Broj: Kž-Us 160/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. I. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 3. listopada 2017. broj Kv I-Us-13/17, u sjednici održanoj 21. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

I. Povodom žalbe opt. I. S., po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. I. S. je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 557. st. 1. toč. d) i e) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) određena je  privremena mjera osiguranja imovinske koristi „kojom se određuje da: a) Županijski sud u Splitu,…, neće ispuniti obvezu I. S., …, u iznosu od 50.000.00 kuna, nastalu temeljem rješenja Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-Us-6/17 od 26. rujna 2017.  na ime povrata uplaćene jamčevine za I. S., b) Županijski sud u Splitu,  … neće ispuniti obvezu  L. S., …, ocu I. S., … u iznosu od 50.000,00 kuna, nastalu temeljem rješenja Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-Us-6/17 od 26. rujna 2017. na ime povrata uplaćene jamčevine za I. S..“ Pod toč. II. a) zabranjuje se I. S., da primi ispunjenje obveze u iznosu od 50.000.00 kuna od Županijskog suda u Splitu, nastalu temeljem rješenja Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-Us-6/17 od 26. rujna 2017. na ime povrata uplaćene jamčevine, te da istom dalje raspolaže, a pod toč. II. b) zabranjuje se L. S., da primi ispunjenje obveze u iznosu od 50.000.00 kuna od Županijskog suda u Splitu, nastalu temeljem rješenja Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-Us-6/17 od 26. rujna 2017. na ime povrata uplaćene jamčevine za I. S., te da istom dalje raspolaže. Pod toč. III. naloženo je H. p. b. d.d. da iznos jamstva od 50.000,00 kuna uplaćenog 25. rujna 2015.  na ime I. S. po rješenju Županijskog suda u Splitu broj Kir-Us-128/15 od 15. rujna 2015., sa depozitnog računa Županijskog suda u Splitu broj: ... prenese u korist državnog proračuna na broj: IBAN: ..., uz model: ... i poziv na broj:..., dok je pod toč. IV. V. i VI. određeno da ova privremena mjera, sukladno čl. 557.e  ZKP/08, može trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna, da se mjera donosi u  korist Republike Hrvatske te da će sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere i donijeti rješenje o njezinom produljenju ili ukidanju.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. I. S. putem branitelja Z. D., odvjetnika iz S., bez naznake žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te izvrši „povrat sredstava uplaćenih na ime jamčevine.“

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je bespredmetna jer je ovaj sud pri ispitivanju pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koja iziskuje ukidanje prvostupanjskog rješenja.

Naime, opt. I. S. prigovara da su mu tijekom postupka već bile određene privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom raspolaganja na nekretninama i novčanim sredstvima čija vrijednost višestruko premašuje „iznose eventualne štete odnosno koristi“ pa da „dodatna uskrata vraćanja jamčevine nema nikakvu svrhu i ukazuje se suvišnim.“

Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da se optuženiku  potvrđenom optužnicom stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 257. st. 1. KZ/11 te da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK)  podnio prijedlog za određivanje osporene privremene mjere. Prvostupanjski sud utvrđuje postojanje osnovane sumnje da je optuženik „za sebe i članove svoje obitelji pribavio imovinsku korist zajedno s ostalim supočiniteljima u iznosu od 914.520,00 kuna, koju korist su međusobno podijelili sukladno svojim ulogama i dogovoru, a protupravnu imovinsku korist sukladno odredbi članka 77. KZ/11 treba oduzeti.“ Slijedi obrazloženje o nerazmjeru primitaka i izdataka obitelji „III okr. I. S.“ kako proizlazi iz podataka Ministarstva financija i financijsko knjigovodstvenog vještačenja, odnosno da je „u njegovoj imovini utvrđen nesrazmjerno u iznosu od 631.572,44 kune, te pribavio imovinsku korist, koju korist sukladno odredbi članka 77. KZ/11 treba oduzeti.“ Potom se navodi kako je pravomoćnim rješenjem optužnog vijeća optuženiku ukinuto jamstvo i određen povrat jamčevine u iznosu 50.000,00 kuna, da se „imovinska korist može naplatiti na cjelokupnoj imovini okrivljenika …. dakle, može se naplatiti od imovine koja je stečena na zakoniti način, ali samo do visine ostvarene protupravne koristi. Sukladno tome, za oduzimanja imovinske koristi, kada se radi o tzv. "običnom oduzimanju imovinske koristi" nije potrebno utvrđenje da novac u gotovini kojim je uplaćena jamčevina u iznosu od 50.000,00 kuna potječe od protupravno pribavljene imovinske koristi, odnosno da je nastao iz kaznenog djela za koji je osumnjičen okrivljeni I. S.“

Ovako izneseni razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni odnosno u znatnoj mjeri proturječni da priječe ispitivanje pobijanog rješenja, poglavito temeljni žalbeni prigovor o nerazmjeru vrijednosti blokirane imovine i imovinske koristi za koju se optuženik tereti da je ostvario počinjenjem kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud govori o inkriminiranom iznosu pribavljene protupravne imovinske koristi od 914.520,00 kuna koju je optuženik pribavio sa „ostalim supočiniteljima“, odnosno 631.572,44 kune koju treba oduzeti, odluku po svemu sudeći temelji na odredbi čl. 77. KZ/11 („obično oduzimanje imovinske koristi“), ali spominje i nerazmjer u imovini  što je od značaja kod proširenog oduzimanja imovinske koristi iz čl. 78. KZ/11.

Kako se privremenim mjerama osiguranja oduzimanja imovinske koristi zadire u pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – Ispravak, 14/02 i 1/06 – dalje u tekstu: Konvencija) to je pri određivanju mjera potrebno voditi računa o razmjernosti između vrijednosti blokirane imovine i imovinske koristi koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela te s tim u svezi jasno razlikovati postoji li i kakav je prijedlog ovlaštenog tužitelja za prošireno oduzimanje imovinske koristi.

Naime, prema čl. 78. st. 2. KZ/11 za imovinu koja je nerazmjerna zakonitim prihodima optuženika pretpostavlja se da ta imovina predstavlja imovinsku korist od kaznenog djela, osim ako optuženik učini vjerojatnim da je njezino podrijetlo zakonito. Odmah valja dodati da je USKOK u potvrđenoj optužnici za opt. I. S. predložio   prošireno oduzimanje imovinske pozivom na čl. 77. i 78. KZ/11. Konkretno, predlaže se oduzimanje  imovinske koristi uplatom iznosa od 228.374,78 kuna „pod prijetnjom ovrhe“ na nekretninama optuženika i novčanim sredstvima na računu njegova sina L. S. u odnosu na koju imovinu je određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi rješenjem suca istrage od 3. ožujka 2017. broj Kir t Us-15/17 (list 1256-1257 spisa) što je prvostupanjski sud posve zanemario.

Prema tome, kako iz razloga pobijanog rješenja nije jasno o kakvom se obliku i opsegu oduzimanja imovinske koristi radi, što je od značaja za ocjenu opravdanosti određivanja pobijane privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi to je  zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 trebalo pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja. Pri donošenju novog rješenja prvostupanjski sud će voditi računa o nedostacima na koje je upućen ovom odlukom te će donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. prosinca 2017.