Broj: Kž-Us 147/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. F. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama okr. M. F. i okr. M. M.,  podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2017. broj Kov-Us-22/17, u sjednici održanoj 7. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okr. M. F. i okr. M. M. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu odbijeni su prijedlozi okr. M. F. i okr. M. M. „za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza: Izvješća o pratnji Službe posebnih kriminalističkih poslova broj OGR-2/65-16 (list 94-95 spisa), službene zabilješke PU Krapinsko zagorske (list 102-104 spisa) i razgovora i SMS poruka zabilježenih na mobilnim uređajima pozivnih brojeva .... koji koristi I okrivljeni M. F. i ... koji koristi D. P..“

 

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli:

 

- okr. M. F. putem branitelja K. C., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i osporeni dokazi iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi;

 

- okr. M. M. osobno i putem branitelja P. Ž., odvjetnika iz S. T., uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači „u smislu žalbenih navoda“ ili ukine i predmet „vrati istom sudu na ponovni postupak.“

 

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe  nisu osnovane.

 

Okr. M. F. smatra da su policija i državno odvjetništvo „u slučaju postojanja sumnje za nezakonite radnje okrivljenika…imali mogućnost dokaze prikupljati na drugi način ne zadirući u ljudska prava okr.“, da su nalozi suca istrage „bez ikakvog pravnog osnova jer nije bilo niti jednog razloga za njihovu primjenu“, rezultat su „netočnog predočavanja… ovlaštenja okr. …i netočno predočenih mu činjenica“ te nezakoniti „jer nisu naloženi u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih kao se navodi u Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava.“

 

Okr. M. M. (u osobnoj i žalbi po branitelju) ističe da se nalozi suca istrage za određivanje posebnih dokaznih radnji ne odnose na njega, da su oba naloga (od 13. srpnja 2016. i 13. rujna 2016.) izdana „prije mog navodnog počinjenja kaznenog djela i sumnje u počinjenje kaznenog djela iz čl. 293. st. 2.“ te da su dokazi „ne samo … nezakonito pribavljeni nego su i nevjerodostojni“.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito. Prvostupanjski sud je temeljitom analizom dokumentacije i podrobnom argumentacijom, na koju se upućuju oba žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, osnovano zaključio da su oba naloga suca istrage (Kir-t-Us-58/16 i Kir-t-Us-107/16), sastavljeni „sukladno zakonskim odredbama i postavljenim standardima“ pa su stoga i dokazi pribavljeni provedenim posebnim dokaznim radnjama zakoniti.

 

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nalozi suca istrage sadrže obrazloženje o postojanju osnova sumnje na učin kaznenih djela iz kataloga čl. 334. ZKP/08 za konkretno označene osobe (M. F., D. P., NN osoba koja koristi broj TD „A. a. z. i.“ d.o.o., odnosno D. J. N.) uz navođenje detalja i specifičnih činjenica za pojedine osobe i kriminalnu aktivnost, kao i razloge zbog kojih je neophodno upravo određivanje posebnih dokaznih radnji. Pored obrazloženja osporenih naloga, iz podataka sadržanim u spisima suca istrage razvidno je da je utvrđenje suca istrage utemeljeno na podacima koje su prikupili službenici Policijske uprave Krapinsko-zagorske tijekom provođenja kriminalističkog istraživanja kako je detaljno opisano u dokumentaciji koja je priložena uz prijedlog USKOK-a za određivanje posebnih dokaznih radnji, koju čine preslike kaznenih prijava, službene zabilješke o prikupljenim saznanjima i obavijesnim razgovorima sa građanima, analiza telefonskih kontakata itd. Prema tome, sudac istrage je raspolagao relevantnim i dostatnim podacima za donošenje odluke o određivanju posebnih dokaznih radnji što je zakonito i valjano obrazložio u oba naloga.

 

Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da su nalozi suca istrage sačinjeni sukladno čl. 335. st. 1. ZKP/08 odnosno da  posebne dokazne radnje nisu poduzete protivno čl. 332. ZKP/08 pa dokazi za koje se iz tako prikupljenih podataka saznalo nisu nezakoniti ex lege u smislu čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 niti ex judicio u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08.

 

Naime, način na koji je sudac istrage razmotrio i naložio provođenje posebnih dokaznih radnji govori da je miješanje u okrivljenikovo pravo na nepovredivost i poštovanje privatnog života i dopisivanja bilo opravdano i nužno te nema povrede čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 –Ispravak, 14/02 i 1/06; dalje u tekstu: Konvencija).

 

Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja iscrpnom argumentacijom i pozivom na odredbu čl. 335. st. 6. ZKP/08 (str. 6 posljednji odlomak- str. 8 prvi odlomak) ocijenio da je snimka razgovora između D. P. i M. M., zabilježena tijekom provođenja zakonito i valjano naloženih posebnih dokaznih radnji prema D. P., zakonit dokaz. Navod žalitelja kako iz sadržaja razgovora „uopće ne proizlazi da bi se radilo o ikakovim nedozvoljenim odnosno protuzakonitim radnjama“ odnosno da se radi o nevjerodostojnim dokazima nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti dokaza. Kod ocjene zakonitosti dokaza propituje se zakonitost postupka pribavljanja dokaza, dakle  način na koji je osporeni sadržaj pribavljen, dok će ocjena njegova značaja i vjerodostojnosti u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica radi dokazivanja terećenog kaznenog djela biti predmet rasprave pred sudom u kontradiktornom postupku.

 

Konačno, u pravu je sud prvog stupnja da nema mjesta izdvajanju kao nezakonitih dokaza izvješća o pratnji Službe posebnih kriminalističkih poslova broj OGR-2/65-16 (list 94-95 spisa) te službene zabilješke PU Krapinsko zagorske (list 102-104 spisa). Policijsko izviješće o pratnji utemeljeno je na postupanju policije sukladno čl. 337. st. 1. ZKP/08 povodom provođenja naloženih posebnih dokaznih radnji, poglavito radnje iz čl. 332. st. 1. toč. 4. ZKP/08 te se može koristiti kao dokaz prema čl. 338. st. 1. ZKP/08. Službena zabilješka PU Krapinsko zagorske sačinjena je povodom provođenja prikrivene policijske radnje promatranja i pratnje iz čl. 80. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09, 92/14; dalje u tekstu: ZPPO) prema Z. D. za dan 22. srpnja 2016. prema kojem nisu bile određene posebne dokazne radnje. Radi se dakle o mjeri poduzetoj u skladu s odredbama ZPPO (žurnost postupanja po usmenoj zapovijedi koja je  pisano potvrđena istoga dana) u okviru izvida kaznenih djela glede koje je policija sačinila službenu zabilješku o činjenicama i okolnostima koje mogu biti od koristi za uspješno vođenje postupka utvrđenim prilikom poduzimanja izvidne radnje. Ova je službena zabilješka sastavni dio kaznene prijave kako to propisuje čl. 207. ZKP/08, a ne ulazi u one obavijesti za koje Zakon o kaznenom postupku propisuje obvezu izdvajanja.

 

Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je žalbe okrivljenika odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).

 

Zagreb, 7. prosinca 2017.