Broj: Kž 619/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. C. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. B. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2017. broj Kv-I-134/17 (K-56/16), u sjednici održanoj 10. siječnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba opt. B. C. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Uvodno citiranim rješenjem izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu na temelju članka 160. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. , 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi članka 344. i 345. stavak 1. točka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. – dalje u tekstu: OZ) odredilo je privremenu mjeru osiguranja imovinskopravnog zahtjeva zabranom opt. B. C., da otuđi ili optereti:

 

-              ½ suvlasničkog dijela etaže 3. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), troiposobni stan koji se sastoji od tri sobe, sobice, kuhinje s blagovaonom, smočnice, dvije kupaonice, WC, predsoblja i tri balkona u površini od 91,02 m2 s garažom i ostalim u površini od 36,94 m2, ukupno 127,96 m2 koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, koja se nalazi na kč.br. 1843/36, u stambenoj zgradi površine 565 m2, upisane u zk.ul. 222079, k.o. V. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja označene nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, sve do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

 

Protiv tog je rješenja optuženica, putem branitelja M. K., odvjetnika iz Z., podnijela žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, sud prvog stupnja je potpuno pravilno prihvatio prijedlog ošt. TD V. d.d. od 3. srpnja 2017. (list 645-646) za određivanje privremene mjere na predmetnim nekretninama optuženice radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva koji je u podnesku od 12. prosinca 2016. (list 514-589) prema opt. B. C. i ostalim optuženicima postavljen u iznosu od 5.481.916,69 kn solidarno, te radi osiguranja i daljnjeg dijela imovinskopravnog zahtjeva koji je u istom podnesku postavljen prema optuženici u iznosu od 145.454,95 kn.

 

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su za izdavanje mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva iz članka 160. stavak 1. ZKP/08 ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 344. OZ-a.

 

Naime, pretpostavka vjerojatnosti potraživanja oštećenika koje se privremenom mjerom ima osigurati proizlazi iz činjenice da je protiv optuženice i još deset optuženika potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 3. veljače 2016., broj K-DO-392/08. Dakle, kako se radi o pravomoćno potvrđenoj optužnici, slijedi da postoji viši stupanj vjerojatnosti, osnovana sumnja, da je ona počinila kazneno djelo protiv gospodarstva i to zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), opisanim pod točkom 1.) optužnice, i da si je na taj način optuženica pribavila nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 192.060,00 kn, oštetivši trgovačko društvo V. d.d. za taj iznos i da je pod. točkom 2.) optužnice opt. B. C. počinila kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), čime si je pribavila korist u iznosu od 50.052,00 kn.

 

Oštećenik je u naprijed citiranom podnesku u kojem je postavio imovinskopravni zahtjev uz iznos glavnog potraživanja dostavio i obračun dospjelih zakonskih zateznih kamata, te je prema optuženicima postavljen zahtjev na solidarno plaćanje iznosa od 5.481.916,69 kn zbog kaznenog djela opisanog u točki 1.) optužnice, te iznosa od 145.454,95 kn od opt. B. C., zbog kaznenog djela opisanog u točki 2.) optužnice.

 

Prema tome, navedene okolnosti ukazuju da je potraživanje oštećenika učinjeno vjerojatnim jer se temelji na potvrđenoj optužnici i dokumentaciji priloženoj uz podnesak kojim je postavljen imovinskopravni zahtjev.

 

Nadalje, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da optuženica osim svog suvlasničkog dijela nad predmetnim stanom i garažom ima samo mirovinu u iznosu od 6.800,00 kn, jedan osobni automobil i kuću veličine 70 m2, pravilan je i zaključak da ta imovina, kraj visine postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, svakako nije dostatna za naplatu eventualno dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva te da te okolnosti ukazuju na vjerojatnu opasnost da bi optuženica bez određivanja predložene privremene mjere osiguranja mogla otuđenjem ili kojim drugim raspolaganjem spriječiti ili znatno otežati naplatu eventualne buduće tražbine.

 

Žalba optuženice nije osnovana jer ona samo na paušalan način polemizira s zaključcima suda prvog stupnja tvrdeći da nema dokaza o postojanju osnovane sumnje da je ona počinila predmetna kaznena djela, da nije stekla nikakvu protupravnu imovinsku korist i da ne postoj opasnost onemogućavanja ili otežavanja eventualne naplate imovinskopravnog zahtjeva oštećenika.

 

Uostalom, kako žalbena tvrdnja optuženice, kojom ona osporava zaključak suda prvog stupnja o postojanju opasnosti onemogućavanja ili otežavanja naplate zahtjeva oštećenika, implicira zaključak da ona nema namjeru predmetne nekretnine opterećivati niti otuđivati, slijedi da zabrana raspolaganja ili opterećivanja koja je uknjižena u zemljišnoj knjizi sama po sebi za optuženicu i ne prouzrokuje nikakvu štetnu posljedicu.

 

Iz navedenih razloga, kako žalba nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije u donošenju pobijanog rješenja počinio povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 10. siječnja 2018.