Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kžzd 12/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kžzd 12/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 7. studenog 2017. broj Kzd-1/16, u sjednici održanoj 4. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 388. st. 2. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) isključena je javnost za cijelu raspravu u kaznenom postupku koji se vodi protiv opt. H. G. i opt. V. B. zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. i 4. KZ/11.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 4. i 11. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije „prijedlog branitelja I okrivljene za isključenjem javnosti s rasprave.“

 

Nakon što je na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je odustala od dijela žalbe podnesene zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je odluku o isključenju javnosti za cijelu raspravu donio po prijedlogu opt. H. G., s kojem se suglasio i opt. V. B., dok se državni odvjetnik usprotivio prijedlogu, radi zaštite osobnog i obiteljskog života žrtava oštećenika, maloljetne sestre i polubrata preminulog djeteta I. G. B.

 

Državni odvjetnik u žalbi prigovara da je predmet „već bio medijski popraćen“ i izazvao je veliki interes javnosti, da je opt. V. B. „kao otac zajedničkog djeteta odnosno sestre maloljetne žrtve tijekom prethodnog postupka već…istupao u javnosti“, da maloljetna sestra i polubrat pokojne žrtve nemaju svojstvo oštećenika niti im je postavljen opunomoćenik radi zaštite njihovih prava i interesa te da se pobijanom odlukom „štiti isključivo interese okrivljenih i to ne njihov osobni i obiteljski život već njihovo postupanje.“

 

Protivno žalbenim prigovorima, ovaj drugostupanjski sud prihvaća argumentaciju pobijanog rješenja da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju isključenje javnosti za cijelu raspravu.

 

Nije sporno da se optuženici terete da su kao roditelji djeteta, pok. I. G. B., grubo povrijedili njegova prava uslijed čega je došlo do smrti djeteta te da optuženici imaju još jedno zajedničko žensko dijete školske dobi, a optuženica i dijete od šest mjeseci rođeno u drugom braku.  Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da sestra i polubrat pok. I. G. B. imaju svojstvo žrtve u smislu čl. 202. st. 11. ZKP/08 jer su sestra i brat one osobe čija je smrt izravno prouzročena kaznenim djelom.

 

Pored toga, s pravom je sud prvog stupnja pri odluci o isključenju javnosti vodio računa o prirodi kaznenog djela, činjenici da su počinitelji djela ujedno i roditelji sestre pok. I. G. B., kod koje bi javno vođenje rasprave moglo dovesti do stigmatizacije i ugroziti uredan psihofizički razvoj. Ovo posebno kada se imaju na umu odredbe Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, implementirane u odredbama važećeg ZKP/08, poglavito da se za djecu žrtve predmnijeva posebna potreba zaštite od sekundarne viktimizacije zbog njihove ranjivosti.

 

Stoga, kako i po ocjeni ovog suda potreba zaštite osobnog i obiteljskog života žrtve predmetnog kaznenog djela preteže nad načelom javnosti rasprave, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredbe čl. 468. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, nakon što je pobijano rješenje ispitano sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. siječnja 2018.

Copyright © Ante Borić