Broj: Kž 571/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M.₁ , zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i 7. i čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. M. M.₁ podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. svibnja 2017. broj K-2/2017-34, u sjednici održanoj 10. siječnja 2018. u prisutnosti opt. M. M.₁ i braniteljice optuženika, odvjetnice B. B. L.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba opt. M. M.₁, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. M. M.₁ zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i 7. i čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. KZ/11 za koje mu je na temelju čl. 154. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

 

Istom presudom je sud prvog stupnja na temelju čl. 58. st. 3. KZ/11 optuženiku opozvao uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku od 29. srpnja 2015., broj K-842/15 i uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te ga je uz primjenu čl. 53. st. 1. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i tri mjeseca u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 20. rujna 2016., pa nadalje.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 dalje: ZKP/08) optuženik je presuđen na platež paušala u iznosu od 500,00 kn.

 

Protiv te je presude žalbu podnio optuženik putem braniteljice B. B. L., odvjetnice iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, odnosno podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Kako je braniteljica optuženika u žalbi zahtijevala da se ona i optuženik u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08 izvijeste o sjednici vijeća, nazočnost opt. M. M.₁ koji se nalazi u Zatvoru u O. te braniteljice B. B. L., osigurana je u smislu odredbe čl. 475. st. 8. ZKP/08 putem konferencijskog uređaja, dok je u odnosu na uredno izvještenog Državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, sjednica na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njegovoj odsutnosti.

 

Žalba je osnovana.

 

Optuženik žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka obrazlaže (str. 4., 11. odlomak obrazloženja žalbe) na način da tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da u obrazloženju presude nije naveo razloge o odlučnim činjenicama budući da nije ocijenio obranu optuženika i nije naveo da li takvu obranu prihvaća, odnosno ne prihvaća. Nadalje, optuženik na kraju obrazloženja žalbe (str. 5., 1. i 5. odlomak) na paušalan način tvrdi da je uslijed svih u žalbi prethodno navedenih razloga sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer nije o odlučnim činjenicama iznio razloge, da su izloženi razlozi proturječni presudi ili su nejasni i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i dokazima provedenim tijekom postupka.

 

Navedeni prigovori koje optuženik podvodi pod postupovne nisu osnovani jer pitanje ocjene obrane optuženika je u biti činjenični prigovor budući njime optuženik nastoji dovesti u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja. Naime, to što sud prvog stupnja nije u obrazloženju presude izrijekom naveo da li obranu optuženika prihvaća ili ne prihvaća, ne predstavlja postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 budući da se izostanak razloga u kontekstu navedene povrede odnosi samo na odlučne činjenice, tj. činjenice o kojima ovisi neposredna primjena materijalnog ili procesnog prava. Sud prvog stupnja je za sva svoja utvrđenja o odlučnim činjenicama u obrazloženju presude iznio razloge (o pravilnosti i potpunosti tih utvrđenja bit će više riječi u nastavku obrazloženja), pri čemu je u obrazloženju presude (str. 5., 6. odlomak) naveo da je svoje zaključke donio „imajući u vidu navode obrane optuženika i nasuprot tome ostale izveden dokaze...“. Dakle, navedeni prigovor optuženika nije osnovan i evidentno je da se njime zapravo prigovora pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Ostali paušalni prigovori u kojima se djelomično parafrazira zakonski tekst odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11 ZKP/08 također nisu osnovani jer optuženik ne konkretizira o kojim to odlučnim činjenicama sud prvog stupnja nije iznio razloge, koji su to razlozi proturječni i nejasni i koji su to razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri u proturječju s dokazima.

 

Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalba optuženika, niti je počinio bilo koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Međutim, osnovano se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Naime, u pravu je optuženik kada tvrdi da u provedenom prvostupanjskom postupku nije s potpunom izvjesnošću, dakle, izvan bilo kakve sumnje, utvrđeno da je ošt. Lj. K. uslijed počinjenja kaznenog djela silovanja ostala trudna. Tu odlučnu i spornu činjenicu iz čl. 154. st. 1. toč. 7. KZ/11 sud prvog stupnja očito nalazi utvrđenim prvenstveno na temelju iskaza oštećenice, a u obrazloženju presude (str. 6., 1. odlomak) uzima da je ta okolnost utvrđena izvan svake sumnje, ne dajući za taj zaključak nikakav daljnji argument. Stoga žalitelj s pravom ukazuje da takav zaključak suda prvog stupnja, da je oštećenica zatrudnjela baš kritične zgode, ne proizlazi s potpunom sigurnošću niti iz iskaza oštećenice, niti iskaza svjedokinje J. H., ginekologinje kod koje je oštećenica bila na pregledu, a niti iz medicinske dokumentacije od 3. kolovoza 2016. u kojoj je samo dijagnosticirana trudnoća oštećenice.

 

Prema tome, imajući u vidu da je oštećenica u ovom kaznenom postupku ispitana samo na dokaznom ročištu od 21. listopada 2016., jer je na raspravi uz suglasnost stranaka pročitan zapisnik o tom iskazu, a da je na ovu spornu okolnost u navedenom iskazu navela "...ja ne znam da li sam već bila trudna prije kritičnog događaja o kojem sam pričala ali znam da nisam imala mjesečnicu prije toga i mislila sam da sam već i trudna" (list 124.), očito je da se zaključak suda prvog stupnja, koji je utemeljen prvenstveno na iskazu oštećenice, za sada ukazuje pogrešnim. Sud prvog stupnja je u opisanoj situaciji, kada se pitanje uzročno-posljedične veze između silovanja i trudnoće ukazivalo spornim, a konkretnih dokaza na tu okolnost nije bilo, trebao dodatnim ispitivanjem oštećenice i na temelju relevantne medicinske dokumentacije, koja se odnosi na ginekološke preglede oštećenice i podatke o vremenu poroda djeteta koje je kasnije rođeno, provesti ginekološko vještačenje kao bi se na nedvojben način utvrdilo je li oštećenica začela upravo kritične zgode.

 

Kako je žalbom optuženika ova okolnost postojanja uzročne veze između silovanja i trudnoće, kao odlučna činjenica, dovedena u ozbiljnu sumnju to je pobijanu presudu prihvaćanjem žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti.

 

U pogledu ostalih činjeničnih prigovora optuženika kojima on pobija utvrđenja iz pobijane presude koja se odnose na obilježja kaznenog djela silovanja, uporaba sile i pružanje otpora oštećenice, sud prvog stupnja je ove okolnosti našao utvrđenim prihvaćajući iskaz oštećenice kojega je ocijenio vjerodostojnim jer je utvrdio da je taj iskaz u sukladnosti s rezultatima psihologijskog vještačenja D. B., izvješćima Centra za socijalnu skrb B. M., iskazom svjedoka Z. J. i J. H. te podacima o kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti optuženika.

 

Nalazeći u dovoljnoj mjeri utvrđenim tvrdnje optužbe da je kritične zgode optuženik na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude uporabom sile bez pristanka izvršio spolni odnos s oštećenicom koja mu je tada bila izvanbračna supruga, sud prvog stupnja je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 (pogrešno se u raspravnom zapisniku i presudi citira odredba čl. 421. toč. 1. st. 2. i 4. ZKP/08) odbio dokazne prijedloge optuženika da se ispitaju svjedoci M. M.₂ , B. M., D. M. i J. M.

 

Međutim, iako se argumentacija suda prvog stupnja o dokazanosti kaznenog djela silovanja ukazuje u izvjesnoj mjeri prihvatljivom, kraj činjenice su na taj način zapravo odbijeni svi dokazni prijedlozi obrane, a radi se o prijedlozima koji bi mogli biti od značaja kao kontrolni dokazi, to je i u ovom dijelu žalba optuženika prihvaćena kako bi se kroz provođenje tih dokaza dodatno mogli provjeriti navodi oštećenice.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga pobijana presuda je prihvaćanjem žalbe optuženika ukinuta te je predmet upućen na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će sukladno svim naprijed navedenim primjedbama radi raščišćavanja spornih okolnosti na koje ukazuje žalba dodatno ispitati oštećenicu, pribaviti kompletnu ginekološku dokumentaciju oštećenice vezanu uz spornu trudnoću i dokumentaciju o porodu koji je naknado uslijedio, sve kako bi se kroz ginekološko vještačenje na pouzdan način utvrdilo je li trudnoća oštećenice u uzročno posljedičnoj vezi sa silovanjem. Nadalje, sud prvog stupnja će u dokaznom postupku ispitati svjedoke M. M.₂, B. M., D. M. i J. M. koji bi mogli imati saznanja o relevantnim okolnostima, posebice sestra oštećenice, M. M.₂, kod koje se ona privremeno smjestila neposredno nakon što je napustila optuženika i J. M., koji je prema navodima žalbe kritične zgode bio u istoj baraci u kojoj se sporni događaj dogodio.

 

Nakon što provede sve do sada provedene dokaze, zatim dokaze na koje se ukazuje u ovom rješenju, a po potrebi i druge za koje ocijeni da su potrebni, sud prvog stupnja će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako je žalba optuženika osnovana, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 10. siječnja 2018.