Broj: Kr 58/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. S. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. KZ/97., i dr. odlučujući o zahtjevima os. S. M. i os. N. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, podnesenih protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. rujna 2016. br. K-293/15 i presuda Županijskog suda u Varaždinu 23. ožujka 2017. br. Kž-40/17, u sjednici održanoj dana 09. siječnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Odbijaju se zahtjevi os. S. M. i os. N. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovani.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. rujna 2016. br. K-293/15 i presuda Županijskog suda u Varaždinu 23. ožujka 2017. br. Kž-40/17, proglašeni su krivima os. S. M. za kazneno djelo poticanja na iznudu, iz čl. 234. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te os. N. R. za kazneno djelo iznude u pokušaju, iz čl. 234. st. 2. KZ/97 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, te za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, iz čl. 331. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme istražnog zatvora od 29. kolovoza do 19. listopada 2012.

              Protiv te presude os. S. M. je putem branitelja D. M., odvjetnika iz O. podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog postupka, iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), počinjenih u žalbenom postupku, s prijedlogom „da se ukine drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu i predmet vrati tom sudu radi ponovne provedbe drugostupanjskog postupka uz poštivanje svih jamstava sadržanih u odredbama ZKP i u odredbama Konvencije“, te da se odgodi izvršenje presude do odluke o zahtjevu.

              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je i os. N. R. putem branitelja G. P., odvjetnika iz O., zbog povrede kaznenog zakona, iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem uvjetne osude ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da se odgodi izvršenje presude do odluke o zahtjevu.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08, podnijela je odgovor na zahtjeve osuđenika, s mišljenjem da je zahtjev os. S. M. neosnovan, dok zahtjev os. N. R. drži osnovanim, koji je odgovor dostavljen na znanje osuđenicima i njihovim braniteljima.

              Zahtjevi osuđenika nisu osnovani.

              U odnosu na zahtjev os. S. M.

Osuđena S. M. u zahtjevu tvrdi da je sud povrijedio zakon na njenu štetu time što joj u drugostupanjskom (žalbenom) postupku nije dostavljen pisani podnesak Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, kao odgovor nakon što su im dostavljeni spisi u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08, kojim je (kako pretpostavlja) državno odvjetništvo predložilo odbijanje njezine žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, čime je povrijeđena odredba čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, narušavanjem načela jednakosti oružja jer joj nije pružena mogućnost da odgovori na navode iz očitovanja državnog odvjetnika. Smatra također da joj je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje u žalbenom postupku time što joj nije dostavljana obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća jer da je to trebalo učiniti iako je točno da u roku predviđenom za žalbu nije niti zahtijevala da bude izvještena o sjednici, jer da to proizlazi iz odredbe čl. 6. Konvencije, a sve radi poštivanja načela jednakosti oružja.

Protivno tome, pravilno je postupio sud kada je proveo drugostupanjsku sjednicu vijeća bez da je osuđenici dostavio podnesak državnog odvjetnika kojim je isti vratio spise koji su mu dostavljeni u smislu odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08, budući da suprotno pretpostavki osuđenice taj podnesak tužitelja ne sadrži bilo kakav prijedlog u smislu načina postupanja suda u odnosu na izjavljenu žalbu osuđenice.

Isto tako, pravilno je drugostupanjski sud održao sjednicu vijeća bez da je o istoj izvijestio osuđenicu, budući da ista u roku predviđenom za žalbu nije niti zahtijevala da bude izvještena o sjednici niti su predsjednik vijeća ili vijeće našli da bi prisutnost stranaka na sjednici vijeća bila korisna za razjašnjenje stvari.

U odnosu na zahtjev os. N. R.

Osuđeni N. R. u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u žalbenom postupku jer iako je djelomično prihvatio žalbu os. N. R. i preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način da je kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari, iz čl. 335. st. 2. KZ/97 označio kao kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, iz čl. 331. st. 3. KZ/11, jer je isto blaže po zapriječenoj kazni (od šest mjeseci do pet godina, dok je za kazneno djelo iz čl. 335. st. 2. KZ/97 propisana kazna zatvora od jedne do pet godina), istovremeno je i pojedinačne kazne zatvora i jedinstvenu kaznu ostavio jednake onima iz prvostupanjske presude, a trebalo je izreći blažu sankciju kad je već djelomično prihvaćena žalba osuđenika.

Protivno tome, drugostupanjski sud je pravilno nakon što je djelomično prihvatio žalbu osuđenika i preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, ponovno utvrdio pojedinačne kazne za djela za koja je proglašen krivim a potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora, pri čemu su i pojedinačne kazne i jedinstvena kazna odmjerene u okviru propisanih kazni za predmetna kaznena djela, te je za takvu odluku dano obrazloženje u odnosu na ocjenu olakotnih i otegotnih okolnosti, tako da tom odlukom nije prekoračena zakonska ovlast suda (čl. 469. toč. 5. ZKP/08), bez obzira što su pojedinačne i jedinstvena kazna jednake onima iz prvostupanjske presude.

Kako slijedom izloženog navodi podnesenih zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude, a uslijed takve odluke nisu osnovani niti zahtjevi osuđenika za odgodu izvršenja pravomoćne presude, stavljeni u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08.

Zagreb, 09. siječnja 2018.