Broj: Kr 93/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Virovitici od 11. svibnja 2017. broj K-128/17-22 i Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 22. kolovoza 2017. broj Kž-135/17-8, u sjednici održanoj 6. prosinca 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. Ž. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 11. svibnja 2017., broj K-17/22 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, od 22. kolovoza 2017., broj Kž-135/17-5 os. Ž. Z. je zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te je na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) presuđen na platež imovinskopravnog zahtjeva ošt. D. M. u iznosu od 13.200,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 osuđeniku je naloženo da plati paušal u iznosu 600,00 kn.

Osuđenik je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio putem branitelja K. V., odvjetnika iz Z., tvrdeći da je u žalbenom postupku ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08 kao i čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., s prijedlogom da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska odluka i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je u ovom kaznenom predmetu u žalbenom postupku, zbog činjenice da je branitelj osuđenika obavijest o sjednici vijeća koja je zakazana za 22. kolovoza 2017. u 9,30 sati primio 21. kolovoza 2017., povrijeđena odredba čl. 468. st. 2. ZKP/08 te da mu je na taj način povrijeđeno pravo iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih sprava i temeljnih sloboda.

Naime, iako je točno da je branitelj osuđenika obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, koja je nalogom od 8. kolovoza 2017. (list 11. spisa Kž-135/17) bila zakazana za 22. kolovoza 2017., primio svega jedan dan prije održavanja sjednice, tj. 21. kolovoza 2017., time osuđeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Naime, branitelj K. V. je u podnesku od 21. kolovoza (list 13. spisa KŽ-135/17) predložio da se sjednica drugostupanjskog vijeća održi u njegovoj odsutnosti zbog ranije preuzetih obveza, dakle, nije tražio odgodu sjednice zbog toga što mu je obavijest dostavljena u prekratkom roku, već je pristao da se sjednica održi bez njegove nazočnosti, tako da se osuđenik neosnovano u zahtjevu poziva na povredu ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje.

Iz istih razloga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Osim toga odredba čl. 383. st. 3. ZKP/08, koja propisuje rok od najmanje osam dana za pripremu obrane, odnosi se samo na pozivanje optuženika na raspravu, a ne i na žalbeni postupak, tako da niti u tom pravcu u kojem osuđenik smjera zahtjev nije osnovan.

U preostalom dijelu zahtjeva, u kojem se tvrdi da je sud drugog stupnja nije u obrazloženju presude iznio sve razloge o odlučnim činjenicama i da je na taj način počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da nije u smislu odredbe čl. 487. st. 1. ZKP/08 ocijenio sve žalbene razloge, osuđenik sadržajno pravomoćnu presudu zapravo pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, sud drugog stupnja se u obrazloženju presude (str. 12.-13.) opširno osvrnuo na prigovore žalitelja u vezi utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu postojanja prijevarne namjere, ukazujući da taj subjektivni element proizlazi iz niza objektivnih okolnosti koje je pravilno utvrdio sud prvog stupnja (a koje u obrazloženju presude sud drugog stupnja i ponavlja). Dakle, neosnovana je tvrdnja osuđenika da mu nije odgovoreno na žalbene prigovore koji su se odnosile na ovu subjektivnu činjenicu, a polemiziranje osuđenika s činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude ne može biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Isto se odnosi i na prigovore da mu sud drugog stupnja nije odgovorio na žalbene navode u kojima je pobijao odluku o kazni ukazujući na svoje pogoršano zdravstveno stanje jer je sud drugog stupnja i na ove žalbene navode odgovorio u obrazloženju presude (str. 4.). Naime, sud drugog stupnja je istaknuo da je prihvatio kao pravilna utvrđenja otegotnih (dosadašnju osuđivanost i sklonost varanju) i olakotnih (obiteljske prilike i pogoršano zdravstveno stanje manifestirano kroz poteškoće oko funkcioniranja bubrega) okolnosti, te je ukazao da je imajući u vidu i pogibeljnost ovog kaznenog djela i ličnost osuđenika kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci potpuno primjerena kazna jer će ona ispuniti svrhu individualne i generalne prevencije.

Prema tome, sud drugog stupnja nije počinio u drugom stupnju bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje osuđenik ukazuje, a okolnost da je drugostupanjski sud u obrazloženju (str. 3., zadnji odlomak) presude očitom omaškom kod obrazlaganja žalbene osnove povrede kaznenog zakona, koja dosita u žalbi nije bila niti isticana, naveo da niti u tom pravcu žalba nije osnovana, nema značaj bitne povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 koja bi mogla utjecati na presudu. Naime, drugostupanjski je sud je na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08 povodom osuđenikove žalbe pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti te je utvrdio i ispravno obrazložio da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odgovarajuće odredbe kaznenog zakona i nije na osuđenikovu štetu povrijedio kazneni zakon, tako da evidentna omaška u pisanju nema značaj koji joj pridaje osuđenik.

Iz naprijed navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 6. prosinca 2017.