKP/08. Međutim, s obzirom da je pobijanim rješenjem o zahtjevu osuđenika meritorno odlučeno na način da je isti kao neosnovan odbijen (a ne odbačen u smislu čl. 506. st. 1. ZKP/08), te imajući u vidu da žalitelj niti sada u žalbi, iako zastupan po branitelju kao pravu vičnoj osobi, nije ponudio dokaze koji bi potkrijepili činjenice na kojima se zahtjev temelji, to navedeni propust očito nije utjecao niti mogao utjecati na pravilnost odluke u smislu povrede iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

 

Isto tako, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 niti povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 time što je prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u odnosu na važeći tekst Zakona o kaznenom postupku, propustio citirati "Narodne novine", broj 145/13 i 152/14. Naime, iako je prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja omaškom propustio ispravno navesti da se radi o primjeni Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14), to nije utjecalo na pravilnost i razumljivost pobijanog rješenja, kako pogrešno smatra žalitelj. Izmjene i dopune procesnog zakona objavljene u "Narodnim novinama", broj 145/13 i 152/14 u odnosu na odredbe o obnovi postupka iz čl. 498. ZKP/08, uopće nisu primjenjive na konkretan slučaj jer se odnose na mogućnost podnošenja zahtjeva iz razloga u čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, dakle, u situaciji kada su se nakon pravomoćnosti presude pojavile okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one su takve kvalitete da bi očito dovele do blaže osude. Međutim, o takvoj vrsti razloga za obnovu postupka se ovdje ne radi niti je prvostupanjski sud, suprotno odredbama važećeg Zakona, odbacio zahtjev osuđenika za obnovu.

 

Nadalje, žalitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja presude na temelju sporazuma stranaka, propustio ispitati izjave stranaka u smislu čl. 361. st. 3. ZKP/08 te utvrditi relevantno činjenično stanje. Takva paušalna tvrdnja žalbe, međutim, ne može biti predmetom odlučivanja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, već eventualno predmetom žalbe protiv prvostupanjske presude koja konkretno nije podnesena jer se osuđenik u nazočnosti tadašnjeg branitelja M. M. odrekao prava na žalbu.

 

Konačno, pogrešno žalitelj tumači da je pitanje pravne kvalifikacije kaznenog djela primjenom blažeg zakona (čl. 337. st. 4. KZ/97 ili čl. 291. st. 2. KZ/11) predstavlja zakonsku osnovu za obnovu kaznenog postupka. Naime, mogućnost "osude po blažem zakonu" koja se citira u čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, ne podrazumijeva povredu kaznenog zakona iz čl. 3. st. 2. KZ/11 na koju žalba ukazuje, već postoji samo onda kada se uslijed novih činjenica ili novih dokaza izmijeni činjenična podloga u mjeri da bi to u obnovljenom postupku dovelo do osude za blaže kazneno djelo, a o tome se ovdje očito ne radi.

 

Zaključno, treba reći da osuđenik u svom prijedlogu za obnovu, a također i sada u žalbi, u stvari, ističe procesne propuste kao i pitanje pravilnosti primjene materijalnog prava u pravomoćnoj presudi što, međutim, ne može biti predmetom obnove kaznenog postupka čiji su osnovi taksativno navedeni u čl. 501. st. 1. ZKP/08.

 

Kako se navodima žalbe osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju niti je ovaj žalbeni sud ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu osuđenika kao neosnovanu trebalo odbiti i, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. studenoga 2017.