Broj: Kzd-32/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Mikloš Gogić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika V. B., zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 dalje u tekstu KZ/11), po optužnici ODO u Požegi, broj K-DO-52/2016-12 od 31. svibnja 2016. godine, nakon održane glavne javne rasprave dana 21. prosinca 2017. u nazočnosti zamjenice ODO u Požegi S. S., okrivljenika V. B., branitelja okrivljenika V. G., odvjetnika iz P., oštećenice S. B., a nenazočnosti punomoćnika oštećenice odvjetnika iz ZOU R., B., R. iz P.

 

p r e s u d i o   j e

 

Okrivljenik V. B., OIB …, sin V. i M. r. M., rođen ... u P., s prebivalištem u P., H., državljanin RH i Š., umirovljenik s mirovinom od 1.700 CHF, tokar, sa završenom osnovnom školom, razveden, otac troje djece od kojih je jedno maloljetno, vojsku služio u JNA 1968. u S. i Z., suvlasnik nekretnine kuće u P., neosuđivan

 

k r i v   j e

 

što je

 

unatoč tome što je presudom Općinskog suda u Požegi broj P-288/2014-7 od 6. listopada 2014. naloženo da doprinosi mjesečno za uzdržavanje S. B. iznos od 2.000,00 kn, počev od 9. lipnja 2014. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali i to najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, premda je bio svjestan svoje obveze i u mogućnosti ispunjavati je, budući da prima mirovinu, od lipnja 2014. do studenog 2016. nije htio ništa platiti, čime je u navedenom periodu oštetio S. B. za iznos od 60.000,00 kn

 

d a k l e, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom

 

pa je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, povrede dužnosti uzdržavanja, označeno i kažnjivo u članku 172. stavak 1. Kaznenog zakona  (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, nadalje KZ/11).

 

              pa se temeljem članka 172. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku V. B.

 

i z r i č e

 

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

 

a temeljem članka 56. Kaznenog zakona okrivljeniku V. B. se

 

i z r i č e

 

UVJETNA OSUDA

 

kojom se određuje da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo i ispuni određenu obvezu.

 

Temeljem članka 62. stavak 2. točka 12. KZ/11 okrivljeniku se nalaže posebna obveza da u roku od 6 mjeseci ispuni obvezu uzdržavanja u odnosu na S. B. u iznosu od 60.000,00 kn i da ubuduće uredno ispunjava dužnost uzdržavanja.

 

Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 dalje u tekstu ZKP/08) nalaže se okrivljeniku da oštećenici S. B. isplati iznos od 60.000,00 kn u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude. S imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 6.000,00 kn oštećenica se upućuje da isti može ostvariti u parnici.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) okrivljenik je dužan naknaditi sve troškove kaznenog postupka i paušal u iznosu od 2.000,00 kn.

 

Obrazloženje

 

              ODO u Požegi je pod brojem K-DO-52/2016-12 od 31. svibnja 2016. godine podnijelo optužnicu protiv okrivljenika V. B. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. Kaznenog zakona koja optužnica je bila izmijenjena na glavnoj raspravi održanoj 15. studenog 2016. i 21. prosinca 2017.

Rješenjem ovoga suda broj Kov-44/2016-8 od 24. kolovoza 2016. godine naprijed navedena optužnica je  potvrđena.

Okrivljenik V. B. pozvan da se očituje na optužnicu iskazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, a iskazao je da se ne smatra krivim ni po izmijenjenim optužbama.

U svojim obranama koje je iznosio na glavnim raspravama održanim 15. studenog 2016., 23. ožujka 2017. i 21. prosinca 2017. iskazao je da doprinosi za uzdržavanje sina svih 15 godina tako da je davao novac S. i kad je sud odlučio da je dužan doprinositi za njegovo uzdržavanje od 1. siječnja 2015. daje na ruke S. za uzdržavanje sina 3.000,00 kn. Ima švicarsku mirovinu koja iznosi 1.700 CHF i prima je u švicarskoj banci, a podiže je u H. karticom i na svim bankomatima mirovinu može podići. Donesena je presuda kojom je dužan doprinositi za uzdržavanje S. mjesečno iznos od 2.000,00 kn. Od donošenja odluke ne doprinosi za njeno uzdržavanje iznos koji je sudom određen jer S. može raditi. Osim švicarske mirovine ne ostvaruje nikakva druga primanja u H. Ne žive zajedno unazad 8 godina prije razvoda braka. Pokrenuo je postupak razvoda braka i brak je razveden, ali su ostali živjeti u istoj kući. Smatra da nije dužan doprinositi za uzdržavanje bivše supruge. Iako je bila donesena odluka prema kojoj je dužan uzdržavati bivšu suprugu nije tu odluku pobijao. Od donošenja te presude za uzdržavanje bivše supruge nije ništa davao. Plaćao je režije za kuću u kojoj žive i za uzdržavanje sina. Osuđen je na temelju laži i klevete bivše supruge jer je ona rekla da nije doprinosio za uzdržavanje. Mogao je plaćati uzdržavanje i putem banke, ali to nije učinio. Nije mu poznato da su ostali dugovi za režijske troškove kuće u kojoj žive. Od 2017. godine zna da ona plaća režijske troškove. Bivša supruga nigdje ne radi i nije nigdje radila. Ona režije plaća njegovim novcem i to tako da mu uzima 700 CHF preko mirovinskog fonda. Nije mu poznato po kojoj osnovi bivša supruga prima 700 CHF od njegove mirovine. Nije ostvario pravo na dječji doplatak u Š. za sina. Do polovine 2016. godine za sina je primao dječji doplatak u iznosu od 600, 700 CHF. Ne zna iz kojih razloga je polovinom 2016. godine prestao primati dječji doplatak za sina. Taj dječji doplatak je primao zajedno s mirovinom. Nije išao pitati zbog čega mu je uskraćeno pravo na dječji doplatak. Moguće je da bivša supruga sada prima taj dječji doplatak za sina koji je primao. Valjda postoji pravo u Š. da i drugi roditelj prima dječji doplatak. Kako ne prima dječji doplatak na svoju mirovinu moguće je da bivša supruga od polovine 2016. prima dječji doplatak za sina. Ne sjeća se, ali misli da je na zatvorsku kaznu osuđen zbog povrede dužnosti uzdržavanja sina. Ta odluka je donesena na temelju laži i klevete bivše supruge. Ona je lagala kako bi ga smjestila u P., a to mu je i ona rekla i to mu odavno govori. Zna da je dužan postupati po odluci suda prema kojoj je dužan doprinositi za uzdržavanje. Nije postupao po toj odluci suda prema kojoj je dužan uzdržavati bivšu suprugu, ali je postupao po odluci suda kojom je dužan uzdržavati sina. Uzdržava sina tako da mu kupuje sve što mu je potrebno. Primao je za sina koji je malodoban u Š. 600 i nešto franaka. Ne zna kakva je to naknada i to kako je rekao primao je do sredine 2016. Nakon toga tih 600 i nešto franaka ne prima. Sada taj iznos prima bivša supruga. Primao je na svoj račun u banci u Š. mirovinu u iznosu od 2.400 CHF do sredine 2016. godine, a od sredine 2016. prima 1.700 CHF. Neki dan dobio je pismo prema kojem se radi namirenja uzdržavanja bivše supruge taj dug namiruje prodajom dijela njegove kuće. Prilikom ispitivanja na glavnoj raspravi održanoj 21. prosinca 2017. naveo je da iako je dužan na ime uzdržavanja S. plaćati iznos od 2.000,00 kn to nije činio od donošenja presude, a plaćao je troškove kućanstva i novac davao S. Pravomoćnom presudom je brak između S. i njega razveden. Prima mirovinu u švicarskoj banci i zajedno mu se isplaćuje mirovina i naknada za dijete i to prima od istog isplatitelja, a pisalo je koliko novca dobiva na ime mirovine, a koliko za dijete. Niti jedan dio mirovine ne plijeni se za uzdržavanje S. Preko banke S. dobiva ovu naknadu za dijete. Kupio je kuću u F. 138, a S. ju je odmah prepisala na sebe i sada je ta kuća navodno suvlasništvo njega i S. svakog u pola. S. plaća režije za kuću, a on je to plaćao dok S. nije počela dobivati naknadu za dijete, a od polovine 2015. S. je počela dobivati ovu naknadu za dijete koju je on primao i prestao je plaćati režijske troškove za kućanstvo.

              U dokaznom postupku ispitana je oštećenica S. B., izvršen je uvid u preslik presude Općinskog suda u Požegi broj P-288/2014-7 od 06. listopada 2014. godine, podatke E. d.d. sa izvodom prometa po računu, podatke FINA-e P. od 17. veljače 2016., potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave od 06. travnja 2016. godine, pročitani su podaci zavoda od 24. ožujka 2016. godine te ovjereni prijevod s njemačkog jezika potvrde o mirovinskim primanjima, izvršen je uvid u izvadak ministarstva od 30. svibnja 2016. godine i potvrdu ministarstva od 30. svibnja 2016. godine, izvršen je uvid u uvid u presudu ovog suda broj K-46/2015-15.

Oštećenica S. B. je prilikom ispitivanja kako kod PU 18. svibnja 2016. godine tako i na glavnoj raspravi održanoj 15. studenog 2016., 23. ožujka 2017. i 21. prosinca 2017. iskazala da živi u obiteljskoj kući u P. s okrivljenikom V. B. koji joj je suprug i sinom V. B. koji je učenik 8. razreda osnovne škole. Sa suprugom je u bračnoj zajednici od 12. rujna 2002. godine, a brak su sklopili u Š. gdje je u to vrijeme on živio. Iz Š. su se vratili u H. i nastavili živjeti u P. V. od 2012. godine ima švicarsku mirovinu koja iznosi 1.800 CHF, a dobivao je i dječji doplatak za sina V. od 700 CHF. Ona je nezaposlena i prijavljena kod zavoda kao nezaposlena osoba. Njen suprug od njihova dolaska u H. i njegovim odlaskom u mirovinu niti njoj niti djeci ne daje nikakav novac za osnovne životne potrebe i smatra da je to njegov novac i da ga ne mora dijeliti s njima. Zna joj reći da ode sama zaraditi novac, stane na ćošak, raširi noge i zaradi novac, a on joj svoj novac ne da. Govori joj da se želi rastati jer u tom slučaju ne mora ni njoj ni djetetu ništa davati. Govori joj da je njegova mirovina dobro zaštićena u Š. i da nije lud da nekome daje svoj novac i da mu hrvatsko pravosuđe ne može ništa. Suprug u kuću i za dijete nije ništa davao od svoje mirovine zbog čega nisu podmirivane režije koje nije želio plaćati i pristiglo je više ovrha za neplaćene račune. Pokrenula je postupak na sudu za uzdržavanje nje i zajedničkog djeteta. Presudom Općinskog suda u Požegi 2014. godine donesena je presuda kojom je naloženo suprugu da za njeno uzdržavanje plaća mjesečno 2.000,00 kn od 09. lipnja 2014. godine. Na glavnoj raspravi održanoj 15. studenog 2016. godine iskazala je da iako žive u bračnoj zajednici okrivljenik nije doprinosio niti za njeno uzdržavanje niti za uzdržavanje sina i bila je prisiljena pokrenuti postupak radi uzdržavanja i nje i sina. Donesena je odluka suda prema kojoj je on dužan kako za njeno uzdržavanje tako i za uzdržavanje sina doprinositi ukupno 5.000,00 kn, za njeno uzdržavanje 2.000,00 kn, a za uzdržavanje sina 3.000,00 kn. Iako je donesena odluka on nije doprinosio niti za uzdržavanje sina niti za njeno uzdržavanje. Žive na istoj adresi u istom kućanstvu. Kako žive zajedno i kuća je suvlasništvo nje i okrivljenika u ½ ostale su neplaćene režije za kuću i pokrenuto je više ovršnih postupaka radi naplate. Od udaje za okrivljenika nije radila iako je prije radila i ima 4 godine radnog staža. Zna da okrivljenik prima mirovinu iz Š. u iznosu od 1.700 CHF i taj novac troši za svoje potrebe rekavši joj da je to njegov novac. Od donošenja odluke suda prema kojoj je okrivljenik dužan doprinositi mjesečno iznos od 2.000,00 kn pa do danas ostao je dužan na ime njenog uzdržavanja 62.000,00 kn. Kada je pokrenula postupak radi uzdržavanja on je pokrenuo postupak razvoda braka i taj postupak razvoda braka još uvijek nije završen. Kada je donesena odluka o uzdržavanju kako nje tako i sina od strane okrivljenika tu presudu je poslala u Š. i tamo joj je rečeno da može prisilno naplaćivati svoje uzdržavanje u zemlji u kojoj živi, a u odnosu na sina on je otvorio račun u Z. banci i na taj račun prima dječji doplatak iz Š. Ima ovlaštenje za podizanje novca s tog računa na koji dolazi dječji doplatak. Zna da V. prima švicarsku mirovinu na račun u Š., a u H. to podiže karticama na bankomatima. V. i ona brak su razveli i presuda o razvodu braka postala je pravomoćna misli u veljači 2017. godine. Iako su razveli brak još uvijek žive u istoj kući na adresi F. Podnijela je tužbu radi uzdržavanja i 2014. godine donesena je odluka suda prema kojoj je okrivljenik dužan njoj doprinositi za uzdržavanje u iznosu od 2.000,00 kn. Okrivljenik je dužan prema odluci suda doprinositi i za uzdržavanje zajedničkog sina. Od donošenja odluke prema kojoj je dužan doprinositi za njeno uzdržavanje iznos od 2.000,00 kn on njoj na ime uzdržavanja nije ništa platio. Iako je bio dužan uzdržavati i sina nije niti za uzdržavanje sina ništa doprinosio. Kuća u kojoj žive suvlasništvo je nje i okrivljenika svakog u ½. Zna da okrivljenik prima mirovinu u iznosu od 1.700 CHF. Tu mirovinu prima u Š. i zna da mirovinu prima na račun u švicarskoj banci. Okrivljenik je u Š. primao dječji doplatak za sina što je iznosilo mjesečno 698 CHF. Kada je bila donesena odluka suda prema kojoj je on dužan uzdržavati nju i sina tu dokumentaciju je dostavila u Š. i sada ona prima dječji doplatak za sina u iznosu od 698 CHF. Od donošenja odluke o uzdržavanju pa do sada okrivljenik joj je na ime uzdržavanja dužan 68.000 kn i nije platio niti jedan mjesečni iznos uzdržavanja od donošenja odluke suda. Kako okrivljenik ne prima mirovinu u H. nije pokrenula nikakav postupak prisilne naplate u H., odnosno pokrenula je postupak prisilne naplate na ime uzdržavanja na nekretnini okrivljenika, a to je polovina ove kuće u kojoj živi. Sada se kod suda vodi postupak. Zna da okrivljenik podiže mirovinu putem bankomata. Nezaposlena je. Prijavila se na zavod i sin i ona uzdržavaju se od dječjeg doplatka. Za režijske troškove kuće ostali su dugovi i kako je evidentirana vlasnikom kuće svi računi za režijske troškove glase na njeno ime i ima puno ovršnih postupaka za ove režijske troškove. Počela je namirivati te dugove od dana kada je počela primati dječji doplatak za sina iz Š. Od 2005. za svoje uzdržavanje i uzdržavanje sina trošila je mirovinu svog sina iz prvog braka koju je on ostvario iza svog oca. Njegovu mirovinu trošila je za svoje uzdržavanje sve dok nije počela dobivati dječji doplatak iz Š za sina V. Prije toga joj je u uzdržavanju pomagala i majka koja joj je davala mjesečni iznos od 2.000,00 kn.

              Uvidom u preslik presude Općinskog suda u Požegi broj P-288/2014-7 od 06. listopada 2014. godine koja je postala pravomoćna 01. travnja 2015. godine, a ovršna 17. travnja 2015. godine sud je utvrdio da je okrivljeniku tom presudom naloženo da doprinosi mjesečno za uzdržavanje oštećenice S. B. iznos od 2.000,00 kn mjesečno počev od 09. lipnja 2014. godine pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskim zateznim kamatama u visini od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata nakon toga po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena od dospjelosti svakog pojedinog obroka do isplate s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali i to najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec sve u roku od 15 dana.

              Nesporno je, a utvrđeno je i temeljem iskaza kako oštećenice tako i okrivljenika da su okrivljenik i oštećenica razveli brak i da je odluka o razvodu braka postala pravomoćna 03. siječnja 2017. godine. Nadalje, nesporno je, a utvrđeno je i uvidom u nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Požegi da je okrivljenik V. B. proglašen krivim zbog povrede dužnosti uzdržavanja malodobnog sina V. B. kojeg nije uzdržavao kroz period od mjeseca srpnja 2013. do mjeseca siječnja 2016. godine.

Nesporno je, a utvrđeno je kako temeljem iskaza samog okrivljenika tako i iskazom oštećenice te uvidom u ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik potvrde o mirovinskom primanju da je okrivljenik umirovljenik sa starosnom mirovinom i da je mirovinu ostvario kod švicarskog osiguravatelja, a rješenje je doneseno 25. ožujka 2013. godine s pravom na mirovinu od 01. travnja 2013. godine, a njegova starosna mirovina iznosi 1.731 CHF i ostvario je i mirovinu za sina B. V. u iznosu od 692 CHF. Ta mirovina isplaćuje se na račun otvoren kod SKB. Okrivljenik svoju mirovinu podiže u H. putem kartica na bankomatima. Nadalje je nesporno utvrđeno kako iskazom samog okrivljenika tako i temeljem iskaza oštećenice da okrivljenik nije postupio po pravomoćnoj i ovršnoj presudi te nije doprinosio iznos od 2.000,00 kn za uzdržavanje oštećenice S. B. od kada teče njegova obveza uzdržavanja po pravomoćnoj presudi, od 09. lipnja 2014. godine.

Dakle, temeljem naprijed navedenog sud je utvrdio da okrivljenik V. B. nije uzdržavao oštećenicu na način, u visini i u rokovima koji su određeni pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Požegi broj P-288/2014-7 od 06. listopada 2014. godine kroz period od lipnja 2014. godine pa do studenog 2016. na koji način je oštećenicu S. B. oštetio za ukupan iznos od 60.000,00 kuna.

Sud nije prihvatio obranu okrivljenika da doprinosi za uzdržavanje kako oštećenice tako i zajedničko malodobno dijete iznosom od oko 690 švicarskih franaka, a koji novčani iznos se isplaćuje na račun malodobnog sina stranaka V. B. kod banke u H. Naime iz naprijed navedene potvrde o mirovinskom primanju nedvojbeno proizlazi da se iznos od 643 CHF odnosi na novčani iznos koji prima V. B. za svoje dijete V. B. rođenog 27. rujna 2001. i to primanje po ocjeni suda ne predstavlja mirovinu okrivljenika nego naknadu koju okrivljenik kao otac dobiva za svoje dijete. Od sredine 2015. taj novčani iznos prima sada malodobno dijete stranaka V. B. Isto tako, sud nije prihvatio obranu okrivljenika da je doprinosio za uzdržavanje oštećenice tako da je snosio sve troškove kućanstva, režijske troškove za kuću u F. u P.. Naime, naknada koju je okrivljenik primao za svoje malodobno dijete i koju naknadu sada prima zajedničko dijete stranaka na račun koji je otvoren u banci u H. i kojim novčanim iznosom raspolaže oštećenica kao i plaćanje režijskih troškova za kuću u kojoj okrivljenik nedvojbeno stanuje i živi ne predstavlja postupanje po odluci suda kojom je dužan doprinositi za uzdržavanje oštećenice mjesečni iznos od 2.000,00 kn.

Budući je sud utvrdio da okrivljenik nije uzdržavao oštećenicu na način, u visini i u rokovima koji su određeni pravomoćnom i ovršnom presudom općinskog suda ostvario je obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. Kaznenog zakona pa ga je sud i proglasio krivim za to kazneno djelo.

Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud je imao u vidu opću svrhu propisivanja i izricanja kazne kao i olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika sud je našao u činjenici da okrivljenik do sada nije bio osuđivan. Kao otegotnu okolnost sud je našao u činjenici da okrivljenik osporava pravo oštećenice na uzdržavanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom. Stoga je sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci te okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu tako da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik kroz vrijeme od jedne godine ne počini novo kazneno djelo i ocjena je suda da će upozorenje uz prijetnju kazne zatvora dovoljno utjecati na okrivljenika da ne čini kaznena djela. Osim toga zaštićeni su i interesi oštećenice budući je temeljem članka 62. stavak 2. točka 12. Kaznenog zakona okrivljeniku izrečena posebna obveza da u roku od 6 mjeseci ispuni obvezu uzdržavanja oštećenici S. B. u iznosu od 60.000,00 kn, kao i da ubuduće ispunjava obvezu uzdržavanja.

Oštećenica je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 66.000,00 kn.

Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku naloženo je okrivljeniku da oštećenici S. B. plati iznos od 60.000,00 kn u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, a s iznosom od 6.000,00 kn oštećenica je upućena da isti može ostvariti u parnici.

Budući je okrivljenik proglašen krivim temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku dužan je naknaditi sve troškove kaznenog postupka i paušal koji je sud odmjerio u iznosu od 2.000,00 kn, a koji troškovi su razmjerni složenosti ovog kaznenog postupka kao i imovinskim prilikama okrivljenika.

 

U Požegi 21. prosinca 2017.