Broj: Kž-Us 159/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi opt. D. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 3. listopada 2017. broj Kv I-Us-12/17, u sjednici održanoj 21. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

I. Povodom žalbe opt. D. S., po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. D. S. je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 557. st. 1. toč. d) i e) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) određena je privremena mjera osiguranja imovinske koristi „kojom se određuje da: I. a) Županijski sud u Splitu…neće ispuniti obvezu D. S.…, u iznosu od 100.000.00 kuna, nastalu temeljem rješenja Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-Us-6/17 od 26. rujna 2017. na ime povrata uplaćene jamčevine; b) Županijski sud u Splitu … neće ispuniti obvezu  J. S.…u iznosu od 100.000,00 kuna, nastalu temeljem rješenja Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-Us-6/17 od 26. rujna 2017. na ime povrata uplaćene jamčevine za D. S..“ Pod toč. II. a) zabranjuje se D. S., … da primi ispunjenje obveze u iznosu od 100.000.00 kuna od Županijskog suda u Splitu … na ime povrata uplaćene jamčevine, te da istom dalje raspolaže; b) zabranjuje se J. S. … da primi ispunjenje obveze u iznosu od 100.000.00 kuna od Županijskog suda u Splitu … na ime povrata uplaćene jamčevine za D. S., te da istom dalje raspolaže.“ Pod toč. III. naloženo je H. p. b. d.d. da iznos jamstva od 100.000,00 kuna uplaćenog 23. rujna 2015.  na ime D. S. po rješenju Županijskog suda u Splitu broj Kir-Us-128/15 od 15. rujna 2015., sa depozitnog računa Županijskog suda u Splitu broj: ... prenese u korist državnog proračuna na broj: IBAN: ..., uz model: ... i poziv na broj:.... Pod toč. IV. V. i VI. određeno je da ova privremena mjera, sukladno čl. 557.e  ZKP/08, može trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna, da se mjera donosi u  korist Republike Hrvatske te da će sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere i donijeti rješenje o njezinom produljenju ili ukidanju.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. D. S. putem branitelja J. H., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se privremena mjera ukine.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je bespredmetna jer je ispitivanjem pobijanog rješenja prema čl. 494. st. 4. ZKP/08 ovaj sud utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koja iziskuje ukidanje prvostupanjskog rješenja.

U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud konstatira da je protiv opt. D. S. potvrđena optužnica zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. KZ/11 i čl. 257. st. 1.  u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11 te da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) podnio prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi koji ocjenjuje osnovanim. Utvrđuje postojanje osnovane sumnje da je opt. D. S. „za sebe i članove svoje obitelji pribavio imovinsku korist u iznosu od 4.365.954,60 kuna, koju korist sukladno odredbi članka 77. KZ/11 treba oduzeti.“ što potkrepljuje podacima Ministarstva financija i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.  Za navedenu imovinsku korist koju je pribavio opt. D. S. sud prvog stupnja navodi da je „zbroj imovine prve obitelji S. u iznosu od 1.147.959,72 kn plus imovina treće obitelji S. u iznosu od 3.049.980,51 kn, kao i imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela koje se I okr. D. S. stavlja na teret optužnicom u iznosu od 168.014,37 kn.“ Pozivom na čl. 5. ZKP/08 i čl. 77. KZ/11 prvostupanjski sud navodi kako se „imovinska korist može naplatiti na cjelokupnoj imovini okrivljenika …. dakle, može se naplatiti od imovine koja je stečena na zakoniti način, ali samo do visine ostvarene protupravne koristi. Sukladno tome, za oduzimanja imovinske koristi, kada se radi o tzv. "običnom oduzimanju imovinske koristi" nije potrebno utvrđenje da novac u gotovini kojim je uplaćena jamčevina u iznosu od 100.000,00 kuna potječe od protupravno pribavljene imovinske koristi, odnosno da je nastao iz kaznenog djela za koji je osumnjičen okrivljeni D. S.“

Izneseni razlozi o odlučnim činjenicama su nedostatni i potpuno nejasni te priječe ispitivanje pobijanog rješenja. Tako iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno je li pri određivanju privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi sud prvog stupnja imao na umu samo "obično oduzimanje imovinske koristi" iz čl. 77. KZ/11 kako se višekratno ističe u razlozima rješenja ili prošireno oduzimanje imovinske koristi iz čl. 78. KZ/11 s obzirom na zaključak „kako je stjecanje imovine od koje se u bitnom sastoji utvrđeni višak sredstava u ukupnom iznosu od 4.365.954,60 kn“ zbroj imovina dvije obitelji S. i „imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela koje se I okr. D. S. stavlja na teret optužnicom u iznosu od 168.014,37 kn.“ Naime, prvostupanjski sud govori o pribavljenoj imovinskoj koristi optuženika „za sebe i članove svoje obitelji“  u iznosu od 4.365.954,60 kuna, dok se činjeničnim opisom optužnice osmero optuženika tereti da su kaznenim djelom  „…u iznosu od 914.520,00 kuna ostvarili korist koju su međusobno dijelili sukladno svojim ulogama i dogovoru“. Doduše iz sadržaja optužnice proizlazi da je USKOK stavio prijedlog za oduzimanje imovinske koristi po čl. 77. KZ/11 za sve optuženike, a u odnosu na opt. D. S. (i opt. I. S.) i pozivom na čl. 78. KZ/11, dakle za prošireno oduzimanje imovinske koristi. Za opt. D. Š. predlaže se oduzimanje  imovinske koristi uplatom iznosa od 4.365.954,60 kn „pod prijetnjom ovrhe“ na nekretninama i pokretninama u odnosu na koju imovinu je određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi rješenjem suca istrage od 3. ožujka 2017. broj Kir t Us-14/17 (list 1252-1253 spisa) što je prvostupanjski sud posve zanemario. Odmah valja primijetiti i da se optužnicom predlaže od opt. S. S., majke opt. D. S. (koja prema obrazloženju pobijanog rješenja čini „treću obitelj S.“) oduzeti imovinsku korist od 168.014,37 kuna (list 1212 spisa), dakle onu korist za koju se u pobijanom rješenju tvrdi da je uključena u ukupan iznos od 4.365.954,60 kn pribavljen po opt. D. S.

Kako se privremenim mjerama osiguranja oduzimanja imovinske koristi zadire u pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – Ispravak, 14/02 i 1/06 – dalje u tekstu: Konvencija) to je pri određivanju mjera potrebno voditi računa o razmjernosti između vrijednosti blokirane imovine i imovinske koristi koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela te s tim u svezi jasno razlikovati postoji li i kakav je prijedlog ovlaštenog tužitelja za prošireno oduzimanje imovinske koristi.

Prema tome, budući da iz razloga pobijanog rješenja nije jasno o kakvom se obliku i opsegu oduzimanja imovinske koristi radi, što je od značaja za ocjenu opravdanosti određivanja pobijane privremene mjere to je zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 trebalo pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja. Pri donošenju novog rješenja prvostupanjski sud će voditi računa o nedostacima na koje je upućen ovom odlukom te će donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. prosinca 2017.